Page 47 - STAV broj 420

ŠTA JE NAMA MUHAMMED, A. S.

U našoj tradiciji 12. rebiul-evvel obilježava se kao dan rođenja po- akcenta na dvjema riječima, ali je takav izgovor rijedak, a nešto slič-
sljednjeg Božijeg poslanika – resula i nebijja – Muhammeda, sina no vrijedi i za izraz s crticom bez dva s.
Abdullahova, Hašimovića, Kurejševića. Taj dan zove se Mevlud, što Treba još napomenuti da se ovaj dodatak obavezno odvaja zarezom,
na bosanskom doslovno znači rođenje, a piše se velikim slovom baš kao apozicija, iako to nije: Rekao je Muhamed, alejhiselam, da je
jer se odnosi na rođenje Muhammeda, alejhiselam. Ovaj dodatak poslan ljudima kako bi im upotpunio moral. Često se ovaj izraz skra-
uz ime koji se upotrebljava kada se spomene ime Pejgamberovo ćuje kao a. s. i on se isto tako odvaja zarezom. Ova skraćenica može
ustaljeni je izraz koji je inače nastao po preporuci Poslanikovoj: donekle upućivati na svojevrsnu nekonzistentnost pisanja oblika alej-
kada se spomene njegovo ime, treba na nj donijeti salavat i se- hiselam, jer je očito da se alejhi i selam istovremeno doživljavaju kao
lam, jer ko ih na nj donese, na njega meleci također donose taj dvije riječi, mada to može proizlaziti iz znanja arapskog jezika. Pored
blagoslov. Ovaj dodatak uz Poslanikovo ime u našoj normativnoj oblika alejhiselam i drugih sličnih, koristi se i konstrukcija-rečenica:
praksi piše se na različite načine: alejhiselam, alejhi-selam, alej- sallalahu alejhi ve sellem, koja doslovno znači „neka je Božiji salavat
his-selam i alejhi selam, a znači „mir ili spas (neka) je njega“. Ako i selam na njega“. I ova se konstrukcija odvaja zarezom, a isto tako
bismo govorili o tome koji od ponuđenih oblika ima najbolje rje- piše se u kao skraćenica: s.a.v.s ., a ne *s.a.w.s, kako se nerijetko
šenje, dobili bismo različite odgovore, u zavisnosti od toga koje preuzima iz anglicizirane skraćenice.
kriterije uključujemo pri odabiru navedene formulacije. Vjerovatno Na kraju da napomenemo da postoji prešutno pravilo o tome da se
je sa stanovišta porijekla i izgovora najpravilniji izraz alejhis-selam, navedeni dodaci uz Pejgamberovo ime ne koriste u javnoj, bolje ka-
kako zbog čuvanja tzv. geminacije (-s-s-) iz arapskog jezika, tako zano službenoj jezičkoj upotrebi, iako naravno određeni diskursi po-
i zbog akcenta, ali i načina kako se ovaj izraz piše u arapskom je- kazuju da ih ima i u javnom prostoru. Treba raditi na tome da se ste-
ziku. Međutim, taj izraz daleko je od prosječnoga govornika bo- reotipi o ovome velikom imenu ljudskog roda otklone kako bi svi oni
sanskog jezika, pa ako se uzme kao kriterij prilagođenost ove koji u svojoj kulturi komuniciranja imaju potrebu izreći salavat i selam,
konstrukcije bosanskom izgovoru, najbliži način bilježenja bio bi govoreći ga bez stida, dostojanstveno, te da se to neće uzeti kao si-
alejhiselam, kako zbog činjenice da nema geminacije, tako i zbog gnal tzv. vjerskog fanatizma, već naprosto kao prirodno pravo na go-
izgovora ove akcenatske cjeline koja ima jedan akcent i dvije po- vor i tradiciju, pogotovo stoga što ne ulazi u domenu tuđe slobode i
stakcenatske dužine. Osim toga, ovaj oblik može biti metonimijski uvjerenja. Treba li posebno istaći da se dodatak alejhiselam odnosno
upotrijebljen, npr. Rekao je Alejhiselam da je poslan ljudima kako a.s. u islamskoj tradiciji Bošnjaka upotrebljava i pri spominjanju svih
bi im usavršio moral. drugih Božijih vjerovjesnika: Adema, Idrisa, Šita, Nuha, Saliha, Sulej-
Načini bilježenja dodatka kao alejhi selam i alejhi-selam također su mana, Luta, Ibrahima, Jakuba, Jusufa, Davuda, Musaa, Isaa i drugih
u upotrebi. Prema prvoj mogućnosti pisanja, proizlazi da imamo dva ovdje nespomenutih poslanika – neka je na sve njih Božiji spas i mir?

