Page 64 - STAV broj 277
P. 64

DRUŠTVO



                                                                                  Naredno stoljeće i po, u Sokolu će vladati
                                                                               mir. Potrajat će sve do početka 18. stoljeća,
                                                                               kada se plima Osmanskog carstva nezausta-
                                                                               vivo povlači sve do Save. Tako se Soko opet
                                                                               našao na samoj granici, ali sada da brani ono
                                                                               carstvo koje ga je stotinu godina napadalo
                                                                               i rušilo i mrzilo njegove tvrde bedeme pod
                                                                               kojima je mnogi osmanski vojnik ostavio
                                                                               kosti. Sada su oko njega bili posijani leševi
                                                                               mladolikih Mađara, čije su ćose brade virile
                                                                               iza oklopa pod koje su se zavlačile uzujale
                                                                               muhe što su se, nanjušivši bitku, skupljale
                                                                               sa svih strana bez prestanka. Pričao je na-
                                                                               rod kako je za jedne takve bitke Austrijance
                                                                               zaustavio dizdar Hasan-aga. U spomen na
                                                                               taj događaj narod je sastavio i pjesmu koja
                                                                               se ispjevavala za zimskih sijela. “Da nije
                                                                               više Gračanice Sklopa i Gradine i u njemu
          kao marioneta u rukama Osmanlija punih   I sudbina kao da se našalila s njim: ulaz u   dizdar Hasan-age i njegova krnje topa, lako
          šest godina, a nakon toga, skupa s njegovim   Soko izgrađen je na leđima grada. I danas   bi bilo do Gradačca doći...”, kazuje pjesma.
          imenom, u historijskom mraku zatrnut će   se u zidu nad strmom liticom može ući kroz   Arheolog Vejsil Ćurčić navodi kako je
          se i priča o Kotromanićima, njihovom kra-  vrata do kojih ne dovodi nikakav put. Mno-  “krnjo” bio top od najvećeg kalibra i teško
          ljevstvu i slavi. Njegova mati Katarina, čije   gi historičari smatraju da je to urađeno iz   prenosiv, a zvao se tako jer je bio okrnjen. Uz
          će ime ostati upisano u rodnom listu Gra-  taktičkih razloga, da bi se zavaralo neprija-  to, historija je u svoje deftere zapisala da je
          čanice, nakon pada Bosne bježi ocu u Veli-  telja. Osim toga, u narodu živi predaja kako   1716. godine dizdar bio baš neki Hasan-aga.
          ku, da bi se nekoliko godina poslije udala   se u ovaj grad ulazilo drvenim mostom koji   Bilo je to u vrijeme kada je austrijska vojska
          za slavonskog plemića Ivana Seckeja.  je polazio s brijega u obliku sedla na kojem   prešla Savu i kada je nova granica Osman-
                                            i danas stoji stara džamija i, nadvisujući   skog carstva uspostavljena linijom kojom
          NAOPAKA VRATA                     provaliju koja je kasnije zatrpana nasipom   je kralj Tvrtko I posijao gradove da brane
                                                                               njegovu kraljevinu. Kazuje se da su potomci
            Pored Matije Radivojevića i njegovog   i ublažena, završavao se pravo pred naopač-
          nasljednika Matije Vojsalića iz plemena   ke okrenutim vratima.      Hasan-age dobili prezime po njegovoj službi,
          Hrvatinića, postojao je i vazalni kralj Bosne   Historija bilježi da su Osmanlije osvo-  Dizdarevići, i da su živjeli u mahali Bježa-
          na drugoj strani. Kada Osmanlije provale u   jile Soko 1512. godine. Neke pojedinosti,   ni, koja je dobila naziv jer se ovamo sklanjao
          Bosnu, nakon kratkotrajnog uzmaka, ugar-  deset godina poslije, zapisat će mađarski   narod kada bi vojska nahrnula na Gradinu.
          ski kralj Matija Korvin nanovo će zauzeti   historičar Ištvani, koji je i sam bio sudio-  Ali, odavno nema kraljevstva koje je
          Soko i cijeli niz gradova koje je Bosansko   nik ovih događaja. Kako to prenosi slikar i   podiglo ovaj grad da ga štiti od upada sa
          kraljevstvo izgradilo kao liniju odbrane sa   historičar umjetnosti, peštanski đak Đoko   sjevera. Nema više ni carstva čije je grani-
          sjevera. Od tih gradova osnovat će on još jed-  Mazalić, Ištvani piše da je Toma Matusnaj,   ce branio kada se svaki spomen na njegove
          no bosansko kraljevstvo, a kao svog vazala   ban Srebreničke banovine, koja je bila us-  graditelje zatrnuo u bespućima historijskih
          postaviti Nikolu Iločkog, hrvatsko-mađar-  postavljena nakon pada Bosanskog kraljev-  pomračina. Dugo već nema ni imperije ra-
          skog velikaša, koji će stolovati u Teočaku.   stva, noću pobjegao iz Srebrenika, a ostavio   zlivene na trima kontinentima nad čijom
          Tako će se više od deset godina na mapa-  posadu da se bori s Osmanlijama. Poslije   je granicom bdio gotovo cijela dva stoljeća.
          ma osvajača naći dvije Bosne i tući se jedna   deset dana borbe janjičari su provalili u   A ni njega više nema, raznesen je 1949. go-
          protiv druge ovdje oko Sokola.    grad i bez milosti sasjekli posadu koja im   dine, kada je građena mjesna škola, a ostali
            Gotovo cijelo stoljeće služit će Soko za   je nanijela velike gubitke. Kada se za ovaj   su tek naopaki ulaz i ta dva krnjava zuba
          odbranu od nasrtaja vojske iz Bosne, kao da   događaj čulo u Sokolu, ovdašnja posada se   zabodena u nebo i priča o njegovoj slavi,
          ga nemilosrdna ruka historije, ne pomje-  nije usudila dočekati janjičare nego je grad   ovdje gdje je nekad otpočinjala i gdje se
          rivši ga ni za pedalj, okrenula naopačke.   predala plamenu i pobjegla.  dovršavala Bosna.          n

























         64  25/6/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69