Page 56 - STAV broj 277

DRUŠTVO

vojnici te su ljude, koji su postepeno pri- policija Bratunačke brigade, kao i odjel sa bataljona, koji se žurno prema njemu upu-
stizali i okupljali se kod njihove baze, opi- psima specijalne jedinice iz Sarajeva. U tio, odrješito pokazao granice. ‘Molim Vas,
sali kao šarenu, djelimično divlju skupinu. službenim dokumentima operativnog ru- ja sam komandant Holandskog bataljona i
Pripadnici Holandskog bataljona i mje- kovodstva pojavljuju se samo ova imena. ja...’, pokušao je protestirati potpukovnik
sni saradnici “Ljekara bez granica” tvrde “Sve je moglo izgledati kao ogroman me- Karremans. ‘Kakav, bre, komandant? Ti
da su neke pripadnike paravojnih jedinica tež, nasuprot tome, čini se da je sve bilo si jedna karina. Ja sam ovdje bog!’, upao
prepoznali kao “Arkanove tigrove”, a neki od organizirano u najboljoj mjeri. Svako je je u riječ holandskom oficiru i zapovjedio
njih su se i sami tako predstavljali. “Željko znao svoj zadatak, procjenjuje vojnik Ho- prevodiocu UN-a Emiru Suljagiću iz Sre-
Ražnjatović lično, kao i ozloglašeni vođa landskog bataljona koji je stajao na krovu brenice: ‘Prevedi mu to, prevedi!’ Njegovi
policije iz Višegrada Milan Lukić viđeni zgrade bataljona, odakle je mogao posma- ljudi uzeli su nazad čokoladice od djece i
su u Potočarima. Čak i plaćenici policajci trati sve što se događalo. (...) Oko 13 sati cigarete od odraslih, udarajući i gazeći oko
iz Grčke nalazili su se u jedinicama koje bosanski Srbi imali su cijelo područje pod sebe. Svijet je, međutim, te večeri od srp-
su Potočare i okolinu u naredna skoro dva svojom kontrolom. ‘U Potočarima smo blo- ske televizije dobio drugačije slike: dobro-
dana učinili mjestom strave i užasa”, piše kirali glavnu bazu UN-a, gdje je okupljena hotne vojnike koji izgladnjelim ženama i
Fink, ističući da nije sudski utvrđeno da masa od oko 25.000 do 30.000 civila.’ U to djeci priskaču u pomoć i dijele im hljeb i
li su sve ove jedinice bile doista prisutne vrijeme je u Potočare stigao i Ratko Mla- piće; jednog dječarca koji pred kamerama
kada su u toku prijepodneva 12. jula 1995. dić. Okružen svojim tjelohraniteljima i u stidljivo i zastrašeno pokazuje srpski znak
godine vojne i policijske jedinice bosanskih pratnji televizijskog tima, prišao je ogradi s tri ispružena prsta; intervju s Bošnjacima
Srba postepeno opkolile bazu Holandskog Holanđana puštajući da ga se snima kako koji su tobože zahvalni da su Srbi došli i
bataljona i mase izbjeglica u njenoj okolini. on izbjeglicama obećava siguran odlazak, da se konačno mogu izvući iz ovog života u
Prema izvještaju Republike Srpske iz a njegova pratnja dijeli čokoladice i ciga- enklavi”, piše Fink. Srpska velikodušnost i
2004. godine, radilo se isključivo o jedini- rete. Čim je televizijska ekipa isključila ka- humanost došla je do izražaja u danima koji
cama Ministarstva unutrašnjih poslova i mere, situacija se munjevito promijenila. su uslijedili, a koji su u evropskoj historiji
vojsci: Specijalna policija za posebne na- Od tog momenta Ratko Mladić nije više upisani crnim slovima kao vrijeme dešava-
mjene, civilna policija iz Bratunca i Zvor- bio ljubazni striko, nego pobjedonosni voj- nja najvećeg zločina nad civilnim stanov-
nika, dvije vojne kompanije i uz to Vojna skovođa koji je komandantu Holandskog ništvom nakon Drugog svjetskog rata. n
KAKO JE NASTALA VELIKA STUDIJA MATTHIASA FINKA

Godine 2015. na njemačkom jeziku publicirana je knjiga Srebre- izbjegličkom smještaju živjela njena polovina – majka i kćer. Druga
nica: hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom polovina, otac i sin, smatrani su nestalim. Ta sudbina – progon iz
Osmanovićem historičara i novinara Matthiasa Finka. Ova studija njihovog sela kod Skelana, njihovo potucanje kroz srebreničku op-
na 1.000 stranica nudi iscrpnu genealogiju Genocida u Srebre- ćinu, preživljavanje u opsjednutom gradu, deportacija u julu 1995.
nici. Autor se godinama bavio ovom temom, sam je poduzimao i godine, nestanak oca i sina – tako snažno me je obuzela da me
učestvovao u brojnim istraživanjima u Bosni sakupljajući informa- više nije ostavljala na miru. Naredne, 1998. godine započeo sam
cije od stotina svjedoka, a od posebne je važnosti činjenica da je potragu za nestalim četrnaestogodišnjim sinom Mirnesom pa sam
od samog početka pratio rad Međunarodnog krivičnog suda za se zaputio u njihovo selo na obali Drine. Trajalo je to sve do 2013.
bivšu Jugoslaviju u Hagu. Knjiga je nastala kao rezultat višegodiš- godine, sve dok nisam uspio razjasniti put njegovog nestanka. Če-
njih istraživanja koje je autor proveo po narudžbi Instituta za druš- trnaestogodišnji Mirnes Osmanović na izvjestan način personifici-
tvena istraživanja u Hamburgu. Ovaj institut (HIS) vrijedi za jedan ra nepojmljiva stradanja Srebreničana. Naime, kada čitamo tekst
od najznačajnijih i najutjecajnijih u Saveznoj Republici Njemačkoj, na zidu u Memorijalnom centru u Potočarima, ondje vidimo 8.372
a poseban ugled postigao je istraživanjima na području nasilja u imena srebreničkih žrtava. To je jedan anoniman broj. Međutim,
društvu u 20. stoljeću. kada se jedan od njih zove Mirnes Osmanović, kada se zna da je
“Moji prvi susreti s Bosnom i ratom u Bosni dogodili su se u Mün- imao četrnaest godina, kada se sazna više detalja iz njegovog ži-
chenu, u jednom smještaju za izbjeglice. To je bilo 1997. godine, vota, uključujući i bolni trenutak odvajanja od porodice, onda ci-
dvije godine poslije Dejtonskog ugovora. Bio sam neka vrsta po- jela tragedija dobija svoje lice”, kazao je Fink u razgovoru za Stav.
stratnog reportera, pri čemu sam se intenzivno bavio njemačkom Četiri godine nakon publiciranja jedne od najvažnijih historijskih
politikom prema izbjeglicama, posebno izbjeglicama iz bivše Ju- knjiga napisanih o Genocidu u Srebrenici, ova je studija napokon
goslavije u Njemačkoj. Tako sam stupio u kontakt s porodicom prevedena i na bosanski jezik. Knjiga je još u pripremi za štampu,
Osmanović iz Srebrenice, ustvari, s ostatkom porodice jer je u a bit će publicirana krajem juna u izdanju “Dobre knjige”.

56 25/6/2020 STAV