ZAŠTO I KAKO SE KLANJA NAMAZ SALAT

Istoimeni je naslov jedne popularne vrijednost. Ako se tome doda i treća uopće nema, npr. „Pet vakata namaza
knjige. A bosanski jezik među juž- vrsta molitve, kakav je zikr ili zikir, od- vazda u vakte kljanat”.
noslavenskim jezicima specifičan je nosno zićir, koji doslovno podrazumi- Postoji, također, i stara bosanska lekse-
po terminološkoj razvijenosti leksičkog jeva „sjećanje ili spominjanje (Boga ma kojom se označava namaz odnosno
sistema u kojem se nalaze lekseme iz Uzvišenog)“, bilo pojedinačno, bilo u salat, a to je riječ klanjanje. Naravno,
sfere islamskoga naukovanja, pa se grupi, formalno – na ovaj ili onaj način, ta riječ metonimijski zauzima čitav niz
slobodno može kazati da ova leksika onda se može primijetiti sva semantič- radnji koje se vrše za vrijeme obavljanja
čini poseban leksički fond po kojem se ka raznolikost i značenjska tanahnost namaza, među kojima jeste upravo tzv.
bosanski jezik ističe u odnosu na druge i preciznost navedenih termina, koji to ruku’, tj. saginjanje pred veličinom Bo-
njemu bliske jezike. Iako je leksika se- doista i jesu. Pored riječi namaz, u bo- žijom, kao i padanje ničice, tj. sedžda
kundarna jezička pojava, ona ipak ima sanskom je prisutna i leksema salat i odnosno padanje licem po tlima pred
svoj poseban status u svakom jeziku označava isto što i namaz, s napome- Božijom veličinom. Etimološki gledaju-
kao cjelini. Tako u bosanskom posto- nom da je ova riječ porijeklom arapska. ći, riječi klanjati i klanjanje imaju seman-
ji leksema namaz, koja je u ovaj jezik Nije potpuno jasno zašto je namaz ra- tičku vezu s riječima naklon i poklon, a
ušla preko turskog iz perzijskog jezika, sprostranjeniji u bosanskom u odno- to je zbog toga što se prilikom činjenja
a znači, najkraće kazano, molitva, iako su na salat, ali je činjenica da namaz naklona gornji dio tijela savija, baš kao
to posve nije precizno jer se pod moli- ima mnogo širu upotrebu negoli je to i za vrijeme činjenja ruku’a, a poklon se
tvom može označavati i dova, leksema slučaj sa salatom, kako u savreme- nekada davao upravo i na taj način, pru-
koja je u bosanski ušla iz arapskog je- nom jeziku, tako i u tekstovima starije žanjem dara i savijanjem gornjeg dijela
zika, a znači i molitva i moljenje Boga provenijencije. Tako npr. u Birgivijevu tijela prema onome kome se poklon daje.
Uzvišenog. Zato je namaz namaz, a ilmihalu na bosanskom jeziku, tačnije Otuda ne čudi ova semantička poveza-
dova je dova. Namaz je molitva u tačno jednom prijepisu iz 1810. godine, sa- nost između namaza ili salata, odnosno
određenoj formi (i obično u određeno lat se spominje dva puta, a namaz šest klanjanja, naklona i poklona. Semantička
vrijeme), dok dova nije ograničena na- puta; u rukopisnom prijepisu Bosan- veza proširena je u obliku glagola kloniti
vedenim odrednicama, iako i ona sadr- skog ilmihala Abdulevehaba Ilhamije s se – što znači izbjegavati, a značenje
ži druge popratne formativne sadržaje. prijepisom iz 1831. godine uglavnom je dodatno prošireno i u obliku skloniti
Navedene riječi, iako imaju zajedničku se navodi namaz, pa veli: „Ama kad se – što znači skriti se, vjerovatno sa-
semantičku odrednicu „moljenja“, „mo- reknemo namaz, dvadeset i dva su vijajući se, mada je to značenje kasnije
litve“, u bosanskom jeziku zauzimaju farza...“, dok u ilmihalu Sehletul-vusul prošireno i izvan te domene.
jasno određene leksičke pozicije koji- Omera Hume iz 1865. godine preko 70 Poslanik, a.s., kaže: „Ko klanja namaz,
ma se određuje njihova terminološka puta spominje se namaz, a riječi salat taj čuva vjeru, ko ne klanja, ruši je!“

STAV 24/3/2023 47