Page 56 - STAV broj 277
P. 56

DRUŠTVO





















          vojnici te su ljude, koji su postepeno pri-  policija Bratunačke brigade, kao i odjel sa   bataljona, koji se žurno prema njemu upu-
          stizali i okupljali se kod njihove baze, opi-  psima specijalne jedinice iz Sarajeva. U   tio, odrješito pokazao granice. ‘Molim Vas,
          sali kao šarenu, djelimično divlju skupinu.  službenim dokumentima operativnog ru-  ja sam komandant Holandskog bataljona i
            Pripadnici Holandskog bataljona i mje-  kovodstva pojavljuju se samo ova imena.   ja...’, pokušao je protestirati potpukovnik
          sni saradnici “Ljekara bez granica” tvrde   “Sve je moglo izgledati kao ogroman me-  Karremans. ‘Kakav, bre, komandant? Ti
          da su neke pripadnike paravojnih jedinica   tež, nasuprot tome, čini se da je sve bilo   si jedna karina. Ja sam ovdje bog!’, upao
          prepoznali kao “Arkanove tigrove”, a neki od   organizirano u najboljoj mjeri. Svako je   je u riječ holandskom oficiru i zapovjedio
          njih su se i sami tako predstavljali. “Željko   znao svoj zadatak, procjenjuje vojnik Ho-  prevodiocu UN-a Emiru Suljagiću iz Sre-
          Ražnjatović lično, kao i ozloglašeni vođa   landskog bataljona koji je stajao na krovu   brenice: ‘Prevedi mu to, prevedi!’ Njegovi
          policije iz Višegrada Milan Lukić viđeni   zgrade bataljona, odakle je mogao posma-  ljudi uzeli su nazad čokoladice od djece i
          su u Potočarima. Čak i plaćenici policajci   trati sve što se događalo. (...) Oko 13 sati   cigarete od odraslih, udarajući i gazeći oko
          iz Grčke nalazili su se u jedinicama koje   bosanski Srbi imali su cijelo područje pod   sebe. Svijet je, međutim, te večeri od srp-
          su Potočare i okolinu u naredna skoro dva   svojom kontrolom. ‘U Potočarima smo blo-  ske televizije dobio drugačije slike: dobro-
          dana učinili mjestom strave i užasa”, piše   kirali glavnu bazu UN-a, gdje je okupljena   hotne vojnike koji izgladnjelim ženama i
          Fink, ističući da nije sudski utvrđeno da   masa od oko 25.000 do 30.000 civila.’ U to   djeci priskaču u pomoć i dijele im hljeb i
          li su sve ove jedinice bile doista prisutne   vrijeme je u Potočare stigao i Ratko Mla-  piće; jednog dječarca koji pred kamerama
          kada su u toku prijepodneva 12. jula 1995.   dić. Okružen svojim tjelohraniteljima i u   stidljivo i zastrašeno pokazuje srpski znak
          godine vojne i policijske jedinice bosanskih   pratnji televizijskog tima, prišao je ogradi   s tri ispružena prsta; intervju s Bošnjacima
          Srba postepeno opkolile bazu Holandskog   Holanđana puštajući da ga se snima kako   koji su tobože zahvalni da su Srbi došli i
          bataljona i mase izbjeglica u njenoj okolini.   on izbjeglicama obećava siguran odlazak,   da se konačno mogu izvući iz ovog života u
            Prema izvještaju Republike Srpske iz   a njegova pratnja dijeli čokoladice i ciga-  enklavi”, piše Fink. Srpska velikodušnost i
          2004. godine, radilo se isključivo o jedini-  rete. Čim je televizijska ekipa isključila ka-  humanost došla je do izražaja u danima koji
          cama Ministarstva unutrašnjih poslova i   mere, situacija se munjevito promijenila.   su uslijedili, a koji su u evropskoj historiji
          vojsci: Specijalna policija za posebne na-  Od tog momenta Ratko Mladić nije više   upisani crnim slovima kao vrijeme dešava-
          mjene, civilna policija iz Bratunca i Zvor-  bio ljubazni striko, nego pobjedonosni voj-  nja najvećeg zločina nad civilnim stanov-
          nika, dvije vojne kompanije i uz to Vojna   skovođa koji je komandantu Holandskog   ništvom nakon Drugog svjetskog rata. n
                       KAKO JE NASTALA VELIKA STUDIJA MATTHIASA FINKA


