Page 72 - STAV broj 162
P. 72
Ova današnja crkva,
zvanično Hram Petra
i Pavla, izgrađena je
kad Bosna bijaše pod
austrougarskim ćesarom.
Nakon razdraganog i
svečanog početka, hram je
napušten poslije Drugog
svjetskog rata. Od tada se
razgrađuje i urušava, prži
ga sunce, reže mraz, čupa
vjetar, ispire kiša i pritišće
snijeg. Jer nevolje uvijek
dolaze u buljucima
vlasti, dobiva naziv Državna narodna os- školi odvijala se i poslije Drugog svjetskog smijeha, nema trčkaranja i kikota, nema
novna škola u Jasenici. U nju su stizali rata, sve do 1949. godine, kada je ona sru- dječijih knjiga, oko crkve se ne ganjaju
učenici iz Zahirovića, Straže, Jasenice i šena i od njenog materijala sagrađena os- Ilija i Alija, niti se Zorka od njih krije is-
Potpeća, sve tri nacionalnosti, uz pokoji novna škola u centru Jasenice. I to će biti pod krošnje lipovog drveta. Propao je krov,
izuzetak s drugog kraja Srebrenika. U nje- dodatni razlog koji će zadati težak udarac urušavaju se stari zidovi, samo još stameni
nom dvorištu igrali su se i trčkarali oko zdanju Hrama Petra i Pavla. Gdje nema zvonik s tvrdim kamenim ramenima odo-
crkve, krili se iza velikih krošnji mirišlja- dječijeg žamora, budućnost je slijepa, osta- lijeva iskušenjima, nema odavno efendije
vih lipa; Ahmet, Orhan, Mehmed, Tadi- la je mimo vas svijet, mimo cijeli bijeli Suljića, nema fratra ni Riste sveštenika.
ja, Momčilo, Ðorđe, Nikola, Vid, Zorka, dunjaluk, u svoj svojoj i tišini prirodnog Ništa nije kao nekad, ni hram nije kao
Milka, Sava, Ilija i Alija. Svake je godine ambijenta napuštena crkva. nekad, ni ljudi, ni navedena sela, danas
u školi bilo između 130 i 140 učenika. nema zajednice vjernika ni bogosluženja.
Famozni njemački pisac zapisa: Ni- Samo je još visoravan tu, i kad staneš
I kako bi mogla škola u dvorištu crkve kada nisam živio bez vjere i ne bih niti i pogledaš okolo, svugdje blažena tišina,
bez vjeronauka. Od vjeroučitelja u školi dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj ži- podmajevički pejzaž, mir i imaginarni
spominju se efendija Suljić za islamsku, vot mogao bez crkve. Istinitost ove misli miris lipa. Ali, nije nestalo ljepote, ima
fra Pavao za katoličku i sveštenik Risto za pripije se za svakog vjernika koji ne po- je dovoljno za onoga ko duše ima. Gleda-
pravoslavnu vjeronauku. Učenici islam- laže sve nade na institucionalnu religiju, jući tu ljepotu, ne možeš a da ne pomisliš
ske i katoličke vjeroispovijesti pohađali kao što se krv pripije uz meso, a oboje uz na Uzvišenog Boga, makar te pri pogledu
su vjeronauku četvrtkom, a pravoslavni vlastitu kost. I tek upoznavši jednu takvu na nevolju pustog hrama obuzela melan-
učenici srijedom, jedna bašča s više cvje- konkretnu crkvu, ova misao otkrije se u holija. n
tova jedinstvenih u razlikama. Nastava u novom svjetlu. Jer, danas nema dječijeg
72 12/4/2018 STAV
