Page 23 - STAV broj 436 - 02
P. 23

Modriča... Raspoznajemo ih po majicama   Njegova je porodica porijeklom iz Bosne,   2.900 porodica dobilo je pakete s hranom,
          na kojima su natpisi. Sve su to učesnici   od porodice Sikirić iz Fojnice i Šiljak   a pomoć je dijeljena širom zemlje, svuda
          „Marša mira“, neki od onih šest hiljada   iz Foče. U Tursku su Muzaferovi preci   gdje je bila potrebna, od Olova i Maglaja,
          koji su tri dana, od Nezuka preko Udrča i   imigrirali krajem 19. stoljeća, a njegovo   preko Bosanskog Šamca i Doboja, pa do
          Kameničkog brda, pješačili do Potočara.   prezime danas nosi ime prestižne turske   Odžaka, Orašja, Sapne i Sarajeva. Çilek
          I na kraju puta svratili na odmor i konak   kompanije za izradu dječijeg namještaja   je osnivač i član Upravnog odbora Fon-
          u han koji im je širom otvorio svoja vra-  koja ima svoje podružnice širom svijeta.   dacije “Alija Izetbegović”, a 2015. godine
          ta. Krevet, tuš, mesdžid... Sve to imaju u   Muzaffer Çilek jedan je od najuspješni-  imenovan je za savjetnika tadašnjeg člana
          Potočarima. Imaju i restoran i u njemu   jih industrijalaca u Turskoj, u Sarajevu   Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ba-
          ručak. Grah i zvrkovi pite. Sok i voda, ka-  je osnovao Fondaciju BİGMEV, koja po-  kira Izetbegoviću.
          hve koliko požele... Hladovina i stolica...   maže našim poduzetnicima da izvoze na
          Sve im je ta dva dana bilo besplatno. Sve   strana tržišta.          POSAO ZA SREBRENIČANE
          zahvaljujući jednoj osobi: Muzaffer Çile-  Potiče iz porodice čiji su preci služi-  Ali sada je svu svoju snagu usmjerio
          ku. On je izgradio Han Potočari, mjesto na   li na osmanskom dvoru, iz kuće u kojoj   u Potočare, u han koji je jedan od njego-
          kojem su se okupljali učesnici ovogodiš-  se uvijek govorio bosanski jezik, poro-  vih najvažnijih životnih projekata. „Vidiš,
          njeg „Marša mira“, ali makar i nakratko   dice čiji su djedovi u bici kod Galipo-  ovo je ovdje bila bara, rupa. Zemljište
          svi oni drugi koji su ovog 11. jula poho-  lja poginuli kao šehidi ili gazije. Danas   loše kategorije. Mi smo sve to poravnali
          dili obližnji Memorijalni centar. I svima   je vlasnik brenda dječijih soba “Çilek”,   i napravili ovo što vidite oko nas. Ova je
          im je han otvorio na raspolaganje, kao da   koje se prodaju u sedamdesetak država   zemlja sveta, ona je hajr“, kaže nam Çilek
          su u svojoj kući.                 svijeta. Investira u poljoprivredu, građe-  dok pijemo kahvu na kojoj insistira. „Spre-
                                            vinarstvo, energetiku i turizam u Bosni   mili smo deset hiljada kahvi za ova dva dana,
          BOSANSKI KORIJENI                 i Hercegovini.                     valjda će biti dovoljno“, kaže nam. Sve je
            „Hajte prvo da vas provedem po hanu,   Nakon teških poplava koje su Bosnu i   počelo prije četiri godine, kada je tada šez-
          da vidite sobe. Ručajte, pa da popijemo   Hercegovinu pogodile 2014. godine, do-  desetogodišnji Muzaffer krenuo „Maršem
          kahvu s gazdom. Neće s vama Muzafer   nirao je pomoć vrijednu million maraka.   mira“. „Išli smo tri dana, tri noći spavali u
          pričati dok ne probate grah.“ Esad Baždar   Donirao je ukupno 20 šlepera pomoći, oko   šatoru. Bili smo blatnjavi, prljavi, pokisli...
          skoro da trči pred nama dok nas vodi po
          pet dunuma širokom imanju na kojem su
          tri velika objekta. Na ulazu su dvije zgra-
          de s restoranom i apartmanima, iza su u
          dvorištu spavaonice, kupatila, mesdžid.
          Dvorište je okruženo šetnicama, ostalo je
          još da se kraju privede uređenje dječijeg
          igrališta. Dok nam priča, Esad dogovara
          zadatke s nekim od šestero Srebreničana
          koji su ovdje zaposleni. Ljubazan, široko
          nasmijan i pristojan svijet, kakav odavno
          nismo sreli. Ljudi čije je živote obilježi-
          la nesreća neopisivih razmjera, ali koji
          isijavaju toplinom i srdačnošću kakva se
          valjda danas može osjetiti još samo u ma-
          njim sredinama.
            Esad je turski stipendista, u toj se ze-
          mlji školovao, završio studije. Danas je šef
          u sarajevskom predstavništvu kompanije
          Muzaffera Çileka. No u ta dva julska dana
          u Srebrenici je Esad radio sve što treba.
          Dijelio hranu, organizirao nabavku, ras-
          poređivao zaposlene i volontere. Prevo-
          dio. I javio se nekoliko stotina puta na
          svoj broj mobitela. Sve bez srkleta, ljut-
          nje, nervoze. Bez tersanja. I sve uz bud-
          no oko Muzaffera Çileka, koji kao da se
          tog dana multiplicirao, jer kada god smo
          pogledali oko sebe, Muzafer je bio tu,
          negdje u hanu i oko njega. Namigne pa
          ode da dočeka goste. Nudi lokalne poli-
          cajce hladnim sokom na vrelom danu,
          razgovara s turskim učesnicima „Marša
          mira“. Sve blagim tonom i pokretima ti-
          jela čovjeka koji izgleda kao da mu je u
          životu baš sve potaman.
            Muzaffer Çilek, kako se na turskom
          piše njegovo ime i prezime, počasni je
          konzul Bosne i Hercegovine u Turskoj.


                                                                                                    STAV 14/7/2023 23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28