Page 77 - STAV broj 279
P. 77

ne može ući u džennet. Vidite kako je                                 Magazin “Stav” u
         ovdje poredao: pohlepa, oholost, srdž-
         ba. Jednom je Poslanik, s. t. a. v. s., re-                           dogovoru s aktuelnim
         kao ashabima: “Sad će se pojaviti osoba,                              mesnevihanom hadži
         džennetlija.” I došao je jedan čovjek, as-
         habi su ga vidjeli. Jedan od poznatih as-                             hafizom Mehmedom
         haba, Abdullah ibn Amr, r. a., prilazi toj
         osobi nakon što je ovaj izašao iz džamije                             Karahodžićem prenosi
         i kaže mu: “Brate, ja sam malo došao na                               u nastavcima dersove
         riječ sa svojim babom, pa sam otišao od
         kuće. Da li bi me ti primio koji dan da                               iz “Mesnevije” održane
         kod tebe budem na konaku?” “Bujrum”,
         reče mu ovaj. Hazreti Abdullah je proveo                              u Mevlevijskom
         tri dana prateći šta ovaj radi. Ništa spe-                            kulturnom centru
         cijalno nije našao. Sve ono najosnovnije
         što je bilo potrebno čovjek je donosio na   Hafiz Mehmed Karahodžić   na Jekovcu
         mjesto. Kaže hazreti Abdullah: “Bagate-
         lisao sam taj njegov učinak, nije mi se to   kojem nam Gospodar kaže: “One kojima   Troši se, curi vrijeme, iz ruku odlazi.
         činilo ništa specijalno. Što li je za njega   će meleki duše uzeti, a oni čisti, i kojima   Kada nam je rekao kako to brzo ide i
         Poslanik, s. a. v. s., rekao da je dženne-  će govoriti: ‘Mir vama. Uđite u džennet   ako ne budemo to nadomjestili što smo
         tlija, sigurno nije bez razloga?!” Treći   zbog onoga što ste činili.’” Amin da bu-  u gafletu propustili, onda nam ovako
         dan mu hazreti Abdullah otkrije zašto   demo u ovakvom halu, ovako dočekani, a   poručuje: “(...) Dakle, stavi na mjesto
         je zapravo došao tu kod njega. “Nisam   znamo da će se tamo svi kajati, i vjernici   svakog daha naknadu, da bi korist na-
         se posvađao s ocem, nemam tih proble-  i nevjernici. Nevjernici što nisu vjerovali,   šao iz riječi – Učini sedždu i približi
         ma, nego sam od Poslanika čuo to i to,   a vjernici što nisu bili još bolji. Jedan od   se! (...)” Ovo je posljednji ajeti-kerim
         pa sam došao da vidim s čim si to posti-  ashaba je preselio, pa je njegovoj porodi-  iz sure Ikre (Aleq). Kao da nam hazreti
         gao. Radiš li išta drugo?” “Ništa, samo   ci došao Poslanik, s. t. a. v. s., i pita je li   Mevlana kaže: “Prošlo je što je prošlo,
         ovo što si vidio”, odgovori mu taj ashab.   nešto rekao na samrti. Odgovoriše mu da   gledaj sada, čovječe, da to zikrom popra-
         Kada je Abdullah krenuo od njega, ovaj   je rekao nešto što nisu mogli razumjeti:   tiš.” To su oni ljudi koje kupoprodaja ne
         mu reče: “Ima jedna stvar koju uz sve   “Kamo sreće da je bilo više puta. Kamo   odvraća od zikrullaha. Ima takvih ljudi,
         ovo što si vidio činim. U svom srcu, kad   sreće da je bilo novo. Kamo sreće da je   pa se moramo, biiznillah, potruditi da
         omrknem i kad osvanem, nemam ni zere   bila cijela.” Onda im Poslanik, s. a. v. s.,   ovo postignemo. Sigurno će biti teško,
         srdžbe prema nijednom muslimanu niti   objašnjava šta je to: “Jedne prilike kada   ali će se vremenom desiti ono što želimo.
         zavisti na nimetima koje im Allah uzvi-  je išao na džuma-namaz, vidio je slijepca   Recimo, prirodno je kad kažemo “Allah”
         šeni daje. Eto, to je jedino.”     koji se nije snalazio na putu. Poveo ga   da udišemo i da ulazi zrak u naša pluća.
