Page 59 - STAV broj 277

uz pomoć “praga”, bilo je pitanje vremena napad i da branioci neće moći još dugo Gore, na izlazu, bili su momci iz Tu-
kad će iz rovova istisnuti naše branioce. izdržati. Minutu-dvije nakon toga doli- zle i Živinica pristigli kao pojačanje. Do-
Uspjeli smo nabrzinu izvući nekoliko jeće tenkovska granata i pogađa direktno bijamo informaciju da je kompletan ba-
teško ranjenih boraca i prihvatiti borbu. naš rov. Jaka detonacija razbacala nas je na taljon Tuzlanske brigade ostao u špicu i
Za petnaestak minuta na ovom dijelu linije sve strane. Taman što sam pokušao ustati, došao gotovo u potpuno okruženje. Iako
iz borbenog stroja biva izbačeno najmanje drugi projektil pogađa direktno u balvane s izbijenim bokovima, nisu odstupili sa
još dvadeset ljudi, a neposredno do nas po- na grudobranu ispred nas. Jak val zraka od svojih položaja, čime bi upali u bezizla-
ginula su nam dva borca. Naredba je bila detonacije kao da mi je bio isisao sav zrak znu situaciju.
stroga, da se ranjeni po svaku cijenu odmah iz pluća. Bio sam bačen unazad osjetivši Saznajemo da su dva bataljona cijelu
moraju evakuirati s linije, da, ako dođe do težak udarac po očima. Mrak i zujanje u prethodnu noć i taj dan pravili rezervnu
njenog pada, ne bi došli u ruke agresoru. ušima. Osjetio sam da me neko podiže, liniju kilometar iza naših leđa u rejonu Vi-
Ponovo počinju jaki vjetar i snijeg. De- a onda ponovo huka u ušima. Čujem još tanovića i Bajića. Svi koji su bili sposobni
sno od nas “praga” i tridesetak četnika us- dvije detonacije, a nakon njih udara nas određuju se odmah na tu liniju, koju zapo-
pijevaju zauzeti jednu od zemunica i upa- zračni val. Govorio sam da mi odoše oči, sjedamo oko 15 sati. Uskoro pod okriljem
daju u naše tranšeje. Njihova samohotka ostalog se ne sjećam. noći držimo odstupnicu pa se kompletan
dobija potporu tenka te uz dodatnu pomoć Neko me je polijevao i trljao snijegom. bataljon Tuzlanske brigade izvlači iz okru-
u ljudstvu zauzimaju taj dio naše linije. Odjednom sam progledao, ali kao kroz ženja bez ikakvih gubitaka.
Nekako smo, pod kišom metaka, uspjeli maglu. Bio je to Mensur: “Ne brini, nije Velike snage Armije Republike Bosne
osigurati bok i pomoći izvlačenje preostalog ti ništa, nabilo ti je zemlju u oči. Dobro i Hercegovine dolaze u ispomoć na Vita-
dijela linije. Pad je bio neminovan. Dio bo- je, nisi nigdje okrznut.” Odahnuo sam. U noviće i Bajiće, gdje se uspostavlja stub
raca iz Kalesije dolazi i daje nam podršku, tom su dotrčali momci iz Kalesije vičući odbrane koji nije smio ni centimetra na-
iako su znali da postoji velika mogućnost da se povlačimo. Okrenuo sam se i pogle- trag. Osokoljen uspjesima u prethodna dva
da kao odstupnica ostanemo u potpunom dao. Nekih 150 metara niz ravnicu pet ili dana, agresor kreće u opsežnu ofanzivu na
okruženju. U svom tom haosu motorolama šest tenkova i mnogo agresorske pješadije naše nove položaje. Dobro pripremljeni,
javljaju da jake četničke snage uz pomoć praktično je pregazilo našu liniju odbrane. formacijski raspoređeni i uklinjeni izme-
tenkova i oklopnih transportera na dije- Forsirali su desnom stranom kanala pra- đu Bajića i Vitanovića, dočekujemo ih to
lu linije između nas i Tuzlanskog bataljo- vo na naš dio linije. “Idemo”, reče jedan snježno jutro jači nego ikada. U četvero-
na kreću u snažan tenkovsko-pješadijski od boraca, “idemo na rezervne položaje.” satnoj bici na Baićima naše snage nanose
strahovite gubitke agresoru, kako u teh-
nici, tako i u ljudstvu. U velikom kon-
traudaru zarobljavamo im četiri oficira i
dvadesetak vojnika.
Ali to je jedna druga priča koja će
morati biti napisana, jer ljudi koji su tih
dana branili taj prostor zaslužuju da ih se
prisjetimo. Naročito oni koji su tih dana,
u tim bitkama, u temelje naše domovine
ugradili ono najveće i najuzvišenije što su
imali – svoje živote. n

STAV 25/6/2020 59