Page 82 - STAV broj 327

KULTURA

Ovdje, na ovom mezarju,
koje datira još iz 1480.
godine, kako to piše na
ulazu, najjasnije se vidi
kako je jedna Bosna ušla u
drugu. Kažu historičari da
nigdje na cijelom Balkanu
nije bilo bržeg i masovnijeg
prelaska na islam kao ovdje,
u srednjovjekovnim župama
Vrhbosni i Hodidjedu.
postavljena je jabuka. Kotrljaju se niz njen je četverosljemen kao kod bosanske kuće. Oko jezgra rastegnutog ka istoku, kako
lijevi bok tri jabuke, niz desni dvije, a jedna Tačka u kojoj se sastaju sljemenovi djeli- je vrijeme prolazilo, počeli su iznicati ni-
se usadila na prednjoj strani tijela. Ispred mice je izdubljena, izgrebana, kao da su i šani s turbanima. Prvotno su to bile pra-
nje, na istok, korača još osam stela, ljulja- ovdje stoljećima nerotkinje strugale prah, ve grdosije, kao ova dva prva do ulaza. Po-
ju se u prostoru njina dvokrila sljemena, mutile ga u vodi i pile kako bi konačno mo- sebno je velik i stasit ovaj s južne strane,
kao krovovi kočija u karavani izgubljenoj gle zanijeti. Kasnije, u vodu nakupljenu u s jasno izraženim vratom pod turbanom i
u pustinjskom pijesku. Među njima tri ovim pukotinama vjernici bi zamakali pr- naznačenim ramenima. Izgleda gord u svo-
na čeonoj strani imaju uklesan polumje- ste i kapali s njih po bolnim mjestima ili joj veličini, mada je dobrim dijelom poto-
sec, kao putokaz. Tijela su im, svima, pre- je lizali za ozdravljenje i berićet. To, ali i nuo u zemlju, naherio se. Da ga je uspra-
krivena jabukama. Stalno, posvud, kruže ukrasi, govori o tome da je ovdje sahranje- viti, prešao bi dva metra. Iako na njemu
jabuke, smjenjuju se jedna za drugom, na jedna od značajnijih, možda i najvažni- nema nikakvih natpisa ni ukrasa, čak ni
padaju i opet se uzdižu, kao da ih pogone ja osoba iz ove porodice. Očito da je riječ sveprisutnih jabuka, sasvim jasno govori
odozdo motori desetine žonglerskih ruku. o vojniku. Možda je poginuo u osmanskoj nam da je pred njim sahranjen neki spa-
Jedine, u okvire uhvaćene, miruju jabuke vojsci i tako stekao timare i spahiluke i ze- hija, beg, ili neka druga bogata i ugledna
na toj steli koja se sasvim pretopila u ni- mlju i omogućio da im baština stečena za ličnost. I kazuje nam da su mirski ljudi,
šan. Na svim njegovim stranama klesar je kraljevstva bosanskog ostane u naslijeđe. prešavši na islam davno, ostavili iza sebe
prvo uklesao uspravne pravougaonike, a I ovdje je majstor na sve četiri strane vremena prvih kajanja i prestali se preis-
onda u njih poredao po tri jabuke. Na ši- uklesao pravougaonike, ali ih je potom sa- pitivati. Već je nestao svaki trag stećku, a
rim stranama, iznad ovih pravougaonika, vio u lukove. Sa zapadne strane zapeo je s njim su otišle i jabuke.
ondje gdje počinje krov uklesao je trokute luk, a strijela iz njega samo što nije pole- Redali su se uokolo sve manji nišani s
i u njih smjestio po jednu jabuku. Ovo je tjela u lice Igmanu. Sa sjeverne strane uda- turbanima, bez ukrasa i natpisa. Neki još
kuća, vječita, i ona druga, dom iz kojeg je rio je bodež, nož, dug, liči na kratki rimski stoje, nagnuti i dobrim dijelom potonuli u
krenuo ovaj karavan na nepoznat put, u mač. Dužinom cijele druge bočne strane zemlju, a neki su obezglavljeni i glave im
nedođiju pod usprljenim mjesecom. protegla se sablja. Na istočnoj strani nema se kotrljaju među stelama. Po izduženim
nikakvog crteža, tu, kao što je već rečeno, vratovima i naglašenim ramenima govore
BIJELA KARAVANA kao da je ostavljen prostor za natpis. Kako da ih je klesao isti majstor. Ali su bivali sve
Najzanimljiviji je nišan s ukrasima. se po mnogo čemu ova stela razlikuje od manji i od lošijeg kamena. Iz toga bi se mo-
Ukopan je u središtu greblja odmah iza ostalih, možda bi bilo ispravno zaključiti glo čitati da su već odavno minule godine
tri uspravljena stećka koja izgledaju kao da je nju radio neki drugi majstor. Možda uspona Osmanskog Carstva i da je davno
da bi mogla pripadati rodonačelnicima nije znao da se ova porodica sahranjuje bez presahnuo ratni plijen. Sve se promijenilo i
ove porodice. Ali, za razliku od njih, ova natpisa, pa je, kako je navikao, ostavio pro- nova su vremena gutala vremena stara. Samo
je stela sasvim sužena u nišan, a krov joj stor za slova, a onda mu reklo da nikakvog je smrt jednako uporno dolazila i polagala
natpisa neće biti. Ko to zna? Ali jedno se ljude u zemlju. Njen nogostup članovi ove
s velikom sigurnošću može pretpostaviti: porodice i dalje su obilježavali nišanima s
riječ je, vjerovatno, o posljednjoj steli-niša- turbanima, kružeći s njima oko centralnog
nu u ovom greblju, a postavljena je u sami dijela s uspravljenim stećcima, gdje ležahu
centar samo zato što se radilo o izuzetnoj njihovi davni preci koji su ih odveli u dru-
ličnosti, pa makar tijelom svojim naruša- gu vjeru, u drugačiji način života i druga-
vala raspored i sklad ovog dijela greblja. čiju misao. I kružili su sa svih strana, samo
s jedne nikako nisu dolazili. Nije ih bilo sa
sjevera, tu, gdje uz samu ogradu, na rubu
Pa ipak vidi se da se greblja, leže dva mala kamena postolja sa
greblje širilo ka istoku i žljebovima. U jednom još užlijebljena stoji
dječija stela, a u drugom je odavno nema.
svakim narednim korakom Ko zna zašto nišani s turbanima, svih ovih
gasio se stećak i sve jasnije stoljeća, nisu dolazili i ovamo, gdje, u ona
davna vremena, kada je Bosna ulazila u Bo-
bivao nišanom. snu, u zemlju spustaše neokaljanu nejač? n

82 11/6/2021 STAV