Page 54 - STAV broj 327
P. 54

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (71)

          POBJEGOŠE! GRANICA





          JE ONDJE GDJE SMO MI






                                            Prilazeći, vidjeli smo da ispred linije koju su držali naši
                                            branioci gori tenk T-55. A dolje, niže prema šumi, i jedan
          Piše: Amir HASANOVIĆ
                                            manji transporter na gumama. Bio je zahvaćen plamenom,
                                            a iz njega se čula pucnjava od municije koju je prenosio.






                  d ranih jutarnjih sati agresor-  Neko je sa strane doviknuo: “Ova   su naši već na grudobranu. Pogledao sam
                  ska artiljerija tuče po svim li-  grupa ide na Sibovac gore, a za njima će   na sat – 5 sati i 30 minuta.
                  nijama odbrane u Gradačcu.   doći ovi momci iz Srebrenika.” Tako je   Ponovo, desno od nas, odjeknu još
         OHladno jesenje vrijeme nije       i bilo, negdje oko 18 sati izašli samo na   jedna jaka detonacija, a onda sasu iz pje-
          donijelo ništa osim kiše, studeni i poja-  cestu koja je vodila na liniju razgraniče-  šadijskog naoružanja. U tom momentu
          čanih četničkih napada.           nja prema Sibovcu.                 zazvrča telefon u rovu. Momak koji se ja-
            Dio je naših boraca u sobama, dru-  Nekoliko vojnika išlo nam je u susret.   vio ponavljao je stalno: “Razumijem, ra-
          gi su po hodnicima banjskog lječilišta u   Zastali su i zatražili cigaretu. Saznali smo   zumijem, razumijem…” Spustio je zatim
          Gradačcu. Tu smo od jutarnjih sati, kada   da ih je artiljerija tukla od jutra, a onda   slušalicu i izašao u tranšeju: “Momci, ja-
          smo dovedeni da se odmorimo i osušimo   je oko 13 sati uslijedio pješadijski napad.   vili su iz isturenog komandnog mjesta da
          potpuno skvašenu odjeću. Kiša pada već   Uspjeli su ih odbiti. Jedan od vojnika   je otpočeo jak napad na našu liniju dolje,
          četiri dana. Napravila je mulj u tranšejama   doda da će u jutarnjim satima sutra si-  desno od nas, nekih 200 metara. Javili su
          i gotovo svačija obuća propustila je vodu.   gurno ponovo krenuti na ove položaje pa   da imaju ranjenih, ali da se drže. Moramo
            Mi smo dobili sobu u samom vrhu   je komanda zbog toga poslala pojačanje.   ići u ispomoć.” Dok je on objašnjavao,
          hodnika. Na njenom je kraju improvi-  Pozdravismo se i pođosmo dalje. Pje-  dolje je ponovo proključalo od puščane
          zirano postavljena mala peć, čiji je dugi   šačili smo još dvadesetak minuta do na-  pucnjave. Iznova odjeknuše i detonacije.
          sulunar završavao napolju kroz razbijeno   ših linija. Dalo se primijetiti, po svježim   Posljednja detonacija bila je toliko
          prozorsko okno.                   kraterima, da je palo mnogo različitih   jaka da je obasjala dio terena na kojem
            Neki su borci sjedili na metalnim kre-  projektila na ove položaje. U velikom   se vodila borba. Pokupili smo nabrzinu
          vetima, dok su drugi zauzeli mjesto na   rovu bili su komandiri. Odmah su izašli   svoje stvari i krenuli desno niz tranšeju.
          strunjačama donesenim iz obližnje ško-  da nas dočekaju i da nam dadnu osnov-  Kako smo išli prema dolje, pucnjava je
          le. Do mene su na patosu ležali Hamza,   ne upute. Bilo je veoma blatnjavo, mulj   bivala sve glasnija.
          Salih i Ekrem.                    u tranšejama bio je dubok sigurno deset   Prilazeći, vidjeli smo da ispred linije
            Makoliko bilo ugodno ovdje u to-  centimetara.                     koju su držali naši branioci gori tenk T-55.
          plom, znali smo da je to samo zakratko i   Rasporedili su nas po rovovima s lju-  A dolje, niže prema šumi, i jedan manji
          da ćemo se morati ubrzo vratiti na polo-  dima iz Gradačca, a oko 20 sati stigli su i   transporter na gumama. Bio je zahvaćen
          žaje iznad grada.                 momci iz Srebrenika. Navečer, oko jedan   plamenom, a iz njega se čula pucnjava od
            “Možda nas neće gore, ponovo na Poža-  sat, počela je ponovo padati kiša praćena   municije koju je prenosio.
          rike”, promrlja Hamza narušavajući sklad-  jakim i hladnim vjetrom.     Po našem dolasku počeo je još jedan
          ni mir i tišinu koja je oko nas vladala. “Ma   Mijenjali smo se na straži samo po   napad agresorskih vojnika. Ponovo su
          svuda je isto, gdje god da budemo vraćeni,   jedan kako bismo smanjili mogućnost   krenuli iz one šumice i pokušavali prići
          isto je”, reče Salih pa dodade: “Svuda su ti,   da ponovo svi budemo potpuno mokri.   što bliže našim rovovima. Naši su se bo-
          moj brate, kiša, blato, mulj i granate. Nego,   U rovu je gorjela pećica i odmah bismo,   rili kao lavovi. Nisu četnici mogli ni da
          da se mi što bolje odmorimo i da se odjeća   po povratku sa straže, skidali jakne da se   primire tih tridesetak metara, koliko ih
          dobro osuši. Bolje išta nego ništa, je l’ tako?”   pored nje suše.   je dijelilo od manjeg brežuljka odakle bi
          Hamza klimnu navlačeći deku preko glave.   Bio sam zakunjao kad me trznula   imali dobru zaštitu. Desna strana našeg
            Oko 16 sati počeli smo izlaziti. Napu-  jaka detonacija, a onda, dok sam ustajao   položaja bila je malo pomaknuta prema
          štali smo Banju s velikom žalošću. Dva   s klupice na kojoj sam ležao, još jedna,   naprijed, tako da se odatle pod vatrom
          kamiona čekala su upaljenih motora da   jača. Začula se i pucnjava iz pješadijskog   neprestano moglo držati četnike koji su
          nas odvedu na odredište.          naoružanja. Izašao sam iz rova i vidio da   pokušavali doći do ovog zaklona.



         54  11/6/2021 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59