Page 35 - STAV broj 436 - 02

manjina, kakvo može biti pomirenje VELIKA SRBIJA, AMERIČKI PROJEKT ga pred kamerama. Čak i takvom sluča-
ako se traži mirenje žrtve s rezultatima ZA 21. STOLJEĆE ju, Escobar najavljuje tek Bonske ovlasti
zločina, koliko može opstati građanski Danas smo tu gdje jesmo. Dejtonski i politička sredstva, bez ikakve naznake
princip ako živi samo na prostoru s boš- mirovni sporazum je de facto ukinut od fizičke prisile Takve vrsta izjava nisu ništa
njačkom većinom i dokle može dovesti Milorada Dodika i Narodne skupštine drugo već alibi za nedjelovanje te otvo-
politika dogovora koja podrazumijeva Republike srpske, a u ime Bošnjaka na rena poruka da SAD možda ima volje da
jednostrane kompromise na vlastitu vlast su došle nametnute, nesposobne i učestvuje u obespravljivanju Bošnjaka,
štetu. Bošnjačke elite nisu o tome raz- servilne marionete ambasada. Istih onih ali nema namjeru zaustavljati velikosrbe.
mišljale niti razmišljaju ni danas, čak ni ambasada koje su dovele Dodika na vlast, Kada se ovakve skandalozne poruke
na nivou teorije a kamoli prakse. Prije koje ga već decenijama toleriraju a koje američkih dužnosnika stave u kontekst
svega zato što bi odgovori na ova pita- mu danas prijete tragikomičnim “sankci- njihovog još skandaloznijeg projekta am-
nja potpuno dekonstruirali paradigmu jama” naspram kojih beskorisne i bezube basadorske “trojke”, ali i šire, očito srbo-
koja dominira bošnjačkom politikom rezolucije izglasavane tokom Agresije na filne politike na Zapadnom Balkanu, po-
već četvrt stoljeća. Bosnu i Hercegovinu zvuče kao nuklear- staje jasno da je na sceni projekt moguće
Ta nerazumna paradigma nije neki ko- ne detonacije. “kiprizacije” Bosne i Hercegovine. Otvo-
herentni stav, a kamoli politički kurs već Još gore od toga, američki izaslanici reno zagovaranje projekta „Otvorenog
prije svega neka ničim opravdana nada da poput Gabriela Escobara ne prijete tako- Balkana“, podrška ambicijama Zagreba u
će “biti bolje”. Od potpisivanja Dejton- zvanim sankcijama zbog zabrane provo- Bosni i Hercegovini, aktivno nametanje
skog sporazuma pa do danas sve nade su đenje odluka Ustavnog suda Bosne i Her- marionetske vlasti na većinski bošnjačkim
se polagale u to da će protokom vreme- cegovine na prostoru manjeg bh. entiteta, prostorima, favoriziranje srpske politike u
na doći do nekakve katarzične promjene a što je secesija de facto. Oni poručuju da Crnoj Gori, discipliniranje Prištine i po-
svjetonazora u srpskom i hrvatskom na- reakcija neće biti te i izražavaju nadu da puštanje Beogradu – sve su to indicije da
rodu nakon koje će oni odustati od sece- je u pitanju tek “politička retorika”. Paro- se zapadna politika u “regiji” vratila na
sionizma. Kao rezervna varijanta, gajila dične “sankcije” najavljuju tek u slučaju pozicije s početka devedesetih, u mračno
se vjera u obećanja nekih zapadnih drža- de jure secesije, odnosno ako Dodik donese doba “konzervativnog realizma”, ovaj put
va da će one garantirati opstanak Bosne i akte kojima i formalno odvaja manji bh. zaogrnuta u ruho Bidenovih demokrata.
Hercegovine. Zbog takvih nadanja, ispo- entitet od Bosne i Hercegovine i saopći U takvoj realpolitici, agresivni i veći se
stavit će se zabluda, žrtvovalo se ono što
je bilo jedino sigurno i pouzdano, jedino
što je garantiralo opstanak Bosne i Herce-
govine – vlastite bošnjačke kapacitete za
istinski samostalnu upotrebu sile u cilju
zaštite suverenista i cjelovitosti države.

GORKI PLODOVI PODANIČKOG
MENTALITETA
Koliko su rezultati takvih zabluda bili
i ostali katastrofalni, možemo se uvjeriti
upravo ovih dana. Četiri godine koje su
prošle između najave onoga što dolazi i
onoga što se danas dešava samo su učvr-
stile srpsko-hrvatsku politiku u njenom
zadanom kursu, a konstantno slabljenje
bošnjačkih kapaciteta dovelo je na kraju
do toga da su naši “zapadni prijatelji” u
ime bošnjačkog naroda, a suspenzijom
Ustava, instalirali nelegitimne mario-
nete. Iz poslijeratnog polukolonijalnog
Predsjednici Srbije i Hrvatske,
položaja beskrajnog povjerenja u lažna Aleksandar Vučić i Zoran Milanović
obećanja brutalnom imperijalističkom i
intervencionističkom pretvorbom prešli
smo u stanje punokrvnog kolonijalizma.
Jedino što je bošnjački narod dobio od U takvom scenariju Bosna i Hercegovina bi nastavila de
beskrajnih kompromisa i ugađanja jeste facto postojati, no manji bh. entitet bio bi u konfederaciji
politička anarhija, medijska okupacija,
atake na identitet, ime i jezik te na kraju, sa Srbijom, a Federacija BiH u konfederaciji s Hrvatskom.
kao šlag na tortu, marionetsku okupacij- Štaviše, različiti dijelovi Bosne i Hercegovine mogli bi biti u
sku vlast. Decenije eksperimentalnog pro-
tektorata nisu nanijele bilo kakve ozbiljne različitim međunarodnim asocijacijama, neki u „Otvorenom
udarce srpskim ili hrvatskim ambicijama, Balkanu“, neki u Evropskoj uniji, svi zajedno u raznim vrstama
jedini rezultat jeste Bosna i Hercegovina
kao raspadajuća kolonija u kojoj je njen finansijskih, ekonomskih, prometnih ili političkih unija sa
većinski narod oslabljen, obespravljen i Srbijom ili Hrvatskom. Bosna i Hercegovina postala bi tako
dekonstituiran te posve nesposoban da
zaštiti državu ili sebe. prostor pod zajedničkom upravom Beograda i Zagreba.

STAV 14/7/2023 35