Page 73 - STAV broj 279

omogućiti da se izbjegnu takve nemile si-
tuacije. “Bio sam na mnogo mjesta na dže-
nazi gdje se nije dozvoljavalo da se nekog
ukopa u džematsko mezarje. Jednom sam
bio u Koprivni kod Cazina, kad mi je se-
stra umrla, pa je nastao taj problem. Kažu:
‘Ovdje se ukopavati neće.’ Pa su je onda
ukopali u nekim njivama, skroz daleko
od džematskih mezarluka. Ima primjera u
nekim džematima da članovi džematskog
odbora ucjenjuju čovjeka kad dođe ‘mak na
konac’ da se neko mora ukopati, baš kao što
to rade neki nečasni doktori koji ucjenjuju
pacijenta što treba na operaciju. To mi je
nekako bilo teško gledati pa sam, ponukan
takvim iskustvima, odlučio urediti jedno
mezarje u koje bi se svako mogao ukopa-
ti, neovisno o džematu, o državljanstvu, o
nacionalnosti i slično. Kupio sam jednu
parcelu iako svoje zemlje imam više od 400
dunuma. Međutim, imao sam želju mak-
suz kupiti komad zemlje. Bila je to šuma
u koju sam uložio puno novca, posjekao Sa suprugom Fatimom
sve i iskrčio, sve lijepo poravnao i ogradio.
Danas je to lijepo mezarje na kojem sva- izgrađenih bunara i vakufskog mezarja, biti u kabul svako dobro djelo. Želja mi
ko može biti ukopan uz pismeno ovjerenu Salih je sudjelovao i u izgradnji lovačke je raditi dobro sve do smrti. I ne planiram
obavezu mene i mojih sinova, ali i daljih kuće na Svetinji u koju je vodu doveo s posustati sve dok me zdravlje bude služi-
potomaka, da ćemo to mezarje održavati udaljenosti od oko 350 metara. Trenut- lo. Zadovoljan sam sa svim u životu. Prije
i uređivati. Put sam napravio do mezarja, no s nekoliko komšija sudjeluje u akciji svega zdravljem. Allah me uvijek čuvao.
da ‘dženaza’ može lagano otići do samog adaptacije triju vodenica na rječici Čavi. I što je najvažnije, sa svima imam lijepe
mjesta klanjanja i ukopa. Preko puta me- “Prošle godine sam napravio fontanu u odnose, s ukućanima, komšijama, rođa-
zarja podigao sam i jedan od bunara da dvorištu, a ranijih godina drvenu viken- cima, poznanicima. Sa svakim nastojim
se ljudi mogu okrijepiti. Sve sam papire dicu i šadrvan. Na jednoj parceli također fino. Posebno se volim družiti i šaliti s
sredio s Islamskom zajednicom i nek se sam uredio malo izletište s izvorom koji se djecom. Kad sam radio vakufsko mezarje,
od sad ukopava ko god želi. Prvi merhum prelijeva preko sedrene prečage. I tu sam dođe njih nekoliko i kupe sa mnom kame-
ukopan je početkom ove godine.” podigao jedan šadrvan, nekoliko klupa te nje. Ja im onda dam novca da sebi kupe
posadio nekoliko voćki. U proljeće i jesen slatkiša. Odu u prodavnicu, kupe i eto ih
“NIŠTA ME NE KOŠTA SVE ŠTO izvor bude jači pa voda na bunaru pršti na nazad. Pitaju: ‘Treba li još šta pomoći?’ S
NAPRAVIM ” sve strane. Ljeti teče tanki mlaz i lagano njima nastojim imati lijepe odnose i oni
Pomažući pojedincima i zajednici, se prelijeva niz stijenu, dok se zimi stvori me najviše uveseljavaju.”
hadžija Salih se dobrim djelima i dalje velika ledena zavjesa preko sedrene pre- Prije osam godina Salih Bajrić obavio je
nastoji približiti svom Gospodaru. Pored čage, širine i visine i po nekoliko metara. i petu islamsku dužnost i time, kako ističe,
To izletište izgleda prelijepo i ljeti i zimi upotpunio svoj odnos prema Bogu. Navodi
i na njega mnogi svraćaju. I lovačku kuću da se svoje vjere maksimalno pridržava još
na Svetinji smo mi lovci izgradili.” od prvog namaza u djetinjstvu: “Na hadž
Hadžija Salih nije od onih koji su sam išao 2012. godine. Odlazak na hadž
opčinjeni novcem i materijalnim bogat- poseban je događaj u mom životu, neupo-
stvom. Duboko je svjestan potrebe da sve rediv s bilo čim drugim. Pored onog prvog
ono čime ga je Bog darivao ima obavezu namaza, mirisa one trave, i hadž je za mene
dijeliti s drugima. “S ovim što mi je Bog bio nešto posebno. Sve što sam dobra radio,
dao ja sam prezadovoljan, više mi ništa ne pomagao nekome, gradio i slično, sve mi
treba, imam i previše. Ali uvijek se pitam je to i danas duboko urezano u memoriju.
jesam li dovoljno uradio za budući svijet. Jednostavno mi je Allah dao takvo pam-
Kako god saberem, uvijek mi se čini da sam ćenje da se svega vrlo dobro mogu sjetiti,
premalo uradio za drugi svijet. Moj jedini ljudi, događaja, vremena i svega što je išlo
motiv u svemu jeste žudnja za sevapom, uz svaki moj hajrat i slično. Posebno se
za djelom kojim se ljudi i životinje mogu prisjećam vremena djetinjstva i mladosti
okoristiti. Kad navečer iščekujem jaciju, kad je svaki djelić zemljišta bio obrađen,
često razmišljam o svojim djelima, a dobro sve je bilo zasijano, ljudi su svaki ćošak i
me sjećanje služi i dobro pamtim mnogo zavlačak koristili da posiju kukuruz, pše-
toga. Često se zapitam: ‘Allahu dragi, je li nicu, ječam, raž ili zob. Danas je, nažalost,
malo sve ovo sve što sam do sada uradio? puno zemlje zaraslo u šumu. Ljudi manje
Jesam li mogao više? I ostanem u uvjere- rade, a puno više kukaju. Ne mogu nikako
nju da sam ipak malo uradio. Ali, eto, in- da shvatim koliko nam je danas dobro, a
san mora biti zadovoljan i nadati se da će nismo zadovoljni s ovim što imamo.” n

STAV 9/7/2020 73