Page 49 - STAV broj 162
P. 49
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Umjesto kolumne
Nepresušno
pero iz Konjica
Piše: Još se kao maloljetnik pridružio Muderizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj
Safet POZDER muslimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je učestvovao u svim bitkama.
Otac mu je položio život kao šehid, a i sam je Esad tri puta ranjavan
Babo, danas kad smo te spustili u
mezar trudio sam se da ne zapla- Nisu ovo moje riječi. Kamo sreće da Pojedinačno predstavljanje autorskih
čem. Ti si šehid i zaslužuješ da tvoj jesu i kamo sreće da umijem ovako s rije- dijela Esada Bajića bilo bi podugačko.
sin bude čvrst. Večeras mi se pla- čima! Nisu ovo ni riječi nekog od pozna- Ipak, valja istaći da je za njim već pet
če. Nije me strah, samo se bojim da ti ni- tih velikana pisane riječi. Ovo su, ustvari, zbirki pjesama (Bihuzurka, Kamendan,
kad nisam dovoljno rekao koliko te volim. rečenice koje mogu poteći samo iz dubine Besan, Godovi dana te Kome sedždu či-
čiste duše našeg dobrog čovjeka, zagleda- niš, brate), kao i šest zbirki priča (Kriške
Babo, prijavio sam se u diverzante. nog u kakvo brdo ili brzu studenu rijeku. uspomena, Tragovi misli, Ćuprijanja, Boja
Znam da ti se to ne bi svidjelo, al’ rat je Ovakva duša zna poteći samo u našim ka- sjećanja, Otkosi sjećanja i Sebilj ili potraga
takav da nas mlade na liniji progone kroz sabama, varošima i gradićima. Ovo ima za ogledalom). Poznata ilahija Kome sedž-
iglene uši, a u diverzantima imam pošto- samo u nas i nigdje drugo. du činiš, brate njegovo je autorsko djelo.
vanje. Stalno negdje idemo. Puno se puca. Posebno zapažen uspjeh doživio je
Ako poginem, nemoj se ljutiti na mene. Ako vas, dušom i pitomošću, gornji Bajićev roman Sjena jednog taiba, koji
redovi vuku, recimo, na Zuku Džumhura, je zabilježio više izdanja.
Babo, danas sam ranjen. Ništa strašno. moram reći “toplo”. Ako vam rečenice Uz to, Esad je objavljivao u velikom
Uskoro me puštaju kući. Nadam se da sam mirišu na vitku Neretvu, nemam druge broju časopisa, autor je čak četrnaest di-
post’o pravi ratnik. nego kazati “vruće”. Ako ste pomislili jela iz islamistike i historije te dva doku-
da... Dobro, predajem se. Pogodili ste – mentarna filma: Pobjeda ili smrt i Konjič-
Babo, danas me opet zakačilo. Ni- Konjic. U pitanju je tekst Esada Bajića ke džamije. Budući da obnaša i dužnost
šta strašno. Izaći ću iz bolnice do tvog Dnevnik odrastanja. hatiba, revnosno bilježi i zapisuje svoje
rođendana. hutbe, koje potom sviju gnijezdo u zbr-
Iz mnogo razloga mi te devedesete nisu kama hutbi.
Babo, post’o sam komandir čete. Bio drage, posebno 1993, i ona iza nje. Među- Mimo svega nabrojanog, Esad i da-
bi ponosan na mene. tim, baš u tom periodu, kao trinaestogo- lje neumorno piše, a njegovi statusi na
dišnjak, upoznao sam jednog mladića, mr- društvenim mrežama, obojeni svakodne-
Babo, opet me zakačilo, ništa strašno, šavog i sitnog. Dugo sam mislio da i nije vicom i satirom, plijene posebnu pažnju
možda će mir prije nego izađem iz bolnice. plaho stariji od mene. Ipak, bio je vojnik, i nerijetko pronađu svoje mjesto u elek-
nosio je pušku, išao u akcije i svojom pito- tronskim i printanim medijima.
Babo, završio se rat. Strašno mi ne- mom i uvijek spremnom pričom redovno Uz sve to, osnivač je i rukovoditelj
dostaješ. Kuća je sva razrušena, ne znam plijenio pažnju. Osim imena i prezimena, Fondacije “Lijepa riječ”, kroz koju su
šta da radim. znao sam jedino da ga zovu “hodža”. Su- svjetlo dana ugledale brojne knjige i
per, i ja ću biti hodža! – kontao sam u sebi. publikacije, kako njegove, tako i mno-
Babo, završio sam školu i mnogo mi gih drugih Konjičana te mladih ljudi
nedostaješ na ovaj dan što svi mi govore da Što se snilo, to se zbilo. Zaista posta- vičnih peru.
je velik. Vjerujem da bi i ti tako govorio. doh hodža. Uz sve to, pokušavam ponešto Još se kao maloljetnik pridružio Mu-
i da napišem (pa i objavio sam koju knji- derizovoj jedinici, kasnije Četvrtoj mu-
Babo, zaljubio sam se. Znam da to nije gu) i kroz to se dodatno zbližio s Esadom. slimanskoj slavnoj brigadi, s kojima je
za muške razgovore, ali rekao si mi da ti učestvovao u svim bitkama. Otac mu je
sve mogu reći. Hoću da ovo podijelim s Rodio se 1974. godine u Ribarima položio život kao šehid, a i sam je Esad
tobom. Osjećam se kao onda kad si me kod Konjica. Iako je svoj spisateljski ta- tri puta ranjavan.
vodio u lov. lent pokazivao još u osnovnoj školi, prvi Nije nikakva slučajnost da je Esad Bajić
ozbiljniji izazov s kojim se Bajić vrlo počeo od Zemzema. Zemzem je nepresušan,
Babo, oženio sam se i kriomice pla- uspješno uhvatio u koštac došao je u Gazi ugodan i okrepljujući, baš poput njegovog
kao skoro cijelu sedmicu. Sva rodbina se Husrev-begovoj medresi kroz uređivanje pera koje uvijek iznova donosi nešto novo,
skupila, a ti si mi nedostajao. Puno si mi učeničkog časopisa Zemzem. Biti urednik što je, opet, ugodno i okrepljujuće za sve
nedostajao. Zemzema uvijek je bila posebna čast i pri- ljubitelje lijepe riječi. n
vilegija. Od tada vrijedno Bajićevo pero
Babo, ti se veliki čovjek. Danas sam tre- redovno ostavlja svoj trag pred kojim či-
bao pozajmiti nešto novca. Kad sam rekao taoci ne mogu biti ravnodušni i nad ko-
da si mi ti otac, čovjek mi je dao na riječ. jim se uvijek mora zastati i promisliti.
Babo, sad sam bio u bolnici. Desilo se
nešto nevjerovatno. Ne mogu ti opisati taj
doživljaj. Kao da sam gledao u najdublji
kutak svoje duše. Moj sin ima tvoje oči.
Babo, postao sam BABO!
STAV 12/4/2018 49
