Page 73 - STAV broj 162
P. 73
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Fantom kojeg smo izmislili
ZUB VREMENA
Vrijeme o kojem ne razmišljamo tako se često ipak ponekad
Piše: upetlja u naš život. Tako je dobilo visinu, širinu i dubinu.
Irfan HOROZOVIĆ Tako je dobilo i svoj zub, kojim nagriza sve ono što ne želimo
zaštititi, sve ono za što se nismo dosjetili da je važno. Zub
vremena jeste i opravdanje i alibi
Rijetko je neka uzrečica omilje- kad smo pomislili da vrijeme zaista ima i sudioništva u vremenu. Trenutačno,
na kao ova. S podjednakom sje- zube (nalik mađioničarskom češlju mož- jedna stranica knjige svjedoči o prizoru:
tom, ona sjenči našu tugu i naš da) i da njima neprekidno nešto glođe. Jedan čovjek bez kravate ušao je u an-
osjećaj krivnje. Kad god nismo tikvarijat. Jedan čovjek bez kravate izišao
u stanju da na neko pitanje odgovorimo Tad smo možda otvorili oči i pogledali je iz antikvarijata. U dubokom džepu imao
jasno, posežemo za višim silama (svijet grad, četvrt i ulicu gdje živimo. Tad smo je knjigu. Jedan čovjek s kravatom ušao
viših sila zahtijeva posebno razmatranje, možda pomislili i na prijatelje koje smo je u antikvarijat. Jedan čovjek s kravatom
to je sam za sebe čitav jedan frazarij), davno, tako jednostavno, izgubili ili čak izišao je iz antikvarijata. Oslobodio se u
za objektivnim teškoćama, za stvarima možda prodali. Tad smo možda pomislili prodavnici starih knjiga zavežljaja koji je
koje nadmašuju ljudsko iskustvo. Jed- i da lice pjesnika nije samo meta na nosio do nje. Ko zna zašto, ali sreli su se
na od neizbježnih takvih stvari u sva- vašarskoj zabavi gdje se kao nagrada taj čovjek s kravatom i taj čovjek bez kra-
kom slučaju jeste zub vremena, tj. ono dobijaju vještačke ruže. vate pred vratima antikvarijata.
što time označavamo. Vrijeme o kojem Kad bih vam rekao kakvu je kravatu
ne razmišljamo tako se često ipak pone- Surovi očnjače vremena, usitnjavaju- imao prvi i kakvu nije imao drugi, vi biste
kad upetlja u naš život. Tako je dobilo ći sjekutići, neumoljivi kutnjaci, budite možda pogodili ko su oni. Osim ovog de-
visinu, širinu i dubinu. Tako je dobilo nježni prema onima koji su vas izmislili! talja, mogao bih vam još ponešto kazati o
i svoj zub, kojim nagriza sve ono što ne Skini svoje zubalo, Vrijeme, i pomiluj nas njima. O šeširu, naprimjer. Cipelama. Ili o
želimo zaštititi, sve ono za što se nismo dlanovima koji grade... opasaču (zaista značajnom predmetu). Ali,
dosjetili da je važno. Zub vremena jeste pitam se, koliko bi to bilo važno. Ovo nije
i opravdanje i alibi. Zub vremena, taj Navod je stiha iz apokrifne Tajne knjige priča samo o njima. Ovo je priča o nečem
fantom kojeg smo izmislili, obavlja to- vremena. Postoji, međutim, i Javna knjiga drugom (vi već znate o čemu).
liko poslova za nas, on čak obavlja i one vremena. Govorila nam je ona o tom koliko I stoje tako, iznenađeni što su se tu
poslove koje nismo predvidjeli, poslove su ljudi nastojali izoštriti vremenske zube sreli. A dugo se nisu vidjeli. Poznavali su
koji surovo zadiru u našu intimu. Zub i usmjeriti ih na određena mjesta kako bi se nekad. Sad im se čini kako bi se mogli
vremena kojem smo se izrugivali dotiče priča bila podobnija onom što su smatrali ponovo prepoznati.
na kraju i nas same. To je konačni rezul- poviješću koju bi trebalo živjeti i pamtiti. – O, ti si također bio unutra – rekao je
tat svake izmišljotine, konačno iskustvo čovjek bez kravate.
svake ljudske igrarije. Tako su se urušavali zaboravljeni stari – Da, a ti? I ti si bio?
gradovi. Tako su na njihovim mjestima – Kupio sam knjigu. A ti?
Zub vremena načeo je sve ono što su izđikali novi znakovi zamišljene povijesti. – Ja sam prodao neke knjige. Znaš,
nam kao zavještanje ostavili oni prije nas. imam ih toliko... a dotrajavaju...
Zub vremena načeo je i ono što je jedno- S njima su nestajali i ljudi. – Zamisli, ja sam kupio knjigu koju sam
stavno postojalo tako, za sebe, a što je u Niko nikad nije izbrojao koliko ih je nekad davno poklonio jednom prijatelju...
našim mladostima i našim iskustvima zapravo bilo. – Da, to se događa. Ljudi su tako... vri-
predstavljalo nešto posebno. Zub vreme- A zapisani su na stranicama mnogih jeme... vrijeme... a i te posvete...
na načeo je i samu prirodu. službenih knjiga. – Zub vremena?
Tako su živa sela završila na dnu jezera. – Da! Ne bi vjerovao šta se sve promi-
Toliko je stvari učinio strašni zub vre- Njihove su se duše pretvorile u struju. jenilo i kako. Ta je naša mala četvrt kao
mena, ali mi ga nismo prepoznali dok se Tako su kule odletjele s vrha brda u okrajak sirotinjskog kruha...
nije pojavio pred nama, sasvim tiho, dok nebo. I dva su čovjeka stajala, ne primjeću-
lično nije došao da nam uruči svoju po- Njihove sjene nikad više nisu pronaš- jući kako se zub vremena iz zaboravljene
sjetnicu iz srebrenog sjaja ogledala. To je le sklonište. knjige okomljuje na njih. n
bio prvi trenutak kad smo shvatili meta- Javnu knjigu vremena možete prona-
foru nekog davnog pjesnika, to je bio čas ći tamo gdje se prolaznici-čitači susreću,
najčešće u prodavnicama starih knjiga.
Onih koje i kupuju knjige. Kako bi druk-
čije knjiga održavala svoja svjedočanstva
STAV 12/4/2018 73
