Page 73 - STAV broj 279
P. 73

omogućiti da se izbjegnu takve nemile si-
          tuacije. “Bio sam na mnogo mjesta na dže-
          nazi gdje se nije dozvoljavalo da se nekog
          ukopa u džematsko mezarje. Jednom sam
          bio u Koprivni kod Cazina, kad mi je se-
          stra umrla, pa je nastao taj problem. Kažu:
          ‘Ovdje se ukopavati neće.’ Pa su je onda
          ukopali u nekim njivama, skroz daleko
          od džematskih mezarluka. Ima primjera u
          nekim džematima da članovi džematskog
          odbora ucjenjuju čovjeka kad dođe ‘mak na
          konac’ da se neko mora ukopati, baš kao što
          to rade neki nečasni doktori koji ucjenjuju
          pacijenta što treba na operaciju. To mi je
          nekako bilo teško gledati pa sam, ponukan
          takvim iskustvima, odlučio urediti jedno
          mezarje u koje bi se svako mogao ukopa-
          ti, neovisno o džematu, o državljanstvu, o
          nacionalnosti i slično. Kupio sam jednu
          parcelu iako svoje zemlje imam više od 400
          dunuma. Međutim, imao sam želju mak-
          suz kupiti komad zemlje. Bila je to šuma
          u koju sam uložio puno novca, posjekao   Sa suprugom Fatimom
          sve i iskrčio, sve lijepo poravnao i ogradio.
          Danas je to lijepo mezarje na kojem sva-  izgrađenih bunara i vakufskog mezarja,   biti u kabul svako dobro djelo. Želja mi
          ko može biti ukopan uz pismeno ovjerenu   Salih je sudjelovao i u izgradnji lovačke   je raditi dobro sve do smrti. I ne planiram
          obavezu mene i mojih sinova, ali i daljih   kuće na Svetinji u koju je vodu doveo s   posustati sve dok me zdravlje bude služi-
          potomaka, da ćemo to mezarje održavati   udaljenosti od oko 350 metara. Trenut-  lo. Zadovoljan sam sa svim u životu. Prije
          i uređivati. Put sam napravio do mezarja,   no s nekoliko komšija sudjeluje u akciji   svega zdravljem. Allah me uvijek čuvao.
          da ‘dženaza’ može lagano otići do samog   adaptacije triju vodenica na rječici Čavi.   I što je najvažnije, sa svima imam lijepe
          mjesta klanjanja i ukopa. Preko puta me-  “Prošle godine sam napravio fontanu u   odnose, s ukućanima, komšijama, rođa-
          zarja podigao sam i jedan od bunara da   dvorištu, a ranijih godina drvenu viken-  cima, poznanicima. Sa svakim nastojim
          se ljudi mogu okrijepiti. Sve sam papire   dicu i šadrvan. Na jednoj parceli također   fino. Posebno se volim družiti i šaliti s
          sredio s Islamskom zajednicom i nek se   sam uredio malo izletište s izvorom koji se   djecom. Kad sam radio vakufsko mezarje,
          od sad ukopava ko god želi. Prvi merhum   prelijeva preko sedrene prečage. I tu sam   dođe njih nekoliko i kupe sa mnom kame-
          ukopan je početkom ove godine.”   podigao jedan šadrvan, nekoliko klupa te   nje. Ja im onda dam novca da sebi kupe
                                            posadio nekoliko voćki. U proljeće i jesen   slatkiša. Odu u prodavnicu, kupe i eto ih
          “NIŠTA ME NE KOŠTA SVE ŠTO        izvor bude jači pa voda na bunaru pršti na   nazad. Pitaju: ‘Treba li još šta pomoći?’ S
          NAPRAVIM ”                        sve strane. Ljeti teče tanki mlaz i lagano   njima nastojim imati lijepe odnose i oni
            Pomažući pojedincima i zajednici,   se prelijeva niz stijenu, dok se zimi stvori   me najviše uveseljavaju.”
          hadžija Salih se dobrim djelima i dalje   velika ledena zavjesa preko sedrene pre-  Prije osam godina Salih Bajrić obavio je
          nastoji približiti svom Gospodaru. Pored   čage, širine i visine i po nekoliko metara.   i petu islamsku dužnost i time, kako ističe,
                                            To izletište izgleda prelijepo i ljeti i zimi   upotpunio svoj odnos prema Bogu. Navodi
                                            i na njega mnogi svraćaju. I lovačku kuću   da se svoje vjere maksimalno pridržava još
                                            na Svetinji smo mi lovci izgradili.”  od prvog namaza u djetinjstvu: “Na hadž
                                               Hadžija Salih nije od onih koji su   sam išao 2012. godine. Odlazak na hadž
                                            opčinjeni novcem i materijalnim bogat-  poseban je događaj u mom životu, neupo-
                                            stvom. Duboko je svjestan potrebe da sve   rediv s bilo čim drugim. Pored onog prvog
                                            ono čime ga je Bog darivao ima obavezu   namaza, mirisa one trave, i hadž je za mene
                                            dijeliti s drugima. “S ovim što mi je Bog   bio nešto posebno. Sve što sam dobra radio,
                                            dao ja sam prezadovoljan, više mi ništa ne   pomagao nekome, gradio i slično, sve mi
                                            treba, imam i previše. Ali uvijek se pitam   je to i danas duboko urezano u memoriju.
                                            jesam li dovoljno uradio za budući svijet.   Jednostavno mi je Allah dao takvo pam-
                                            Kako god saberem, uvijek mi se čini da sam   ćenje da se svega vrlo dobro mogu sjetiti,
                                            premalo uradio za drugi svijet. Moj jedini   ljudi, događaja, vremena i svega što je išlo
                                            motiv u svemu jeste žudnja za sevapom,   uz svaki moj hajrat i slično. Posebno se
                                            za djelom kojim se ljudi i životinje mogu   prisjećam vremena djetinjstva i mladosti
                                            okoristiti. Kad navečer iščekujem jaciju,   kad je svaki djelić zemljišta bio obrađen,
                                            često razmišljam o svojim djelima, a dobro   sve je bilo zasijano, ljudi su svaki ćošak i
                                            me sjećanje služi i dobro pamtim mnogo   zavlačak koristili da posiju kukuruz, pše-
                                            toga. Često se zapitam: ‘Allahu dragi, je li   nicu, ječam, raž ili zob. Danas je, nažalost,
                                            malo sve ovo sve što sam do sada uradio?   puno zemlje zaraslo u šumu. Ljudi manje
                                            Jesam li mogao više? I ostanem u uvjere-  rade, a puno više kukaju. Ne mogu nikako
                                            nju da sam ipak malo uradio. Ali, eto, in-  da shvatim koliko nam je danas dobro, a
                                            san mora biti zadovoljan i nadati se da će   nismo zadovoljni s ovim što imamo.”   n


                                                                                                    STAV 9/7/2020 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78