Page 57 - STAV broj 327

da ih se ne plašimo. Tako me jednom na-
zvao komandant i pitao šta ima, na šta
sam mu kratko odgovorio: ‘Ima vatre,
ima dima.’ Kad je pala noć, pozvao me
da dođem. Kaže: ‘Reci mi samo šta vam
treba.’ Rekoh: ‘Treba nam nekoliko ku-
rira, da dođu navečer stražariti da se mi
malo naspavamo u zemunici, pa da smo
spremni za dnevne borbe. I poslao nam
je u ispomoć tri kurira. To granatiranje
trajalo je 11 dana. Druga situacija koju
posebno ističem je operacija ‘Mostobran
‘94’ u Bosanskoj Krupi. Tu smo desetak
dana bili u okruženju”, ispričao je Nisvet
Bajrić Nićo.

DUŠA OD ČOVJEKA
Po Nisvetovom pričanju, Ramiz Li-
vaković bio je jedan vrlo tih insan, blage
ćudi, ali izrazito vedar i pozitivan. Kako
kaže, bio je osoba kojoj je bilo gotovo
nemoguće naći neku zamjerku: “Kad je
ratni dio u pitanju, Ramiz se nije puno
isticao. Bio je tip samozatajnog borca na
koga se vazda moglo osloniti i koji te ni- Sa saborcima u Todorovu 1993.
godine, stoji drugi slijeva
zašto ne bi ostavio ili ustuknuo. Njegova
prepoznatljiva crta ogledala se u vjerskom “Ramiz je poginuo na Pržinama. To je položajima smo ‘obastali’. Jedan rov je
odgoju. Zbog njegovog morala i ponaša- jedan vijenac u Bojni obrastao šumom, bio nasred Pržina, a drugi malo desno.
nja, još su ga saborci u Cazinu prozvali odmah iznad Erdića, posmatrano iz prav- Taj dan, nakon silovitih napada, u tran-
Hodža. Gdje god se ukazala prilika za na- ca Zborišta. Tu je mlada vojska držala li- šeju je pala granata neposredno ispred
maz, on je klanjao. On nam je u nekom niju i nakon što su potisnuti od strane Ramiza. Ranjen je od gelera i ubrzo je
smislu bio duhovni vođa, neko u koga neprijateljskih vojnika mi smo išli da podlegao. U toj akciji svi iz voda su
smo se ugledali kad su vjerske stvari u vratimo te položaje. U akciju smo kre- odradili svoj dio posla, prvo povratili
pitanju. Imao je lijep glas i jedan poseban nuli navečer, prešli preko rječice Prosi- izgubljene položaje, a onda ih cijeli dan
mekam. Melodično je učio ezan, Kur’an nje, probili se kroz neprijateljske linije branili i odbranili. Nažalost, Ramiz je
i ilahije i doista je bila milina slušati ga. i u ranim jutarnjim satima stigli na Pr- poginuo. Bila je to samo jedna od dese-
Kad smo odlazili u akcije, često nas je žine. Tu smo im došli s boka. Bilo nas taka akcija koje smo zajednički izvodili
malim kamionom vozio Zuhdo Makić. je oko 15. Zauzeli smo dva rova i na tim s rahmetli Ramizom.”
Snijeg pada, gume na kamionu ćelave pa
ne ide, a mi iziđemo i guramo kamion.
Onda na prikolici učimo ilahije, Ramiz
solira i predvodi, a mi horski ponavlja-
mo za njim. Često smo običavali učiti
dupli ezan u rovu, on jednom prouči, a
ja za njim ponovim. Taj njegov moral, to
prakticiranje vjere i ta duhovna čvrstina
koju je imao nekada su nam značili puno
više od bilo kakvog podviga i herojstva.”
Ramizov daidža Husein Odobašić ta-
kođer se sjeća mnogo toga što je u toku
rata dijelio s Ramizom. “Ramiz je bio
moj sestrić. Iako sam bio nešto stariji od
njega, družili smo se. Obojica smo oženi-
li dvije rodice Veladžićke. Ramiz je bio
duša od čovjeka. Ni s kim se nije zamjerio
niti bio u zavađi. Volio je učiti Kur’an i
ezan, organizirati i predvoditi namaz na
liniji i u kasarni. U naš vod je došao u
decembru 1993. godine i tu je ostao sve
do pogibije na Pržinama. U cijelom tom
periodu koji je obilježen desecima akcija
Ramiz je bio samo jednom lakše ranjen”,
navodi Odobašić.
O okolnostima koje su prethodile Ra-
mizovoj pogibiji Odobašić pripovijeda: S učenicima lubardskog odjeljenja VIII razreda osnovne škole u Bužimu 1985. godine

STAV 11/6/2021 57