Page 45 - STAV broj 420

bivao i mujezin u Begovoj i Carevoj MUJEZINSKI AMANET NASLIJEDIO OD
džamiji, stekao je brojna prijateljstva. RAHMETLI BABE HADŽI GANIJE
Njegov ezan bio je prepoznatljiv i ve- Hafiz Selim mi je govorio i o genezi
oma prijatan za ljude koji su ga slušali. porodice Hoši, o njenom razvoju, puta-
Trojica njegovih sinova nastavili su po- njama kroz svijet i vrijeme. “Moji ro-
rodične biznise, a jedino je hafiz Selim ditelji su s Kosova, iz grada Đakovice.
završio Gazi Husrev-begovu medresu i U Sarajevo su doselili prije 70 godina.
nastavio babin, mujezinski put. Nekoli- Babo i amidže su u Drugom svjetskom
ko decenija vezan je za Sultan Fatihovu ratu radili kao pekari za italijansku voj-
– Carevu džamiju. Džematlije su vjerno sku u Albaniji. Tako dobro su zarađivali
pratile njegovu nesebičnu misiju u dža- da su za mjesec dana mogli zaraditi para
miji i, na inicijativu njegovog kolege ima- da su mogli kuću napraviti. Na kraju im
ma hafiza Sadrudina ef. Išerića, odlučili je neki čovjek došao i u povjerenju re-
da mu, za nadolazeći ramazan, prirede kao da se odmah vrate na Kosovo jer će
nesvakidašnje iznenađenje. Odlučili su ih komunisti Enver Hodže ubiti. Poku-
da za njega i njegovu suprugu Nuriju pili su se i pobjegli, a tamo im je osta-
uplate ramazansku umru. Novce za taj la sva zarada. Jedno vrijeme živjeli su
njihov put skupili su u veoma kratkom u Prizrenu. Babo je i u to vrijeme učio
vremenu – između jednog podnevskog i ezan na poznatoj Sinan-pašinoj džamiji.
ikindijskog namaza. Brzina prikupljenih Jedan dan mu je došao Srbin iz naselja
sredstava govori koliko je hafiz Selim sa preko puta džamije i pitao ga da li on Hafiz Selim ef. Hoši s majkom Ganimetom
svojom porodicom omiljen u ovom sara- peva sa munare, a babo mu je objasnio da
jevskom džematu. to nije pevanje, nego učenje ezana, da je
Tragom ove vijesti posjetio sam poro- ono muslimanski poziv na namaz. Tad
dicu hafiza Selima ef. Hošija i želio iz prve ga je taj neznani komšija Srbin zamo-
ruke saznati detalje ovog nesvakidašnjeg lio da babo nastavi učiti ezan, da nikom
čina, te kako su on i njegova supruga rea- drugom ne da, jer Srbi iz njegove maha-
govali kad su primili tu obavijest. le vole njegovo učenje ezana. Kad zauči,
“Iz džemata su pitali našu djecu da oni pootvaraju prozore na kućama da ga
li nas dvoje imamo pasoše. I potom su slušaju. Kad su došli u Sarajevo, babo je
poručili da nas dvoje navečer obave- na munari Begove džamije proučio ezan.
zno dođemo u džamiju. Hafiz Išerić Čuo ga je Mujaga Merhemić i njemu i nje-
mi je poručio da neodložno dođemo, govoj dvojici braće, koji su došli s njim,
jer će biti mala svečanost. Mi smo došli dao kuću da u njoj, bez kirije, stanuju pet
ne znajući šta nam se sprema. Poslije godina. Zatražio je od njeg da za to vri-
kratkog programa hafiz Išerić mi dade jeme bude mujezin. Babo i amidže su se
kovertu da pročitam šta u njoj piše. A bavili trgovinom. Babo je izrazio želju da Faksimil pisma koje je otvorio
na koverti je pisalo: ‘Hedija – rama- po preseljenju na Ahiret bude ukopan u
zanska umra od džematlija i ahbaba Bosni. Govorio bi da tamo, u njegovom priče. Govorila je na albanskom, a prevo-
Sultan Fatihove, odnosno Careve dža- rodnom mjestu, ima puno džahila, te da dili su hafiz Selim i Nurija: “Kako sam
mije. Unutar koverte bilo je pismo mu niko ne bi imao na mezaru Fatihu starija, sve me više vuče želja da se vratim
u kojem je stajalo: ‘Hafize Selime ef. proučiti. Puno je volio Bosnu. Govorio na Kosovo. Ovdje nemam vršnjakinja i
Hoši i Nurija hanuma Hoši, ovo vam bi da su u Bosni najbolji muslimani na drugarica. (Neko je dobacio: S tolikim go-
je hedija od džematlija i imama za sav svijetu. Bio je presretan kad sam upisao dinama nemaš ni tamo.) Namjerno nisam
vaš hizmet Sultan Fatihovoj džamiji Medresu.” naučila bosanski jezik da bih kući priča-
svih ovih godina. Da vam Allah uka- la albanski i tako djecu naučila albanski.
buli ibadete i sjetite nas se u dovama.’ NIJE UČILA BOSANSKI DA BI S DJECOM Tako da danas moji sinovi i kćerke, pa i
Upitao sam da nije neka greška. Svi su U KUĆI GOVORILA ALBANSKIM unučad, govore albanski jezik. Kad se sje-
rekli da nije, a onda se prolomila vrlo JEZIKOM ćam supruga rahmetli Ganije, najčešće mi
emotivna ilahija: U Medinu pošao sam, Hafiz Selimova majka Ganimeta uko- naumpadne momenat kad je on dovodio
koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. račila je u 95. godinu života. Dobrog je ljude na kahvu u našu kuću. Koga god bi
Ovo će mi biti prvo ramazansko odsu- zdravlja. Ponosna je na sina hafiza i ostalu sreo poznatog na ulici, dovodio bi ga kući.
stvo u ramazanu iz Sarajeva.” djecu. Želio sam čuti i dio njene porodične Meni to nije smetalo. Kad je umro, kone
bi me pitale u čemu mi najviše nedosta-
je, a ja bih him odgovorila: ‘U jutarnjim
U Sarajevu živi i albanska familija Hoši. Prije sedamdeset malim svađama.’”
Na njenu priču hafiz Selim se na-
godina iz rodne Đakovice u Sarajevo su doselili Ganija i dovezao: “Majka nažalost nije išla u
Ganimeta Hoši. Prethodno su kanili iseliti se u Tursku, ali im je školu. Međutim, bila je izuzetno inte-
nafaka provrela u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. U gradu na ligentna i znala je učiti iz života. Kad
je jednom prilikom izašla u novinama,
Miljacki stekli su četvericu sinova i jednu kćerku. Budući da je nazvala je sestre na Kosovu i rekla im:
rahmetli Ganija uz privatno poduzetništvo bivao i mujezin u ‘Vi imate koliko-toliko škole, ja nemam
ni razreda, a izašla sam u novinama. A
Begovoj i Carevoj džamiji, stekao je brojna prijateljstva. gdje ste vi?!’” n

STAV 24/3/2023 45