Page 69 - STAV broj 277

ali je u mom slučaju tako. Ne sjećam se je znao donositi svoj specijalitet – sok nemalo poslije prvog umrlog koga sam ga-
likova umrlih koje ogasulim, izuzev baš od zohve. Dok ga je zdravlje služilo, i sulio valjalo mi je gasuliti drugog, ovaj put
prisnih i poznatih osoba koje ionako ne on je služio starijim osobama po kom- bebu od svega nekoliko mjeseci. Gasulio
mogu zaboraviti. šiluku, cijepao i unosio drva i pomagao sam i dječaka, i mladića, i čovjeka sred-
Razmišljanje o tome nametnu mi se šta god zatreba. Prije koju godinu imao nje dobi, i oronulog starca. Gasulio sam
jutros dok sjedim i čekam ožalošćenu po- je dosta težak udar. Oporavio se koli- i bolesnog i zdravog, i umrlog od smrti i
rodicu da dođe da napišemo osmrtnicu. ko-toliko. Doktor mu nije preporučivao stradalog u nesreći. Ako ćemo do kraja,
Hoćemo li stavljati sliku na osmrtnicu? da mnogo izlazi na sunce, a njega je baš gasulio sam i onog ko je čuvao bešvakat
Hoćemo. Poneko ne želi, a ima i onih sunce mamilo napolje. “Nemoj, kom- i onog ko za Boga nije znao. Moram reći
koji insistiraju da ide bez slike. Dženaza šija. Ako ti je doktor tako rekao, slušaj i to da sam gasulio i one koji su, doslov-
je obično poslije ikindije, ponekad i po- preporuke, pij terapije i čuvaj se!”, go- no, s osmijehom i nurli licem posljednji
slijepodne. Umrli se rodio te i te godi- vorili smo mu. “Hoću, jašta ću, nema put zaklopili oči. Poznavao sam ih. Tač-
ne, preselio tad i tad, u momentu smrti mi druge”, odgovarao bi, a i mi i on smo nije, dobro sam ih znao. Oni su nurli lice
imao je toliko i toliko godina, a konačno znali da baš i neće. Bio je jedan od onih i vedru čehru imali i u džamiji i na ulici i
ovosvjetsko odredište mu je to i to me- koji su, kako volim kazati, neprimjetni. gdje god da ih sretneš. Jednostavno, bilo
zarje. Ožalošćeni se pišu nekim redom. Neprimjetno živi, neprimjetno ode, ali ih je uvijek ugodno i srcu milo vidjeti, a,
Najprije roditelji ako su živi, pa bračni kad ode – fali. opet, Bog najbolje zna i On sudi.
drug i djeca ako ih ima. Slijede braća i Razmišljam i kao da se mislima bra- Kad se sve sumira, možda i nije po-
sestre, zetovi i nevjeste, unučad, rodbina. nim od onoga što mi valja obaviti. Valja sebna privilegija, ali zaista jeste poseban
Hoćemo li nabrajati ožalošćene porodice? mi u gasulhanu. Ondje mi nikada nije osjećaj biti posljednji koji će u “bijele pe-
Ako ih budemo nabrajali, uvijek se neko ugodno ući. O ovome nije ugodno ni pi- lene” poviti insana i zastrti mu lice prije
zaboravi pa se ljuti, a kad se odštampa i sati, ali štošta u životu nije ugodno, pa to negoli krene svom Gospodaru. Majka ga
osmrtnice polijepe i postave, kasno je is- ipak činimo. Razmišljam o svom neka- nosi, rodi, prva primi u toplo naručje i
početka. Jasin će se učiti u kući umrlog. dašnjem nepremostivom strahu. Istina, ljubomorno goji i čuva, a ti, njegov imam,
Hoćemo li stavljati prijevoz? Ne treba to, ni dan-danas ga nisam premostio. Prei- posljednji ga umotaš i u tabut spustiš.
ko je mislio doći, on će doći... načio sam ga u nešto drugo što, također, I bojiš se.
Procedura je otprilike takva. Jasno, nije ugodno, ali se s njim umijem nositi. Ne njega mrtvog, kako sam i sam dugo
sve je drugačije kada je umrla osoba mla- Premotavam po glavi. mislio, nego sebe, živog. On je svoje radio
đe životne dobi, što je, opet, razumljivo. Gasuljenje umrlog nije posve običan i završio, i došao tačno ondje gdje mu je
Porodica se polahko razilazi, a na imamu čin. Ono sa sobom nosi i određenu vrstu bilo suđeno. Ti nisi, a ne znaš kad ćeš.
je da gasuli umrlog. odgovornosti pa i obaveze da se, prije sve- To te plaši. Ne znaš šta nosiš, to te brine.
Razmišljam o tome dok ispunjavam ga, ne kazuje o pojedinostima i onome što I što vrijeme brže prolazi, sve više
osmrtnicu svog džematlije i komšije. Ve- se tom prilikom vidi. Međutim, čin je to shvatam onog mrtvozornika koji mi onda
dra i pitoma osoba s kojom sam se znao koji, kao ništa drugo, čovjeka baci u du- reče: “Ne boj se ti mrtvih, neće ti oni
srdačno ispitati i nasmijati. Nerijetko mi man i katarzično razmišljanje. Recimo, ništa! Živih se čuvaj!” n

STAV 25/6/2020 69