Page 41 - STAV broj 420

Žene u Armiji Bosne i Hercegovine, žene koje su donosile slobodu i spas, o njima se ne priča previše,
a zaslužile su, itekako. U ovim danima proljeća, kada naviru sjećanja na prve dane Agresije i otpora,
dane početka borbe za fiziološki opstanak Bošnjaka, naroda kome je bilo namijenjeno da nestane,
baš kao što je bilo namijenjeno i Bosni i Hercegovini da nestane, pričat ćemo o Jasmini, heroini koja
je rat provela s puškom u ruci, puškom koju je sama zarobila u rovu sa svojim saborcima na nekoliko
bosanskohercegovačkih ratišta. Danas uči našu djecu stvarajući od njih ljude. Svaka je priča boraca
Armije Republike Bosne i Hercegovine vrijedna i važna. Ovo je priča Jasmine Slatina-Sućeska.

Piše: Nedim HASIĆ
Fotografije: Velija Hasanbegović/Arhiv
smog marta ove godine dvije provela s puškom u ruci, puškom koju je
su fotografije, spojene jedna uz sama zarobila. U rovu sa svojim saborcima
drugu, prohujale Twitterom i na nekoliko bosanskohercegovačkih rati-
OFacebookom i dobro protresle šta. Danas uči našu djecu stvarajući od njih
te društvene mreže. Na jednoj je bila li- ljude. Svaka je priča boraca Armije Repu-
jepa mlada žena, plave kose, u kožnoj ja- blike Bosne i Hercegovine vrijedna i važ-
kni, kao Kelly McGillis u filmu Top Gun. na. Ovo je priča Jasmine Slatina-Sućeska.
U jednoj joj je ruci bila cigareta, u drugoj „Kada je počelo, imala sam 27 godina,
kalašnjikov. Uz nju je bila fotografija lijepe taman sam okončala studij na tadašnjem
mlade žene, plave kose, u maskirnim pan- Fakultetu za fiskulturu i razmišljala šta
talonama. U jednoj joj je ruci bila cigareta, dalje, kako naći stan i posao. Iz Foče sam,
drugom je rukom nešto objašnjavala ame- iz zgrade preko puta Aladže. U Sarajevu,
ričkom reporteru koji ju je uslikao negdje osim nekoliko kolega, nisam imala niti
oko sebilja na Baščaršiji. sam znala ikoga. Stanovala sam na Gr-
Je li to ista žena, gdje je uslikana, kako bavici i ni danas ne znam kako sam s nje
se zove, je li još živa, gdje je danas... Bila su izašla kada je počela Agresija. Uzela sam
samo neka od bezbrojnih pitanja koja su nekoliko stvari što sam imala i nekako sam
se množila u komentarima fotografija koje došla do Čaršije, a onda uzbrdo, ka Hadži
su tog dana dijeljene internetom. Neko je Sinanovoj tekiji.
prepoznao mladu ženu, kazao da je, hvala Roditelji su radili u fočanskoj bolnici,
Bogu, živa, kazao da je to nastavnica sara- otac Ramiz i majka Arzija. Otac je bio ane-
jevske osnovne škole nazvane po pjesniki- steziolog, majka sestra na pedijatriji. Otac
nji Umihani Čuvidini, da predaje Tjelesni je radio sve do nekoliko sati prije nego što
odgoj i da se zove Jasmina Slatina-Sućeska. su morali otići, krio se po nekim sobama i
Kasnije će se ispostaviti da je infor- hodnicima bolnice. Čuvale su ga kolege Srbi,
macija tek napola tačna. Da je riječ o dvi- zaista su ga neki od njih pazili i pomogli
je različite žene, dvije različite fotografije. su mu da izađe iz grada. Srpska vojska je
Da se ime one s puškom i cigaretom u ruci čula da ima neki Bošnjak među doktori-
još ne zna, a da je ona druga, u maskirnim ma i tražili su ga. Upali su usred operacije Neke kolege s fakulteta su se ‘isparile’, ko
hlačama, nastavnica Jasmina iz sarajevske i sve izveli van da provjere imena. Pitali je imao familiju, otišao je kod njih. Niti sam
škole u Boljakovom Potoku. Ratnica u čijoj su ‘ima li neki balija’ u sali. Svi su šutjeli, znala za svoje, niti sam poznavala ikoga u
je vojnoj knjižici zabilježeno da je ratova- otac je digao ruku i javio se. Jedan od njih gradu. Motala sam se oko neke pekare na
la od prvog do posljednjeg dana Agresije, ga je vratio nazad rekavši da poštuje to što čaršiji jer su tu dijelili svaki dan samun,
bila dio poslijeratne Vojske Federacije. I je otac bio hrabar pa se javio sam. a ja sam bila gladna. Granata je brzo uni-
onda odlučila da joj je dosta i vojske i ma- Nisu ostali još dugo, posljednjim auto- štila tu pekaru i onda me je tu u Starom
skirne uniforme. I vratila se poslu za koji busom izašli su iz Foče. Otac, majka, brat gradu primila kod sebe jedna divna poro-
je diplomirala na sarajevskom Fakultetu i nana. Nana je ostala kod neke familije u dica. Bila sam im trinaesta na tanjiru, što
za fizičku kulturu, rodila sina, danas stu- Novom Pazaru, otac, majka i brat su pro- su imali pojesti dijelili su sa mnom. Bilo
denta Fakulteta političkih nauka i otišla dužili ka Makedoniji. Imali su problema, mi je teško jer sam vidjela da se ljudi muče
podučavati djecu. ostavljeni su na ničijoj zemlji, između gra- da sebe prehrane, bilo me je sramota da im
Žene u Armiji Bosne i Hercegovine, nice Srbije i Makedonije. Onda je za to čuo budem na teretu. Onda sam odlučila da se
žene koje su donosile slobodu i spas, o njima neki lokalni imam, došao po njih i odveo prijavim u vojsku. Bio je to april ili poče-
se ne priča previše. A zaslužile su, itekako. ih kod sebe kući. Brat je kasnije otišao za tak maja 1992. godine. I bila sam u Armiji
U ovim danima proljeća, kada naviru sje- Švedsku. Otac i majka su se odmah nakon od prvog do zadnjeg dana Agresije. S puš-
ćanja na prve dane Agresije i otpora, dane rata vratili. Prvo u neku sobicu u Saraje- kom u ruci, u rovu.
početka borbe za fiziološki opstanak Boš- vu, na Dolac-Malti, a onda među prvima Sanjala sam da idem kući, tražila sam
njaka, naroda kome je bilo namijenjeno u svoju Foču, svojoj kući. U svom su stanu nekako način da idem što bliže Foči. I onda
da nestane, baš kao što je bilo namijenje- oboje preselili. smo krenuli, bila je to ona, nažalost, ču-
no i državi Bosni i Hercegovini da nesta- Kada smo izašli s Grbavice, nisam vena akcije preko Poljina kada smo se mi
ne, govorit će Jasmina, heroina koja je rat znala šta da radim, bila sam sasvim sama. trebali probiti iz grada. Nosila sam vreću

STAV 24/3/2023 41