Page 79 - STAV broj 195
P. 79
PEĆIGRADSKI HEROJ: Ostatak Hasan-begovog nišana formirala je prijeki sud koji je odmah po-
HADŽI HASAN SALKIĆ (1828–1878) čeo s radom. Najčešće su hapšene vođe i
zatočnici krajiške slobode pod vodjami agitatori otpora protiv agresije, dok su
Hadži Hasan Salkić bio je jedan od Hadži Hasanom Salkićem, Ahmedom denuncijaciju, odnosno potkazivanje,
tipičnih krajiških junaka 19. stoljeća. Va- Musićem i Ibrahimom Medinelijom. Bilo uglavnom vršili domaći katolici.
njštinom se nije bitno razlikovao od obič- je tuj osobito Krajišnika iz Kladuše, To-
nog puka, međutim, izdvajao se od većine dorova, Bužima, Jezerskoga, Stiene i Peći, Hasan Salkić nije se krio, a nije imao
svojom hrabrošću i vjerskim žarom. Zbog a medju njima više od tri stotine turskih ni namjeru olahko se predati novim vla-
toga je bio i poštovan među Krajišnicima, nizama. Ustaše su smjerale napasti Cazin stima. Evo kako je njegovo hapšenje i
koji su iznad svega cijenili hrabrost i i prisiliti tamošnje žiteljstvo da se ustan- posljednje trenutke života opisao Ham-
privrženost islamu. Ljudi poput hadži ku pridruži. Austrijska vojska imala je dija Kreševljaković u djelu Prijeki sud u
Hasana živjeli su dostojanstveno i pošte- dosta muke i mnogo je krvi proteklo na Bosni i Hercegovini 1878. godine. “Nakon
no, posvećeni vjeri i zajednici. U ratnim obje strane, dok se ustaše u gudurah i po poraza Krajišnika, došli su ljudi Salki-
i teškim vremenima postajali su junaci hribovih pećkih 6. i 7. listopada g. 1878. ću i rekli: ‘Zovu te u grad na vjeru da se
i vođe vrijedne svake pažnje i divljenja. savladani. Svaki pedalj pećke zemlje bra- predaš i neće ti ništa.’ On je odgovorio:
nijahu ustaše s odličnom hrabrošću, oso- ‘Neću se predati, ali ću ići vidjeti šta ću
Hadži Hasan Salkić rodio se u selu bito pak Kladušani, koji najdulje u borbi im!’ Spremio se, uzjahao dorata i otišao.
Krakači kod Pećigrada. Skroman i jed- uztrajaše.” Obukao je lijep ćurak, zamotao čalmu,
nostavan čovjek, težak koji živi od ze- pripasao ćordu i zametnuo se puškom.
mlje koju obrađuje, bez zvučnih titula i Posljednji branitelji Bosne pokazali Bio je visok i krupan, velikih crnih oči-
zvanja. Nisu poznati podaci o njegovom su hrabrost i odanost vrijednu divljenja. ju, crven u licu, žute brade i velikih žu-
obrazovanju. Po tada ustaljenoj krajiškoj Borili su se skoro goloruki protiv daleko tih brkova. Tako ga opisuju njegovi lju-
matrici, najvjerovatnije je završio mek- nadmoćnijeg neprijatelja. Znali su da je di koji su ga dobro upamtili i koji se još
teb, a korisna znanja skupljao je i na ra- uzaludno, ali nisu odustajali dok većina živo sjećaju ovog momenta. U gradu su
znim sijelima, sohbetima i okupljanjima njih nije izginula. Na Pećkim Brdima, od njeg tražili da se pokori i preda i, kad
slušajući mudre ljude. Vjerovatno da je prema kazivanjima savremenika tih do- je to odbio, uhvatiše ga, svezaše i odve-
završio i neku od krajiških medresa iz gađanja, palo je između 300 i 500 šehida. doše u Bihać.”
osmanskog vremena s obzirom na to da Njihovi mezari vidljivi su i danas, mada
je među Krajišnicima bio poznat i pod su većim dijelom porušeni i zaboravlje- Kreševljaković dalje nastavlja: “Za
nazivom hodža Salkić. ni. Jedan od šehitluka zove se Šehiti kod Salkićem opremljen je u zatvor u Bihać
Gornje Koprivne, koji svjedoče o bes- i njegov najstariji sin hadži Hajdar, koji
Čim je neprijatelj sa zapada napao, s poštednoj borbi koja je ovdje vođena. U je u borbi pomagao oca. No, kako je otac
kojim su se Krajišnici stoljećima klali i ovom mezaristanu ukopani su branitelji sve grijehe primio na se, pustiše mu sina.
krvili, u najzapadnijem dijelu naše domo- koji se nisu htjeli povući i predati sve dok Na stratištu su hadži Hasanu svezali oči
vine uzavrilo je kao u košnici. Niko nije i posljednji od njih nije poginuo. U po- kao i svakom drugom. On je strgao za-
želio da onaj koji ih stoljećima napada i sljednjim borbama bosanskih branitelja, voj s očiju, rastrgao haljine na prsima i
pali i kojeg su bezbroj puta slomili i pro- koje je na Pećkim Brdima predvodio hadži povikao: ‘Pucajte, ovo nije kukavica da
tjerali sa svog topraka sada bude njihov Hasan Salkić, austrougarske okupacione se krije od smrti!’ Jelin Kudić iz Cazi-
gospodar. Staro i mlado ustalo je i latilo jedinice imale su i gubitke od 258 pogi- na bio je također sa Salkićem osuđen na
se oružja. Okupljeni krajiški rodoljubi nulih i ranjenih vojnika, među kojima i smrt, ali je pomilovan. Hadži Hasanov
za vođu su izabrali hadži Hasana Salki- pet oficira. Nakon što su vojnički zau- sin Alija poginuo je 14. kolovoza pri na-
ća, jer hadži Ahmet-aga Pozderac, tada zeli posljednji slobodni teritorij Bosne vali na Banju Luku i tako su iza njega
najuglednija ličnost u Beširevića nahiji, i Hercegovine, nova austrougarska vlast
sprva nije htio pristati uz pokret protiv
okupacije. Ljuti Krajišnici razletiše se na
razne strane da pomognu napadnute bo-
sanske gradove. Hadži Hasanov sin Ali-
ja, s dosta krajiških mladića, pohitao je u
Sanski Most i pridružio se braniteljima
Hasan-bega Čekića u pohodu na Banju
Luku. Sudbina je htjela da svoj mladi
život izgubi 14. augusta 1878. godine u
pokušaju oslobođenja grada na Vrbasu.
Hadži Hasan skupa sa zemljakom Ibra-
himom Medinelijom poveo je oko 10.000
junaka iz Bužimske i Beširevića Krajine
prema Bihaću, koji je napadnut 7. sep-
tembra. Skupa s borcima koje je vodio,
Salkić se opirao okupatoru sve do pada
Bihaća 19. septembra 1878. godine. Ni
tada nije odustao i izgubio vjeru u konač-
nu pobjedu nad neprijateljem. Sa svojim
junacima povukao se u unutrašnjost Kra-
jine da se zadnjim atomom snage odupre
“mrskom Švabi”.
Radoslav Lopašić u djelu Bihać i Bi-
haćka krajina napisao je sljedeće: “Poslije
predaje Bišća, sgrnu se u Pećih posljednji
STAV 29/11/2018 79