           Godine 2015. na njemačkom jeziku publicirana je knjiga Srebre-  izbjegličkom smještaju živjela njena polovina – majka i kćer. Druga
           nica: hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom   polovina, otac i sin, smatrani su nestalim. Ta sudbina – progon iz
           Osmanovićem historičara i novinara Matthiasa Finka. Ova studija   njihovog sela kod Skelana, njihovo potucanje kroz srebreničku op-
           na 1.000 stranica nudi iscrpnu genealogiju Genocida u Srebre-  ćinu, preživljavanje u opsjednutom gradu, deportacija u julu 1995.
           nici. Autor se godinama bavio ovom temom, sam je poduzimao i   godine, nestanak oca i sina – tako snažno me je obuzela da me
           učestvovao u brojnim istraživanjima u Bosni sakupljajući informa-  više nije ostavljala na miru. Naredne, 1998. godine započeo sam
           cije od stotina svjedoka, a od posebne je važnosti činjenica da je   potragu za nestalim četrnaestogodišnjim sinom Mirnesom pa sam
           od samog početka pratio rad Međunarodnog krivičnog suda za   se zaputio u njihovo selo na obali Drine. Trajalo je to sve do 2013.
           bivšu Jugoslaviju u Hagu. Knjiga je nastala kao rezultat višegodiš-  godine, sve dok nisam uspio razjasniti put njegovog nestanka. Če-
           njih istraživanja koje je autor proveo po narudžbi Instituta za druš-  trnaestogodišnji Mirnes Osmanović na izvjestan način personifici-
           tvena istraživanja u Hamburgu. Ovaj institut (HIS) vrijedi za jedan   ra nepojmljiva stradanja Srebreničana. Naime, kada čitamo tekst
           od najznačajnijih i najutjecajnijih u Saveznoj Republici Njemačkoj,   na zidu u Memorijalnom centru u Potočarima, ondje vidimo 8.372
           a poseban ugled postigao je istraživanjima na području nasilja u   imena srebreničkih žrtava. To je jedan anoniman broj. Međutim,
           društvu u 20. stoljeću.                            kada se jedan od njih zove Mirnes Osmanović, kada se zna da je
           “Moji prvi susreti s Bosnom i ratom u Bosni dogodili su se u Mün-  imao četrnaest godina, kada se sazna više detalja iz njegovog ži-
           chenu, u jednom smještaju za izbjeglice. To je bilo 1997. godine,   vota, uključujući i bolni trenutak odvajanja od porodice, onda ci-
           dvije godine poslije Dejtonskog ugovora. Bio sam neka vrsta po-  jela tragedija dobija svoje lice”, kazao je Fink u razgovoru za Stav.
           stratnog reportera, pri čemu sam se intenzivno bavio njemačkom   Četiri godine nakon publiciranja jedne od najvažnijih historijskih
           politikom prema izbjeglicama, posebno izbjeglicama iz bivše Ju-  knjiga napisanih o Genocidu u Srebrenici, ova je studija napokon
           goslavije u Njemačkoj. Tako sam stupio u kontakt s porodicom   prevedena i na bosanski jezik. Knjiga je još u pripremi za štampu,
           Osmanović iz Srebrenice, ustvari, s ostatkom porodice jer je u   a bit će publicirana krajem juna u izdanju “Dobre knjige”.




         56  25/6/2020 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61