Page 32 - STAV broj 436 - 02
P. 32
GENOCID U SREBRENICI (1995–2023)
Kada je Srebrenica pala,
11. jula 1995. godine, tada
35-godišnji Rudolf ostavio
je majku Barbaru, suprugu
Hatidžu i kćerku Dijanu i
krenuo ka šumi, s ostalim
srebreničkim muškarcima.
Majka, supruga i kćerka
zaputili su se ka tvornici
akumulatora, tamo gdje je
bila baza UN-a. Nadali su se
da će ih zaštititi pripadnici
holandskog bataljona.
Fra Joso Oršolić, župnik župe Zvor-
nik-Srebrenica, iznio je prije nekoliko
godina podatak da su od 1992. do 1995.
godine na području Podrinja smrtno
stradala 23 katolika, od čega su dva ubi-
jena u Srebreničkom genocidu. Oko
8.000 katolika je ubijeno u cijeloj Bosni
i Hercegovini.
Danas se mali broj srebreničkih ka-
tolika okuplja u kapeli u Srebrenici,
uglavnom tokom vjerskih praznika. Fra
Oršolić ne živi u Srebrenici, putuje od
Sarajeva do Zvornika i Srebrenice kako
bi držao mise s katolicima na ovom po-
dručju. Ima ih ukupno oko 200.
Barbara je posljednje godine i dane
provela živeći s uspomenama. Sahra-
njena je u Srebrenici, na katoličkom
groblju, pored stadiona FK “Guber”.
Stadiona na kojem je njen sin Rudolf
nekada igrao fudbal.
U Genocidu u Srebrenici ubijeno je
više od osam hiljada osoba, mahom muš-
karaca i dječaka, a do sada su pronađeni
i u Potočarima pokopani posmrtni osta-
ci 6.652 žrtve. Ostaci još 237 žrtava po
želji porodica pokopani su na drugim
lokacijama. Traga se za još oko hiljadu
Dijana, danas majka dvoje djece, prav- Prije nego što će preseliti na bolji svi- nestalih. Tijela Srebreničana pronađena
nica koja živi u Sarajevu. jet, Rudijeva supruga Hatidža ispričala su u 81 masovnoj grobnici.
je kako je dočekala kosti svoga muža. „Rudi ti je bio sila, ali i pomalo ters.
PRAZNA KAPELA „Zvoni mi mobitel. ICMP je. Dođite da- Tako se jednom nešto naljutio na nas
Porodica će to saznati tek godinama nas da identifikujete muža... K’o da me pa onako ljut zaprijetio da će osnovati
kasnije, Rudolfa su uhvatili u selu Kame- na kafu zovu, a meni se noge posjekle... HVO Srebrenica“, ispričat će nam prije
nici, a strijeljan je u Kozluku. Poslije je Šta ću, odem sama: pokazuju mi majicu, nekoliko godina kroz smijeh rahmetli
vraćen u Kamenicu, gdje je bila sekun- kosti su tu, osim jedne noge, ima i gla- Hakija Meholjić. „Hajde, dođite na kafu
darna grobnica. U tom je selu nadomak va. Donijeli mi vilicu sa zubima, tu je i pa ćemo se ispričati o Rudiju“, kazat će
Zvornika, iz kojeg su Bošnjaci protjerani ključ, lančić i crna majica. Moj Rudi.“ nam. Danas ćemo, sutra ćemo i nikada
da se nikada više ne vrate, iskopano desetak Nakon petnaest godina čekanja, Barba- nismo otišli. Hakiju je u njegovoj Sre-
masovnih grobnica. No, kako su se ljudi ri je snaha javila da su istražitelji Insti- brenici nedugo potom prekinulo srce i
počeli vraćati, tako su neke od njih isko- tuta za nestale BiH kazali da se DNK više ga nema na ovom svijetu. Baš kao
pavane i prekopavane. Ali saznalo se. U podudara i da su pronađeni Rudijevi što danas u Srebrenici više nema niti
jednoj od njih bilo je tijelo Rudolfa Hrena. posmrtni ostaci. jednog katolika. n
32 14/7/2023 STAV
