Page 79 - STAV broj 279

i krajnja ishodišta, kao i kod Maka, kao i
kod Meše, ostala su ista. Amina Šarić
Od petnaest radova prispjelih na KAKO VOLJETI ZAVIČAJ
konkurs Kako voljeti zavičaj, po književ-
no-estetskoj strukturi i stilu pisanja izdvo-
jila su se četiri rada. Prepuni su misaone Snene i tihe večeri Volim te sa svim dobrim
snage i zrelosti. Podjednako podrazumi- Pod plaštom bijele mjesečine I manje dobrim
Samo ako je tvoje
I pogledi skrenuti
jevaju potrebu promišljanja, traganja i Ka smaragdnoj rijeci života
propitivanja zbilje, odgonetanja smisla Bedemima strmih brda sivih U tuđini
činjenja, odražavajući pri tome odlučnost Pa sve do nebeskog svoda nad njima Tijelom prisutna bivam
i ustrajavanje na dostojanstvenom životu. Probudiše u meni A duša iz dubina mračnih
U njima je novom mladalačkom svježinom Razbuktalu misao o zavičaju. Uvijek iznova samo jedan miris priželjkuje
ponovljeno da je zavičaj i ljubav, i smisao Srce u grudima kao da se lomi
života, i emanet, i ukras na ponosnim sr- Ta lijepa, mala dolina Onog trena kad prostranstva tvoja poče-
cima, i ruka, i ruka u ruci, i toplina, i eho Stvorena za svakoga še se prazniti
prošlosti i razmaknuta koprena. Stolač- Tijesna ni za koga Čovjek bježaše i lutaše za nečim “boljim”
ka zavičajnost zapravo je damar Brega- Šapuće jedinstvenim šumom bitstva svog Rojevi ljudi kobno izgubiše maticu svoju
ve, zvuk mlinova i stupa. Ta zavičajnost Zadirući duboko u sjećanja Zar se ribe bijegu dadnu
osvjedočena je spoznaja, posvećena stvar- U djetinjstvo uvijek željno, slatko Kad se more plavo zamuti?
nost moći, zapečaćena zakletva i suđeno Što se jedanput živi. Zar ptice postaju gmizavci tla
pristanište sreće i smiraja. Prvonagrađeni U mislima mi drevna kamenja Daorsona Kad u visinama zraka ponestaje?
rad literarnog konkursa, rad Amine Ša- Vitke kule Staroga našeg grada A čovjek tuđe lahko proglasi njegovim
rić, napisan je u stihovima, ispunjen ni- Hladna ljepotica Bregava I svoje “ja” nepovratno izgubi
zom prirodnih civilizacijskih, moralnih, Uske popločane ulice Jer jedan je zavičaj
historijskih, osjetilnih precizno naslika- I simpatične nastambe Jedan je dom
nih bitnosti života u Stocu, onim bitno- I drumovi pusti, borovi visoki
stima po kojima ovaj grad i jeste čaroban I pčelinjak ljudski razasut čaršijom… Vraćati se stalno tebi mora
i jedinstven na prostoru Bosne i Herce- Sve kazuje zasebnu životnu priču I znakove, zastave
govine. U njemu bijela mjesečina skida A čovječuljci pećinskih zidova I grbove ti veličati
plašt nad stidljivom Bregavom i cijelom Potvrđivahu je vijekovima Živjeti tradicijom izvanvremenskom
kotlinom ukliještenom između strmina Ponosnom
života, šapuće bivstva, najljepše uspavanke Kako prenijeti ovu ljubav Borbenom
novorođenoj djeci u kojima se čuje nježan U svaku poru tvoju Ode radosti i pjesme ljubavi tvoje ime neće
Tebi, utočištu mom
zaobilaziti
majčinski glas kako priča sve drevne pri- Jer jedan je zavičaj A jezik naroda plemenitog
če, ali samo one sa sretnim završetkom. Jedan je dom Golema blagodat će do kraja bivati
Iako sanjiva, budućnost je izvjesna, pa
makar nakon boli, jer ljubav je izdašnija I možda je mladost gluha Godine i stoljeća
od nje i trajnija od svake hladnoće, jača Sada prepreka meni Su jedni za drugim prolazili
od svakog zvjerinjega bijesa. Nikakve tu- Da spoznam sve ono što ti jesi Kao noć i dan smjenjivali se
đine iz duše ne mogu izbrisati zavičajno- Ali evo ruka još neiskusna moja Oni što su te napadali
sti jer joj je srce u grudima uvijek bliže Što uze pisalo crno I drugi srčano braneći te
od prostranstava svjetlucavih bjelosvjet- Mira mi ne dade Do zadnje iskrice snage
skih opsjena. Prvonagrađeni rad donosi Zapitah se šta bih bez slike o Koračali zelenim šumama
slike specifičnog stolačkog promišljanja Prošlosti davnoj Gazili šareno cvijeće
sačuvanog u posvemašnom mraku otu- Sadašnjosti neizvjesnoj Ostavljali tragove u zemlji crnoj
đenja i nasrtanja na bošnjački identitet. I budućnosti sanjivoj Što se opijala gustom
U tim slikama čuju se rojevi pčela, dra- O bolu tvom što odzvanja u meni? Crvenom tekućinom…
žesne melodije ptica, jasno vide znakovi Jer jedan je zavičaj I sve ovo biva i nastavlja
i zastave ponosa vremešne tradicije jer Jedan je dom… Poznati krug se nikada ne zatvara
poznati putevi, poznati krugovi nikada Poučite me vi koji ste život izgubili kako se
ne mogu biti zatvoreni. Nagrađena pje- Kazivali su mi kako su ti se nekada sokaci voli zavičaj
sma završava beskompromisnom zakle- još ljepše nazirali
tvom da su sloboda, dom i zavičaj preči Tvoji ljudi s puteva nisu skretali I kad bih te nesrećom izgubila
od života, da se zbog njih i u njima jedi- Disao si vedrom punoćom svojom… Da li bi se ova ljubav djetinja moja
no može ugnijezditi, udomiti život pod A ja odbijam tamo da se vraćam Razgorila punim žarom zrelim?
zvijezdama, život dostojan sebe, svojih Volim te u svim vijekovima
predaka, dakle život dostojan čovjeku kao Što postojaše i novim što se čekaju Bože, jedina prava utjeho,
Volim te i kad ti korita presuše
Daruj nam iz obilja riznica svojih
Božijeg stvorenja. Izvan njih to ne bi bio I kad te preplavi hladnoća Maleni djelić blještavog svjetla
život. “Poučite me, vi koji ste život izgu- I ožari jako Sunce Da proteče žilama tamnih ljudskih srca
bili, kako se voli zavičaj”, stih je u kome Volim te i kad se zvijeri od ljudi otimaju A i onih krhkih, nejakih
se ne ostavlja mogućnost dvojenja šta je za malo parče bogatstva tvoga Čežnjivih za mjestom prvih otkucaja
vrednije, život izvan darovanog prosto- Ne zaboravljam te ni onda kada ime tvo- Prve radosti i prve tuge
ra i vremena u poniženju ili smrt u do- je okaljaju Jer samo je jedan zavičaj
stojanstvu, ljudskosti na kućnom pragu Kad žrtva nemira njihovih postaješ Samo je jedan dom…
i roditeljskom domu. n

STAV 9/7/2020 79