Page 81 - STAV broj 279

Fojnice, na nekadašnjoj periferiji visočke “Ne proizvodi se više kao ranije, ide brizgani program, on
čaršije uz staru tabhanu. Pretpostavlja se
da je to bilo u prvoj polovini 17. stoljeća. nema ništa pod đonom. Kad pukne, baci. Nema temelja.
Za gradnju džamije vezuju se dvije priče Kad hoćeš kuću praviti, napraviš, ukopaš fundament,
koje su se zadržale u narodnom kazivanju.
U prvoj se navodi da su džamiju sagradili onda napraviš suteren i ideš dalje sa suterena. E, tako ti
tabaci po vlastitom nahođenju jer nisu že-
ljeli da neugodni miris zbog rada s kožom je i ovo. Ako ima suteren, to je malo bolja cipela, ali ako
smeta drugim džematlijama u džamijama, nema, ako je platno zalijepljeno, čim pukne, baci. Ne
te su sebi sagradili jednu. Druga priča ta-
kođer kaže da su džamiju sagradili tabaci, možeš čovjeku objasniti da se to ne može popraviti. Evo
koji su, zbog privilegiranog posla koji su tebi kanta ljepila pa zalijepi”, kaže Ibrahim
obavljali, bili oslobođeni plaćanja poreza,
ali su zauzvrat trebali podsticati na širenje
vjere. Upravo iz ovog razloga odlučili su
sagraditi džamiju. desnom stranom ulice, na broju 13 nalazi slovima: Popravi stare dobre cipele. Ne-
se obućarska radnja Ibrahima Buluta, koja koliko crnih kožnih kaiševa okačeno je na
SVE MANJE RUČNOG RADA je danas jedna od malobrojnih primjeraka izlog. Neizostavan je miris ljepila i kože
Danas nema mnogo zanatlija koji ručno koji ukazuju na dugogodišnju visočku tra- koji se širi ulicom. Zbog toga je svakom
i po tradicionalnoj recepturi obrađuju kožu diciju bavljenja kožom. Inače, Jalija se u prolazniku jasno šta se tu pravi.
i izrađuju proizvode od kože. U Visokom Visokom prostirala od sebilja duž čaršije Obućarsku radnju otvorio je 2000.
ih je ostalo tek nekoliko, a ne tako davno desnom obalom rijeka Fojnice i Bosne, i to godine: “Išlo je: ‘Eto, meni ovo popravi’;
bilo ih je tridesetak. Isto tako, sve je manje od džamije visočkih tabaka i tabhane pre- ‘Meni ovo zalijepi’. Dolazilo se, a dolazi i
onih koji se zanimaju za ovaj zanat i onih ma musali podignutoj nizvodno oko 500- sad, ali je svaki dan sve manje posla. Da-
željnih da ga izuče i nauče. Tradicionalni 600 metara. Bila je poprilično udaljena od nas se od ovoga ne bi moglo živjeti.” Za
način prerade kože zadržao se sve do kra- srednjovjekovnog podgrađa – Podvisoki, obućarski posao potrebne su ruke i dobra
ja Drugog svjetskog rata, što je označilo kao i od same varoši – trgovišta. Riječ jalija volja. Preciznost, strpljenje i ljubav pre-
prelazak na modernu fabričku proizvod- počinje se koristiti u osmanskom periodu i ma zanatu ključ su za uspješnost u radu.
nju. Čini se potrebnim spomenuti da je još je itekako u upotrebi. Abdulah Škaljić Posljednjih dvadeset godina obućar
Visoko ponosni vlasnik jedine sačuvane u Rječniku turcizama srpskohrvatskog jezika Bulut svaki svoj dan provede u ovoj radi-
tabačke stupe na Balkanu. Ovaj je model navodi kako jalija, imenica ženskog roda, onici popravljajući cipele i praveći mestve.
konzerviran, sačuvan od daljnjeg propa- označava pust, tj. prazan prostor uz riječnu Jedini je visočki obućar koji ručno izrađuje
danja i postavljen u centru grada. ili morsku obalu, poveće prazno mjesto na kožne mestve u svojoj radionici. Rođen je
Ipak, dokaz da ova priča o tradicional- periferiji grada, ledinu, polje, obalu. Vodi u Goduši, malom selu u blizini Visokog,
nim zanatima još uvijek diše u njedrima porijeklo od grčke riječi yealos i turske ri- 1952. godine. Obućarskim poslom bavi se
visočke čaršije jeste primjer obućara koji i ječi yalı, koje znače isto – obala. od aprila 1973. Radio je u visočkoj kožari
danas ručno izrađuje kožne mestve i čuva Ibrahimova obućarska radionica smje- (KTK), nekadašnjem gigantu, gdje je izu-
divne primjerke opančarskih kalupa. Ono štena je između radnje bijele tehnike i čio zanat. Kaže da mu je “tamo bila prva
što je također ostalo isto jeste ljubav prema stambene zgrade. Prepuna je proizvoda od fešta”: “Tamo sam naučio sve što znam.”
ovom poslu i želja za očuvanjem onoga što kože, kalufa za izradu obuće te brojnih ci- Svakako da zanat nije bilo lahko naučiti,
je dio nas već stoljećima. Ta ljubav traje već pela koje treba popraviti. Na lijevoj strani potrebno je dobro savladati majstorske vje-
više od 50 godina. U visočkoj Jaliji, idući izloga u donjem dijelu stoji natpis šarenim štine. U kožari je, ponosno ističe, radio 40

STAV 9/7/2020 81