Page 67 - STAV broj 279

Koga god da pitao, tijesne kladanjske ulice vodu ispuštali u korito ove rječice. Ovdje
dovest će ga pred drugu staru džamiju. Na su drvosječe sa svojim motorkama koje u
izlazu iz Kladnja sa sjeverozapadne strane, kasno poslijepodne srećom miruju. Pa,
ondje gdje u grad ulazi rijeka Drinjača, pre- ipak, Osica je i dalje siva, gdjegdje goto-
ma Tuholju ispratit će vas Hadži Balibego- vo crna. Da li je to od stalnog polumra-
va ili Kuršumlija džamija. Izgrađena je od ka koji vlada u ovim šumama ili pak od
kamena. Ni ovdje, pred Kuršumlijom, sti- crnog kamena kroz koje je probila svoje
snutom u tijesnom ćošku Ulice branilaca korito, ili iz nekog sasvim drugog razlo-
Bosne, nema znaka koji bi nam govorio da ga, ko to zna.
smo pred bosanskim nacionalnim spome- Na kraju, kada čovjek pomisli da je za-
nikom, o tabli koja bi sadržavala osnovne uvijek zarobljen u tijelu stoljetnih šuma,
podatke, o takvoj znamenitosti da se i ne najednom izlazi na račvalište. Neka vas
govori. Nikom, očigledno je, nije stalo da ne zavara taj putokaz od dvije nevješto
se pohvali s onim najvrednijim što su nam nacrtane strelice na limu zakovanom za
pređi ostavili u amanet. stablo. Lijevo je Tuholj, kaže, a desno su
Srećom, sumorne misli o zapostavlje- Goletići. Poslušate li ga, uskoro ćete se,
nosti istinskih vrijednosti neće vas pratiti nakon nekoliko kuća stisnutih uz korito
dugo. Ljepota koju zadaje netaknuta divlji- Osice i još jednog drvenog mosta, naći na
na u kojoj je svoje korito usjekla Drinjača mjestu gdje se asfalt potpuno prekida i po-
neće im to dopustiti. Put vas vodi ravno uz činje blatnjavi šumski put. Jedino tragovi
njenu obalu. Pred vama, kao stotine zami- svlačenja stabala niz strmovite hrbate šume
šljenih vrata, otvaraju se drevne zimzelene govore da je čovjek i ovdje imao posla. Tu
šume. Nakon prvog drvenog mosta, morat se završava svaki drum, i Tuholj, i čovjek,
ćete skrenuti desno. Lijevo ostaju Bratelje- i tu se uzdiže samo čelo Konjuh planine.
vići i njihova Djevojačka pećina, a iza njih, Mrak je gust kao da je noć, borovi i jele,
ondje gdje se rječica Srebrenica ulijeva u javori i breze svijaju se jedan do drugog,
Drinjaču, i Muška voda. Drinjača vas ovdje baš kao u pjesmi.
predaje Osici, rječici koja se spušta ispod Valja se vratiti do limenog putokaza.
vrha Konjuha. Uska asfaltirana cesta izgri- Na drvenom mostu nailazi “Golf dvojka”.
žena čestim bujicama planinskih potoka i Dok se sklanjate ustranu da se razmijenite
rijeka poslušno vijuga uz samo njeno korito. s ovim drevnim automobilom, iznenada
Osica je siva. Migoljeći kamenitim ko- shvatate da ste na deset kilometara vo-
ritom koji je “osikla” – pa je tako, po svoj žnje od Kladnja do Tuholja sreli nekoliko
prilici, i ime dobila – između debelih sta- auta, možda pet, i da su svi bili “dvojke”.
bala jele i smrče, na prvi utisak uzličit će Postaje vam jasno da, osim snažnih te-
na zagađeni potočić koji je tek izašao iz renaca, s ovim krajolikom i ovim pute-
kakvog zadimljenog grada. Ali, ova voda vima koji se odjednom pretvore u teško
nema od čega biti zagađena. S obje strane prohodne makadame nakraj može izaći
Olovcima, jednu od onih trideset dvije za- ceste uzdižu se masivne jele i smrče, za- samo još ona, neprikosnovena “dvojka”.
vedene na listu UNESCO-a. Ako nije obi- klanjajući nebo ponad čovjeka. Divljina Izgleda da sve “dvojke” posljednje svoje
lježen put za Olovce, zašto bi onda bio za je prapovijesna. Zrak odiše takvom čisto- kilometre, prije nego završe na jednom
Tuholj, čija džamija nije upisana u baštinu ćom da postaje rezak. Sve miriše na smolu, od mnogobrojnih otpada smještenih uz
svijeta, već tek na listu nacionalnih spome- koja se, poput nezaustavljivih suza, cijedi same bosanske ceste, odbrojavaju na ova-
nika male Bosne, tako otprilike kazuje sebi niz hrapava lica ostarjelih borova. Ovdje kvim putevima. Eto, upitate li Tuholja-
putnik, sliježući ramenima i mireći se s ras- glavnu riječ vodi uporni djetlić koji neg- ne kako možete do Olovaca, oni će vam
poredom stvari u ovoj čudnovatoj zemlji. dje u dubini šume, izgubljen u gustim sje- prvo odmjeriti auto, odmahnuti glavom
nama, tvrdoglavo lupa u stablo. Da pod i kazati vam da se do tamo može jedino
KLADE KA KLADNJU vama nije asfalt, pomislili biste da čovjek s kakvim terencem ili “dvojkom”.
Onaj kome je stalo da vidi Tuholj naći ovim krajem još nije stupio. Ovdje nema Na putu do Tuholja putnik može sresti
će put do njega pa makar se na glavu usadio. nikakvih pogona koji bi svoju zagađenu i drvene mostove: nekoliko ih presvođuje
Drinjaču, a kasnije i Osicu. Posvuda, ma-
knete li i za kilometar s glavne ceste, na-
ići ćete na ovakve mostove. Oni su tradi-
cija ovog kraja. Po njima je i sam Kladanj
dobio ime. U osmansko vrijeme, kada je
i nastao na beskrajnim rječicama koje se
spuštaju s Konjuha i teku na istok, bilo je
nemoguće naći dobro gazište, jer su svoja
korita usjekle u kamen, tako da su premo-
šćavane brvnima za pješaka, a prelaz za za-
prežna kola pravio se tako što bi se kakva
klada položila u korito. Po tim kladama, od
kojih svoje porijeklo vuku današnji drveni
mostovi, taj grad dolje na obalama Drinja-
če i prozvaše tako – Kladanj.

STAV 9/7/2020 67