            “(...) Vadžib dođe (...)”, obaveza, “(...)   je do džamije. Kada je vidio nagradu u   Kada zrak izlazi, kažemo: “Hu”, što na
         glavu odsjeći ptici koja se u nevakat   trenutku seljenja za to što je učinio, re-  arapskom jeziku znači “On”. Ova vježba,
         oglašava (...).” Ptici, odnosno nosiocu   kao je: ‘Kamo sreće da je bilo više puta.’   biiznillah, ako se bude ustrajno primje-
         ovih osobina, pohlepe, kibura i srdžbe.   Drugi put, kad je krenuo na sabah-na-  njivala, desit će se ono što nam je rekao
         Ovdje vidimo kako nas hazreti Mevlana   maz, a bila je zima, na toj hladnoći vidio   hazreti Ahmed El-Gazali, a mi smo ne-
         upozorava da ovaj trenutak ne dočeka-  je čovjeka oskudno odjevenog. Na sebi   koliko puta naveli taj slikoviti primjer:
         mo nespremni, već se dobro spremimo   je imao nov i stari ogrtač. Taj stari je dao   “Leptir vidi plamen svijeće i ide prema
         za ovaj trenutak, kao što je to neko lije-  tom oskudno odjevenom čovjeku, pa je   tom plamenu. Napreduje prema tom
         po rekao, neki kažu da je to hazreti Alija   zato rekao: ‘Kamo sreće da je bio nov’   plamenu i kada dođe u krug topline pla-
         izgovorio, a neki da je Sultanul-Ulema,   kada je vidio nagradu koju je dobio za   mena, on više ne može napredovati. Sad
         babo hazreti Mevlane: “Kad si dolazio,   to djelo što je uradio. Na koncu, jedne   plamen napreduje prema njemu. Plamen
         čovječe, na ovaj svijet, oni oko tebe su se   prilike kada je pitao svoju suprugu da   ga uzima i više taj leptir ne može izaći
         smijali, a ti si zaplakao. Nastoj da tokom   li ima nešto za jelo, a ona mu je iznijela   iz njega.” Takva je uloga i virdova, za-
         svog života radiš takva djela da, kad dođe   jednu pogačicu. U tom trenutku je neki   dataka koje mi, biiznillah, dobijamo od
         trenutak tvog odlaska s ovog svijeta i svi   siromah pokucao na vrata, a on je od-  onih koji su prošli ovaj put Poslanika i
         oko tebe budu plakali, ti budeš nasmi-  lomio pola pogače i dao mu, pa je zbog   njihovih prijatelja koji nas podučavaju
         jan i veseo.” Da nam Allah pomogne da   toga rekao: ‘Kamo sreće da je bila cijela’   na koji način da istrajemo, jer je na ovom
         budemo takvi.                      kada je vidio nagradu za to dobro djelo   putu potreban istikamet. Napredujemo
            “(...) Svakog časa ponešto se otkine   koja ga sljeduje.”          dok jednog dana ne uđemo u ovo polje,
         od tvog života. Gledaj, prilikom odla-  “(...) Tvoj život je poput torbice   a zatim mi budemo uhvaćeni i više ne
         ska duše, da spasiš iman (...).” Gledaj da   zlatnika. Dan i noć su poput brojitelja   možemo izaći iz toga. Onda naši dahovi
         sebe pripremiš za taj trenutak. Od šejha   dinara (...)”, tako se troše dahovi, treba   bivaju ovaj zikr koji nikako ne prestaje.
         Sadije imaju lijepi stihovi u kojima kaže:   paziti u šta ćemo ih potrošiti. “(...) Bro-  A vidite i kako završava: “Da bi korist
         “Svakog trena od tvog života odlazi po   ji i daje zlatnike bez zastoja, dok se ne   našao iz riječi – Učini sedždu i približi
         jedan nefes, dah. Kad bolje pogledam,   isprazni i nastupi pomračenje. Budeš   se. ” A prva riječ ove sure jeste “ikre”
         nije mi puno vakta ostalo. O, ti koji si   li od brda stalno uzimao, a na mjesto   (“uči”), uči zikr, pa ćeš onda, inšallah,
         prevalio pedesetu a spavaš, daj makar   uzetog ništa ne ostavljao, i brdo bi iz te-  doći u situaciju da na pravi način znaš
         ovih pet dana iskoristi koji ti stoje na   melja nestalo od tog davanja i trošenja   učiniti sedždu koja će te približiti Bogu
         raspolaganju.” S ovim bejtom nas ha-  (...)” Trebamo paziti kako se ponašamo   uzvišenom.
         zreti Mevlana upućuje i na ajeti-kerim u   s ovim što nam je dato na raspolaganje.   (Nastavit će se)    n


                                                                                                    STAV 9/7/2020 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82