Page 25 - STAV broj 235

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Zatureni tekst Ahmed-efendije Mešića
VRATIMO SE

SEBI, ZABOGA

“Najprije su muslimani počeli rušiti džamije, zatvarajući ih kao
bogomolje i pretvarajući ih u galerije, skladišta i takozvane
Piše: spomenike kulture, pa je onda došao agresor kojem ništa to ne
Sadik IBRAHIMOVIĆ
treba, nego mu samo smetaju minareti, pa ih zato ruši i pali”

vo, u mom slučaju, već postaje i kipove, pa i slike golih žena. A nije samo samim novajlijama, što se lijepo vidi po tome
opće mjesto, ali, šta mogu, tako ova džamija doživjela ovakvu sudbinu, i ne jer ni stari ne umiju lijepo da sjede na ette-
je: počesto mi se dešava da tražim samo u ovom gradu. hijjatu, neka je hvala Allahu Uzvišenome.
Onešto određeno, a pronađem nešto Prema tome, najprije su muslimani po- Traže, dakle, ljudi spasa, jer vide da ga na
sasvim drugo, zatureno, zaboravljeno, a izni- čeli rušiti džamije, zatvarajući ih kao bogo- drugoj strani nema, pa to treba iskoristiti i
mno vrijedno. Slučajnost? Ne vjerujem. Za- molje i pretvarajući ih u galerije, skladišta i što bolje poučiti ih u vjerskim pitanjima, a
pravo, vjerujem da slučajnosti uopće nema, takozvane spomenike kulture, pa je onda do- onda se nadati da nam Allah, dželle šanu-
ali kako takvo šta nije predmet ovog teksta, šao agresor kojem ništa to ne treba, nego mu hu, daruje spas da ostanemo živi, ali i da sa-
ne bih se time bavio, a nema ni potrebe. Da- samo smetaju minareti, pa ih zato ruši i pali! čuvamo dini islam u svojim dušama, u svo-
kle, u potrazi za tim “nečim” pronašao sam Kod nas su, dakle, džamije najprije po- jim kućama i avlijama, u svojoj domovini i
poduži tekst pod naslovom Zašto muslimani stale ihmal džamije ili gaflet džamije, pa je da Mu to nikada ne zaboravimo ubuduće,
stradaju autora Ahmed-efendije Mešića, ka- onda došao red da budu porušene, jer su ih nego da Ga se uvijek lijepo sjećamo i da Mu
dije, profesora orijentalnih jezika i tarikat- najprije porušili bivši muslimani, pa onda svakom prilikom iskreno, samo iskreno za-
skog šejha, napisan septembra 1993. godi- nemuslimani. hvaljujemo na svim blagodatima koje nam
ne. Odakle mi ovaj tekst, zaista se ne mogu Prema tome, i ovo što nas snalazi sigur- je darovao uvijek do sada i da Ga molimo da
sjetiti, a nije mi poznato ni to da li je ikad no je rezultat našeg rada i vladanja, odnosno nam te svoje blagodati nikada ne ustegne, jer
publiciran. No, kako su na marginama is- nerada. Postavlja se pitanje: Ima li spasa, ako nam ih on ustegne niko drugi nam ih
pisane moje primjedbe i sugestije, a tiču se ima li popravka i povratka? Ako ima, kako ne može dati. I tako dalje, vel hamdu lilla-
stila i stilistike, pretpostavljam da mi je ovaj i kuda? Da li se štogod od nas bosanskoher- hi Rabil alemin. Neka je vječna zahvalnost
rukopis dao ili kadija Mešić ili neko njemu cegovačkih muslimana može spasiti to zna Allahu Gospodaru svjetova!
blizak. Kako god, donosim iz ovog teksta, bez samo i jedino Allah Sveznajući i Svemogući, Kako će ko primiti ove moje lične zabi-
stilskih i lektorskih intervencija, nekoliko, i jedini On može da nam daruje kakav spas lješke o stanju među bosanskohercegovačkim
