Page 80 - STAV broj 279

DRUŠTVO

Ibrahim Bulut, visočki obućar koji još ručno pravi obuću

ČETIRI DECENIJE BEZ DANA

ODMORA I BOLOVANJA

Dokaz da priča o tradicionalnim zanatima još diše u njedrima
visočke čaršije jeste primjer obućara koji i danas ručno izrađuje

kožne mestve i čuva divne primjerke opančarskih kalupa.
Piše: Dženana ARNAUTOVIĆ
Ono što je također ostalo isto jeste ljubav prema ovom poslu
i želja za očuvanjem onoga što je dio nas već stoljećima. Ta
ljubav kod Ibrahima Buluta traje već više od 50 godina

isoko je prepoznatljivo kao jedno izuzetno brojno članstvo. Uspon tabačkog visočke opanke i šabačke opanke. Opanci
od rijetkih mjesta u Bosni i Her- zanata omogućio je razvoj drugih zanata su izrađivani potpuno ručno – šivanjem
cegovini u kojem se još baštini koji su svoj rad temeljili na izradi proi- bez upotrebe ljepila. Ćebedžije su pravile
Vkožarski zanat. Bosanskoherce- zvoda od kože, ali isto tako i od materijala ćebadi, vreće, pokrovce i konjske kolane.
govački historičar Hamdija Kreševljako- koji je ostajao nakon obrade sirove kože. Obućari nisu pravili samo opanke nego i
vić zapisao je da je “od davnih davnina po- To su sarački, opančarski, ćebedžijski, tomake, nanule i čizme.
znat u Sarajevu visočki đon, ćusele, bijela obućarski i ćurčijski zanat. Sarači, koji s O brojnosti visočkih zanatlija koji su
mješina i sahtijan. Lijep niz godina prave vremenom postaju jedni od najbrojnijih se bavili preradom kože svjedoči i džami-
se ovdje poznati visočki opanci”. Dolazilo zanatlija, izrađivali su kaiše, bisage, sed- ja Tabačica, koju su sagradili upravo zana-
se u Visoko kupiti opanke i firale, ćilime i la, čante, uzde, uzengije, pasove i šarpe- tlije tabaci za potrebe obavljanja molitve.
ponjave, bensilahe i bisage, torbe i zobni- lje. Opančari su izrađivali čuvene crvene Džamija je izgrađena na lijevoj obali rijeke
ce. Etnolog i etnograf Milenko Filipović u
knjizi Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji
bilježi da je “varoš Visoko prava zanatska
varoš jer velika većina stanovništva živi od
zanatskog rada. Ne uzimajući u obzir za-
nate koji služe općim potrebama (mesari,
pekari, berberi, obućari i dr.), u Visokom
su se razvili u vezi sa stočarstvom u oko-
lini neki zanati koji prelaze potrebe varo-
ši i predela. Proizvodi tih zanata izvoze
se na daleko.”

TABACI, SARAČI, OPANČARI...
Kontinuirani razvoj obrade i prerade
kože moguće je pratiti od vremena kada
Osmanlije dolaze na naše prostore. Ovo je
i period u kojem ovaj obrt doživljava svoj
procvat. Razvijaju se brojni zanati koji
su u osnovi imali obradu i preradu kože,
te izradu predmeta od kože. Zanatlije su
svojim znanjem i vještinama građanima
pružali niz usluga neophodnih za život.
Najprije se razvija tabački zanat. Tabaci
su zanatlije koji se bave štavljenjem kože.
Njihove radionice zovu se tabhane. Već u
17. stoljeću tabački rad u Visokom postaje
primjer razvijenog zanata sa samostalnom
esnafskom organizacijom u okviru tabač-
kog odžaka s pirnamom – pisanim statu-
tom. Imali su svoj bajrak s dva tuga, što
je jedan od dokaza da je ovaj zanat imao

80 9/7/2020 STAV