Page 73 - STAV broj 277
P. 73

pokušaja da likovna umjetnost oslika onu
          proznu i pjesničku, a kao rezultat toga
          nastala su neka od remek-djela s referen-
          cama na Goethea, Byrona i Shakespearea,
          dok su muzeji puni likova poput Ifigenije,
          Kleopatre ili Ofelije. Ipak, takva namjera
          Džeke Hodžića ne treba čuditi, pogotovo
          ne one koji poznaju njegov rad.
            Hodžić se rodio 1950. godine u Godi-
          jevu, u Sandžaku. Školu za primijenjenu
          umjetnost završio je u Peći, a Akademiju
          likovnih umjetnosti u Sarajevu. Biografija
          ovog umjetnika impresivna je s obzirom
          na to da je imao 66 samostalnih i više od
          550 skupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
          Džeko Hodžić poznat je i kao slikar veli-
          kih ciklusa i velikih formata, među koji-
          ma se ističu Bijele bašte, koje ulaze u sam
          vrh našeg apstraktnog slikarstva. Sklonost
          velikom formatu vidimo i u aktuelnoj Apo-  čemu je uvijek bio i blag i kritičan s obzi-  toga možemo vidjeti u ciklusu Antologija,
          kalipsi, seriji koja već neko vrijeme zaoku-  rom na to da je njegovo slikarstvo prožeto   koji u suštini nema namjeru biti običnom
          plja našu likovnu scenu bivajući jedan od   i određenim egzistencijalističkim shvata-  ilustracijom, već je to pokušaj da se svemu
          rijetkih ambicioznijih likovnih projekata u   njem u kojem ne postoji uvijek sretan zavr-  dadne dodatno značenje. Ono što je ovdje
          posljednjih nekoliko godina. Ipak, Hodžić   šetak. Zato moramo biti duboko intelektu-  važno jeste da i sam tekst postaje dijelom
          u svom opusu ima i radove manjeg forma-  alno napregnuti da bismo zaronili u smisao   umjetničkog djela, što svemu daje poseban
          ta koji su po svojoj snazi i izražajnosti ne-  njegovog slikarstva, pritom ne očekujući da   poetski naglasak i zanimljiv kaligrafski ak-
          kad bili i priprema za ono što smo kasnije   ćemo iz galerije uvijek izaći sa smiješkom.   cent, odnosno i sam rukopis pjesnika svo-
          mogli vidjeti i na velikim platnima. Tako   Zbog toga Hodžićevo slikarstvo ima tu ogo-  jom linijskom ekspresijom gradi likovno
          nam se, naprimjer, Apokalipsa čini kao su-  ljenu crtu, da vas suoči s istinskim posto-  djelo i uzdiže ga na poseban nivo.
          blimacija kompletnog dosadašnjeg umjet-  janjem i svevremenskim iskušenjima koja   U ovaj likovni ciklus uvrštena su djela
          nikovog rada, odnosno u njoj možemo pre-  taru ljudski rod i kroz koja jedinka prolazi   Abdulaha Sidrana, Asmira Kujovića, Bisere
          poznati i onaj aspekt minijature koji nam   vanredno iskustvo. U tom smislu možemo   Alikadić, Hadžema Hajdarevića, Nedžada
          se kroz Hodžićev rad stalno potencira. A   govoriti i o određenom antropologijskom   Ibrišimovića, Zilhada Ključanina, Džema-
          to da neki ciklus ne mora biti monumen-  slikarstvu koje nas vraća na primordijalne   ludina Latića i mnogih drugih. Uvrštava-
          talan samo ako je fizički velik, dokazuje i   aspekte ljudskog postojanja. Apstrahirano   njem i utkivanjem pjesništva u svoj rad
          njegova Antologija, o kojoj ovdje pišemo.   slikarstvo koje na neki način korespondira   Džeko Hodžić ostavio je svjedočenje koje
            Rad Džeke Hodžića oduvijek je imao   s fizionomijom likova na stećcima, brzo i   nadilazi puku likovnu interpretaciju ne-
          spoj šagalovske imaginacije i ekspresije gru-  neposredno izražavanje emocija, koloristič-  kog motiva, uvodeći nas u jedan duhovni
          pe Die Brücke. Na sve to on je dodao poetič-  ka akcentiranja, krajnje slobodne kompo-  i misaoni proces u kojem je sublimirano
          nost bosanskog čovjeka i podneblja, prema   zicije, ekstatična eksponiranja i još mnogo   naše svekulturno iskustvo.    n


                                                                                                    STAV 25/6/2020 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78