Page 82 - STAV broj 279

DRUŠTVO

Kaže: ‘Ako ove cipele popraviš, majstor ‘Što će ti ova boja?’ Kaže ona: ‘Ibrahime,
si.’ Ja mu kažem da je najmanji problem ja imam pare, idem po tim manifestacija-
te cipele popraviti. Kaže: ‘Ja sam ostario ma islamskim i volim se nagizdati. Imam
radeći. ‘Babo mi je bio šuster i uz njega sam ja’, kaže, ‘troje-četvere mestve u kući, ali
radio i on radio toliko, ali ja ovo ne znam hoću da imam i te kad se sredim. Hoću da
zalijepiti’. Ja njemu zalijepio cipele i odnio sam nagizdana i gotovo.’ I stvarno sam joj
mu kući. ‘Pa kako si zalijepio?’, pita me. napravio mestve boje ljubičice. U toj boji
‘Pa, eto, zalijepio sam kako sam zalijepio. sam napravio i još nekoliko na poklon.”
Šta tebe briga?! Ti si meni rek’o nagradu
dati ako zalijepim.’ Stvarno me nagradio, DANAS CIPELE NEMAJU TEMELJA
jer, kaže, on to ne bi znao popraviti”, pri- U posljednje vrijeme Ibrahim Bulut
ča Ibrahim Bulut. najviše popravlja cipele jer su, pojašnjava,
“nikakve današnje cipele”. “Ne proizvodi
MESTVE BOJE LJUBIČICE se više kao ranije, ide brizgani program, on
U Ibrahimovoj obućarskoj radionici nema ništa pod đonom. Kad pukne, baci.
popravljaju se cipele, ručno izrađuju me- Nema temelja. Kad hoćeš kuću praviti, na-
stve i kaiševi kojih nikad nema više od praviš, ukopaš fundament, onda napraviš
pet ili šest. “Uvrh glave imam 10 kaiševa. suteren i ideš dalje sa suterena. E, tako ti
Kad ih ima toliko, onda je to baš puno, je i ovo. Ako ima suteren, to je malo bolja
obogatio sam se malo.” Usput napravi i cipela, ali ako nema, ako je platno zalije-
poneki tronožac. Sve se ručno radi. Jedina pljeno, čim pukne, baci. Ne možeš čovjeku
mašina koju ponekad iskoristi jeste šiva- objasniti da se to ne može popraviti. Evo
ća: “To je posao koji se mora raditi ručno, tebi kanta ljepila pa zalijepi”, kaže Ibra-
ne može mašinski”, uvjerava nas. U svo- him. Mušterije najviše donose patike koje
joj radionici Ibrahim čuva i opančarski “veš-mašina sažvače, pa onda donesu da
kaluf star oko 200 godina, što je u današ- Ibro popravi”.
nja vremena rijetkost ne samo za visočku Svakako da obim posla nije kao rani-
čaršiju nego i za cijelu zemlju. To je i lije- je, ali to još nije dovoljan razlog da zatvori
vi i desni opančarski kaluf. Dakle, jedan radionicu. Nedostajale bi mu mušterije i
kaluf je za oba stopala. Tako su se pravili koža. “Sad ja ne mogu ni bez ovog posla
stari opanci. “Kad se opanak završi, onda jer je ljepilo tebi u duši. I ti dođeš i nami-
se postavi šnala na lijevu i desnu stranu, rišeš. Svi šusteri dođu samo da malko po-
a opanak je isti, nema nikakve razlike”, mirišu ovdje. Ovo se nekome čuje, a nama
objašnjava Ibrahim. miriše. Kada bih ponovo počeo ispočetka,
Više puta napomenuo je da je njegova opet bih ovo radio jer ne bih znao ništa
specijalnost izrada mestvi. Pravi prave kož- drugo ni raditi.”
ne mestve za žene i muškarce. “Kod mene Mnogi od starih zanata koji su nasta-
nisu one turske bez postave.” Ženske su li i razvijali se u našim krajevima već su