barem meni, zanimljivih i za promišljanje ukoliko i koliko ga budemo zaslužili makar muslimanima, nije bitno. Biće ih sigurno koji
više no poticajnih fragmenata: svojim budućim vladanjem i ponašanjem, će – kao i Ðozo – reći: ‘Nema Mešić drugog
“Ruše se džamije, ali niko o njima ne go- ako to dosadašnjim životom nismo zaslužili. posla, pa piše’, jer je i on tako rekao kada
vori kao o bogomoljama, nego ih svi žale kao Ali, za svaki slučaj, poslušajmo šta je po- sam prije mnogo godina ovako ukazivao na
kulturno istorijske spomenike. Šta će kome ručio Božiji poslanik Muhammed, sallalahu neke stvari u IVZ koje su se događale, a nisu
kultura, jer barbari i ne znaju šta je to kultura. alejhi ve sellem, kako kazuje Ebu Hurejre, morale da se događaju (ne mogu se pravdati
Da oni to znaju ne bi bili barbari. A bogomo- redijallahu anhu: antireligijskim terorom bivših vlasti).
lje? Pa ni današnjim naraštajima muslimana ‘Dobrim djelima preduhitrite smutnje Ja sam star čovjek i želim da u mojoj za-
malo su ili nikako potrebne. Zato ih nestaje. (ubijanje, pljačku i neslogu među muslima- ostavštini ostane napisano i ovo moje raz-
Ali, mora se postaviti i pitanje: ko je, kako i nima), jer te smutnje mogu (za vas) da budu mišljanje o uzrocima onoga što se događa
zašto gradio te džamije? Možda zato da bi ne- kao tamne noći tako da čovjek osvane musli- sa ehli islamom u ovim krajevima, možda
kako okajao svoj nekakav mali ili veliki grijeh man, a omrkne nevjernik, i da omrkne mu- će nekada neko i ovo pročitati s pažnjom i
koji je učinio u životu, a imao je mogućnosti sliman, a osvane nevjernik, jer svoju vjeru uvažavanjem i iz ovoga izvući kakvu pouku,
da sagradi takav jedan Bogu drag objekat. S proda za neki dunjalučki cilj (time što sebi pa meni osim toga ne treba nikakvo prizna-
kakvim malom je sagrađena takva džamija: dozvoli ono što je inače vjerom zabranjeno da nje ni nagrade ili pohvale. El hamdu lillahi
s halalom ili pomiješano sa haramom? Dragi bi tako ostvario neki ovosvjetski cilj).’ (Mu- Rabil alemin!
Bog je trpio i takve bogomolje, džamije, sve slim po Mešariku, II svezak, str. 274) Tuzla, rebiul ahir 1414. godine, septem-
dok su one bile potrebne unucima i praunu- Sveznajući Allah, dželle šanuhu, lijepo je bar 1993. godine”
cima tih graditelja, a kada su im postale ne- opisao i takve ljude: ‘Kada čovjeku (svakom Na koncu, fragmenti su, da se to jasno
potrebne, Allah je poslao divljake da ih ruše. čovjeku, dakle ljudima) darujemo svoje bla- uočiti, ispisani realistično i bez uljepša-
Neki su muslimani prije mnogo godina godati (nimete), on okrene glavu i uzoholi vanja, otrežnjujuće, rekao bih, uz bezma-
izvjesnu džamiju u svom gradu pretvorili u se, a kada ga snađe (kakvo) zlo, on onda uči lo vapaj autorov da se napokon, ali zaista
galeriju slika i kipova i, umjesto da u džami- duge i široke dove, molitve.’ ( Fussilet, 51. ajet) napokon vratimo sami sebi, jer drugog iz-
ju idu da obožavaju Allaha Uzvišenoga, oni I naše postojeće i otvorene džamije pune bora nemamo. Pa, ako je tako, vratimo se
su u nju ulazili da gledaju i ‘obožavaju’ slike se klanjačima i mlađim i starijim, skoro sve sebi, zaboga! n

STAV 5/9/2019 25