Page 58 - STAV broj 327

DRUŠTVO

Odobašić se prisjeća da je bilo sabo- jedinica je probila liniju i krenula napri-
raca koji su sa zanosom odlazili u akci- jed. S neprijateljskim jedinicama smo se
je. “Niko od nas, pa ni Ramiz, nikad nije sučelili na jednoj raskrsnici i u unakrsnoj
kukao bez obzira na to o kakvom zadatku vatri zauzeli jednu zemunicu i sami vrh
da je bilo riječ. Nekad smo se znali na- Pržina. Sjećam se da je bilo rano jutro,
šaliti kad kao komandir odjeljenja odem grmi, kiša pada. Kad se rasvanulo, po
na referisanje pa im donesem nešto bolje našim položajima je krenula tući njiho-
obroke, a oni me odmah pitaju jesmo li va artiljerija. Nema šta nas nije tuklo. To
dobili najteži zadatak kad nas tako paze. je bio džehenem. Nakon nekog vremena,
Od svih akcija, nekako nam je najteža komandir našeg voda Beso Abdić je na-
bila ‘Mostobran’, gdje smo više od deset redio da se napusti ta zemunica na vrhu.
dana boravili u okruženju preko Une. Nije se više moglo biti tu jer bismo svi
Kad smo se vratili iz te akcije, sve kasnije izginuli. Onda je Beso izdvojio nekoliko
borbe su nam izgledale manje strašne u nas da budemo na zemunici iznad puta.
odnosu na to iskustvo”, prisjetio se Hu- Ta naša grupica je gotovo cijeli dan odo-
sein Odobašić. lijevala žestokim napadima. Pored mene
i Bese, sjećam se da su tu još bili Hasan
SMRTONOSNI GELER I POSLJEDNJI Tahić, Ahmet Šekić Meko i Enes Porić.
ŠEHADET U tom momentu Ramiz nije bio na toj
U vrijeme Ramizova ranjavanja ne- zemunici, već malo ispod iza nekog zida,
posredno uz njega bio je i Ismet Abdić s još nekim borcima. U toku dana po vodu
Ralkin. “Ramiz je ranjen u borbama koje su odlazili Meko i Hasan. Pošto nismo svi
smo vodili na Pržinama. U ranim jutar- mogli biti u toj zemunici, ostali saborci
njim satima 11. juna 1995. godine naša su nas snabdijevali municijom, bomba-
ma i ostalim, čekajući u pripravnosti da
nas zamijene. E kad je pred kraj dana
Beso zatražio našu smjenu, tad nam se
pridružio Ramiz, koji je ubrzo ranjen, a
nedugo nakon toga i podlegao”, svjedoči
Ismet Abdić Ralkin. je ranjen u prsa. Jedna mala pikica od
Po Ismetovom kazivanju, kako se bli- sitnog gelera koji je ušao s desne strane
žila noć, tako se i smirivala neprijateljska pluća. Nije bilo izlazne rane već se geler
paljba. “I u jednom trenutku Beso je po- zaustavio unutra. Kad smo ga raspremili,
zvao pet boraca da nas dođu zamijeniti. rekao sam mu da on uopće nije ranjen,
U toj grupi bio je i Ramiz. Dok smo mi već da je samo malo ogreban. Ali odjed-
ostali bili u zemunici, Ahmet Šekić Meko nom su mu se počele tresti usne i brada
je bio na osmatranju u tranšeji. I kaže i vidjelo se da malaksava. Rekao nam
Beso: ‘Ramize, zamijeni Meku.’ Ramiz je da ga guši. Po svemu sudeći, imao je
je zavrnuo ćebe koje je visilo na zemunici unutrašnje krvarenje. Posjeli smo ga na
u dijelu izlaza u tranšeju i zamijenio se neki improvizirani krevet, potom stavi-
s Ahmetom. I čim je Ramiz stao u tran- li u ćebe i četverica su ga odnijela kroz
šeju, ispred njega je pala granata 60 mm tranšeju. Ja sam i dalje ostao u zemunici
i teško ga ranila. U tom trenutku Ramiz i nisam bio uz njega u vrijeme smrti, ali
je samo rekao: ‘Ah, Beso, ranjen sam. La po kazivanju onih što su ga nosili, pod-
ilahe illellah, la ilahe illellah, Allahu ek- legao je nakon nekih 50-ak metara, sve
ber.’ Odmah smo ga prenijeli u zemuni- vrijeme učeći šehadet i tekbire”, prisjetio
cu. Skinuli smo mu RAP, raspremili ga i se Ismet Abdić, naglašavajući da je Ra-
S djecom iz previli. Na tijelu se vidio samo jedan mali miz Livaković bio u rangu najuzoriti-
naselja ožiljak i jedna modrocrvena kap krvi. Bio jeg imama. “On je bio osoba bez poroka.
Kad god smo bili u prilici, klanjali smo
džematile s njim. Volio je učiti ezan na
Ramiz Livaković bio je vrlo tih insan, blage ćudi, ali zemunici, okupljao nas je i okretao na-

izrazito vedar i pozitivan. Kako kaže, bio je osoba kojoj mazu. Tih, miran, smiren, sve mu je bilo
odmjereno. U borbi se nikad nije previ-
je bilo gotovo nemoguće naći neku zamjerku ili reći še isticao, ali nikad nije ni zakazao niti
nešto loše o njemu. “Kad je ratni dio u pitanju, Ramiz se ostavio bilo koga. Bio je čovjek srednje-
ga puta, što bi narod rekao, neko ko se
nije puno isticao. Bio je tip samozatajnog borca na koga drži ‘zlatne sredine’. Poštovali smo ga i
cijenili. On je za nas bio hodža iako nije
se vazda moglo osloniti i koji te nizašto ne bi ostavio završio medresu. Po svom ponašanju i dr-
ili ustuknuo. Njegova prepoznatljiva crta ogledala se u žanju bio nam je jedan moralni orijentir.
Jedan je od saboraca kojeg sam najviše
vjerskom odgoju. Zbog njegovog morala i ponašanja, još su volio. Njega i Zuhdu Odobašića uvijek
posebno ističem. Obojica su poginuli.
ga saborci u Cazinu prozvali Hodža”, kaže Nisvet Bajrić. Taj naš vod je u toku rata dao veliki broj

58 11/6/2021 STAV