mestve bogatije izrade s više detalja, “za izumrli, dok drugi polahko nestaju. Sa-
gizde”, dok su za muškarce obične me- vremeni način života i tehnološki razvoj
stve “jer se muškarci ne gizdaju. Njima potiskuju zanatstvo te kod ljudi nestaje
je nagizdat se čim se obuju. Čim obuče potrebe za korištenjem stvari koje pro-
mestve, odmah se nagizd’o.” Skoro cijeli izvedu zanatlije. Opet, ako i ima potre-
posao izrađivanja mestvi odradi sam. Sam be za tim stvarima, onda se koriste, pri-
sve nakalupi, namaže i iskroji, dok proces je svega, zbog prihvatljivije cijene, oni
šivenja mestvi prepusti ženi koja je 40 go- predmeti koji su proizvedeni na mode-
godina i 28 dana. Nakon toga, otvorio je dina šila u kožari. Kako Ibrahim kaže, ona ran način, ali ne iste kvalitete. Tako se
svoju radnju. Radnju je dobio na peškeš od je bila među 10 najboljih jugoslavenskih zanati potiskuju, tiho i polagano, rijetko
prijatelja kojem je pomogao dok je bio bo- fabričkih šnajderica. Hvaleći njen rad i se o njima piše, mladi naraštaji ne uče o
lestan. Svojim zanatom i umijećem dvjema trud, ističe da u njenom radu nema ni- njima, a tek se nekolicina podučava za-
kćerkama omogućio je kvalitetno obrazo- jednog promašenog uboda. S osmijehom natstvu. Stotinama godina Visočani su
vanje. Nikada u svom radnom vijeku nije se Ibrahim prisjeća zgode koja mu se de- prerađivali kožu i ponosito pokazivali
imao dan odmora niti je bio na bolovanju. sila jedne prilike u radionici: “Jednom svoje proizvode nadaleko poznate. Ibra-
Zanat je izučavao i kod brojnih majstora, dođe meni jedna žena. Ja ne znam odakle him Bulut podijelio je s nama lijepu priču
šustera, od kojih je učio kako biti najbolji je ona, ali bogata žena mislim, skromna koju mnogi ne znaju. Spremno je poka-
u svom poslu. “Imao sam ja još majstora onako, ali bogata. Pita: ‘Imaš li mestve zao materijal, proizvode, kalupe i alat te
s kojim sam učio i družio se, vrhunskih boje ljubičice?’ ‘Gospođo, nemam, nikad ukazao na vrijednost i kvalitet domaćeg
majstora. Imao sam jednog majstora u Sa- to niko nije ni tražio niti sam vidio to’, ručnog rada. Neka bude uzor da su ljubav
rajevu i s njim i kahvu pio, mnogo puta i rekoh, ‘ali mogu se sašiti. Ja imam kožu.’ i rad ogromne životne vodilje. Zanat i za-
sjedili i razgovarali. On je u Češkoj zavr- Stvarno, imam ja kože, dvije-tri kože imao natske vještine nematerijalno su blago i
šio tehničku školu u onom vijeku. Dugih ja slične boje. Kaže: hoću taj i taj broj i da kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine.
65 godina pravio je ženske cipele u Sara- se sašiju. Pita za koliko mogu biti gotove. Podignimo svijest o baštini lokalne za-
jevu. Jedan stariji majstor, još je živ, donio Mogu biti za tri dana jer imam ja i posao. jednice, proširimo krug znanja o starim
mi je cipele da mu popravim, a i on je bio Onda sam radio još u kožari, nisam bio u zanatima i na taj način ostvarimo utjecaj
obućar, ali je prestao raditi zbog starosti. penziji. I ja njoj sašijem i dođe ona. Pitam: na njihovo očuvanje. n

82 9/7/2020 STAV