Page 82 - STAV broj 195
P. 82

DRUŠTVO

okupacionih snaga surovo kažnjavao sva-       Mržnja koja se rodila u prsima srpskih                  postavio ga na mjesto gdje se i ranije na-
kog ko je imao i najmanje udjela u otporu.    kmetova tinjala je mjesecima i samo če-                 lazio. Vijest o smrti Hasan-bega Čekića
                                              kala povoljan trenutak da se žeravica ra-               radosno su primili ovdašnji pravoslavci,
    Zajedno s vođama otpora Ibrahimom         splamsa u otvoreni plamen. To se najzad                 koji su ovog bošnjačkog velikana koji ih
Medinelijom iz Pećigrada i hadži Salihom      i desilo jednog pazarnog dana 1907. godi-               je i naselio u Sanski Most na svoje zemlji-
Mušićem iz Bihaća sklonio se u Vrno-          ne. U nedjelju 13. maja, na mostu koji je               šte mrzili iz dna duše.
grač kod Velike Kladuše, gdje su se krili     izgradio vlastitim sredstvima, najpozna-
u kućama Mehe i Ibre Pehlića. Iz Vrno-        tiji Sanjanin ubijen je od ruke srpskog                     “Te iste 1907. godine pobunili su se
grača su tajno otišli u Bosanski Petrovac     seljaka Vase Milivojše, koji je iznenada                protiv Hasan-bega Čekića i kmetovi u Do-
i sklonili se jedno vrijeme u kući Omera      nasrnuo nožem na njega.                                 njoj Kozici i zaseoku Jelići i spalili njegov
ef. Šehića, a odatle su otišli u Pljevlje, a                                                          čardak. Na čelu pobune u Kozici bio je
potom u Tursku. Čekina porodica osta-             Od zadobijenih rana podlegao je dva                 Trivo Spire Zečević, a poznata su imena još
la je u Sanskom Mostu. U izbjeglištvu u       dana kasnije. O njegovom ubistvu Sara-                  četverice učesnika: Ilija Babić, Božo i La-
Turskoj, Hasan-beg je sanjao da se vrati      jevski list objavio je ovu vijest: “13. maja            zar Bajić i Zaharije Majkić zvani Kurjak”,
u rodno mjesto, a prilika za to došla je      1907. godine na pazarni dan pravoslavni                 napisao je Branko Bokan u monografiji
1887. godine, kada je austrougarska vlast     seljak Vaso Milivojša navalio je na odličnog            Sanski Most I dio. Iza Hasan-bega Čekića,
amnestirala učesnike otpora.                  posjednika Hasan-bega Čekića i nožem ga                 kako navodi Husnija Kamberović, ostali
                                              teško ranio. Na ovo ga je podgovorio Jovo               su sinovi Husein-beg i Ali-beg, te kćer-
    Povratkom u Sanski Most, Hasan-beg        Majkić, iz Kruhara, kmet Hasan-begov, jer               ke Zuhra, udata za Rifat-bega Muratbe-
Čekić ponovo je postao najugledniji čo-       ga je aga prije deset godina digao sa čifluka.          govića, i Nura, udata Salihbegović, koji
vjek u ovom kraju, zahvaljujući činjenici     Uzrujanje među muslimanima. 15. maja                    su imali i zemljišne posjede u općinama
da su austrougarske vlasti provele samo       uveče podlegao beg Čekić.”                              Sanski Most i Bosanski Novi.
djelomičnu agrarnu reformu i ukidanje
kmetovskog sistema. Veliki dio zemljišta          Zbog ubistva sanskog prvaka, sud je                 HADŽI AHMET-AGA POZDERAC
i dalje je ostao u njegovom vlasništvu.       osudio na smrt Vasu Milivojšu i Jovu Maj-               Kako se niko od historičara nije oz-
Kako je bio priznat i cijenjen od naroda,     kića, koji su pogubljeni vješanjem. Mno-                biljnije bavio krajiškim vođama otpora
na izborima koje su organizirale austro-      gi smatraju kako su ubistvo Hasan-bega                  okupaciji 1878. godine, danas raspolaže-
ugarske lokalne vlasti 1906. godine iza-      organizirali njegovi politički protivnici               mo siromašnom građom i malim brojem
bran je za gradonačelnika Sanskog Mosta.      u tadašnjoj austrougarskoj vlasti koji su               podataka koji bi nam pomogli da osvije-
Istovremeno upravljajući gradom i svojim      bili nezadovoljni njegovim političkim an-               tlimo neke dijelove njihove biografije.
velikim imanjem, Hasan-beg Čekić pre-         gažmanom. Tijelo poginulog Hasan-bega                   Za Ahmet-agu Pozderca znamo da je bio
tvarao je selo u moderan grad.                Čekića pokopano je u haremu Hamzibe-                    zemljoposjednik iz Cazina i da je rođen
                                              gove džamije, gdje su njegovi potomci po-               početkom 19. stoljeća. U rodnom Cazinu
    Još za vrijeme njegovog izbjeglištva,     digli lijep i velik nišan koji se tu nalazio            1820. godine sagradio je kuću (porodična
pravoslavni kmetovi, koristeći Čekino iz-     sve do početka agresije na Sanski Most                  kuća Pozderaca) koja i danas postoji, a po-
gnanstvo i popustljivost zakona spram kr-     1992. godine.                                           znata je kao kuća u kojoj se rodio narodni
šćanskog stanovništva, stali su da nasrću                                                             heroj Nurija Pozderac i kuća u kojoj je u
na njegovo ogromno imanje u namjeri da            Nakon što su zauzeli grad, pripad-                  decembru 1942. godine boravio Josip Broz
sebi pribave jedan njegov dio. Tim neča-      nici VRS i lokalni Srbi u potpunosti su                 Tito. U prvim danima okupacije, hadži
snim radnjama stao je u kraj Hasan-beg        uništili ovaj nišan od kojeg je ostao samo              Ahmet-aga Pozderac protivio se oruža-
nakon što se vratio u rodni kraj. Jednog      jedan dio. Hasan-begov potomak Hazim                    nom otporu, pa su Krajišnici zbog toga
od svojih kmetova otjerao je s posjeda.       Čekić ove godine podigao je novi nišan i

                                                                             Kuća Ahmet-age Pozderca  za svog vođu birali hadži Hasana Salkića.
                                                                                                      Kako je u danima koji su slijedili među
                                                                                                      Krajišnicima prihvaćen otpor okupaciji
                                                                                                      kao jedina opcija, tako je i hadži Ahmet-aga
                                                                                                      Pozderac zauzeo svoje mjesto među bra-
                                                                                                      niteljima. S krajiškim braniteljima us-
                                                                                                      postavio je liniju odbrane na Korani na
                                                                                                      granici monarhije kod Prosičenog kame-
                                                                                                      na. Tu je sprečavao da neprijatelj prodre
                                                                                                      u Beširevića i Bužimsku krajinu i tako
                                                                                                      sleđa napadne branioce Bihaća. Kao je-
                                                                                                      dan od krajiških vođa, s Ahmet-agom se
                                                                                                      spominje i neki beg Toromanović. S gru-
                                                                                                      pom od oko 600 boraca napao je na jedan
                                                                                                      hrvatski bataljon kako bi pomogao brani-
                                                                                                      teljima Bihaća. Nakon što je uspostavljena
                                                                                                      okupacijska vlast i u ovom dijelu Bosne
                                                                                                      i Hercegovine, hadži Ahmet-aga se sklo-
                                                                                                      nio u rodni Cazin i izbjegao privođenje
                                                                                                      i suđenje pred okupatorskim prijekim
                                                                                                      sudom. U 283. broju lista Slovenski narod
                                                                                                      od 8. decembra Ahmet-aga se spominje
                                                                                                      kao član delegacije uglednih stanovnika
                                                                                                      Bosne i Hercegovine koja je išla u Beč na
                                                                                                      prijem kod cara Franje Josifa.   n

82 29/11/2018 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84