Page 79 - STAV broj 327

bića, sasvim prirodno, kao i bilo koji bio- Idi i sanjaj. Ne daj da ti snove odnese Udišem miris stolačkih ulica, i zamiš-
loški proces. U svakom slučaju, Ratkušić sjeverac strašni, koji kad krene ne zna na- ljam sebe i one prije mene, i sve je jednako,
ima zasebno mjesto i u našoj književnosti zad. Skloni se od njega, svoje snove skloni sve je mlado, ništa ne stari, samo se gomi-
i u našoj publicistici, a njegovanje duha od nepozvanih i čuvaj tajnu u srcu... laju uspomene… slike bez zaborava… po-
unutarnje potrage i zapitanosti nešto je što Uživaj, bolan, po Inat ćupriji, ima ih kušavah biti sretan dok me nijeme ulice i
se želi poticati i u mladim talentima kojih mnogo. Mnogo ćuprija koje su opstale i prazne avlije ne probudiše i raniše.
očito u Stocu ne nedostaje. ostale iz inata. Ovdje su ljudi svi nekako Ja, ja istinom i vremenom ovog grada
Prilikom ocjenjivanja radova stručni nalik na inat i na ćuprije. Na šipak ljutu- pogođen, pokušavah da još koju uspomenu
žiri nagradio je originalnost i autentičnu nac, brdunac koji hoće da prsne od punine strpam u džep starog kaputa i da krenem...
idejnost, bez obzira na formu i dužinu na- i boja jeseni... A kud ću, kud će vrijeme, a kud ćemo mi?
pisanog rada. Nagrađene radove krasi mi- Uzmi šipak brdunac, uzmi slobodno, Kuda ću ja, grade moj!?
saonost i angažiranost, a mladi autori svom čeka te da ga načneš i pustiš crvenu slast Kuda ću, sem ka ljudima što sam ih
gradu udahnjuju dio svog damara. neka ide, neka kapi idu niz nošnju tvoju, jaranima nazivao, da vidim da l’ je i njima
neka slad pčele vabi. Neka dođu, neka sle- zemlja bosanska hladna, da l’ je teška k’o
PRVONAGRAĐENI RAD te na kaldrmu staru, pelinom obraslu, neka što se teškom čini?
Emin Čekro, 4. razred Srednje eko- med hercegovački prave. Pun je muzej ovaj Kuda da idem da se od života odmo-
nomske škole u Stocu što o njemu pričam, mnogo stvari kazati se rim, da dunjalučke brige ostavim, da tako
MOJ GRAD, MOJI SNOVI može, pero piše što vidi, a ja odoh dalje, mimo miran zemlji o snovima svojim ispričam,
Zagledan u planinu Hrgud, suncem oku- tepe, mimo ćuprije, mimo mahale, mimo da zemlji svoje dubine i želje otkrivam? Da
panu, gdje vjetar dolinu ljubi, gdje rijeka džamije, preko mosta što dva svijeta spaja. zemlji pripovijedam o jednom mladom ži-
Bregava prokrči u kamenu svoj izvor, gdje Da do cilja dođem. Da dođem... votu koji napušta svoj grad.
se jata ptica selica jedva odvajaju na dalek Zastanem tako u jednom momentu na Ah, recite mi kako da napustim svo-
put, jer ljepotu doma napustiti lahko nije, vrhu mahale i onako pogođen surovom isti- ja sjećanja, krv svoju natopljenu plavim
gdje tamne noći traže svijetlu zoru ezani- nom današnjice govorim u sebi da će ovaj dnom bistre Bregave, kamenim šadrvanima,
ma okićenu, gdje svaki insan ima takata grad jednog dana naći svijetlu tačku. Kad uskim ulicama, mostovima što dva svijeta,
da ga čuva, da ljubi, da osjeća, da čuje, da krenuh niz ulicu što ne zna da stari, nego nas dvoje spojiše? Kako da napustim svoja
se ponosi, da uzme, da uživa Stolac grad. čini mi se sve više se podmlađuje, zapitah sjećanja kad list sam sa platana i vjetar koji
Grad pun starina, dragulj, maleni grad se: Kuda ću i kako će ove moje godine pro- Adom raznosi sve želje i nadanja?
koji ima mnogo toga za pokazati. Sanjaju se ći? Gdje će završiti svi oni ljudi što sam ih Kuda ću ja, grade moj? Kome ostaviti
ovdje snovi razni, svaki korak neku priču jaranima nazivao? sva sjećanja? Hoće li iko znati sanjati tvo-
priča, ali samo dođi, putniče dobronamjer- Ko će ostati ako svi odemo? Ko će maj- je boje, čuvati te od zla? Hoće li mi zemlja
ni, i osjeti miris što se čaršijom širi. Osjeti ku obići i ko ocu ruku poljubiti? Ko će mr- bosanska postati još teža ako izgubim svoju
miris kahve na nekadašnjoj tepi, sada već tve suzom zvati i dozivati? ljubav i milost kamena koji me zove, milost
staroj, gdje u jednom dlanu knjiga se ispisa- Hoće li ležati bijeli nišani šehida mirno ezana u jutrima stolačkim koji raznosi tugu
ti može. Baci poglede ka bedemu gdje Stari nad gorko natopljenom krvlju njihovom u sa ljudi? Ko će mi tugu skinuti kad ne bude
svoje snove priča, da osjetiš krš, jelu, topolu zemlji ovoj i u snovima mojim besanim? mojih drugova i svijetlih zora hercegovač-
i onog poskoka pod nažarenom pločom što Hoće li im biti teška i hladna zemlja bo- kih? Kad ne bude moje majke, moga oca...?
čeka svoj plijen, ali prođi ga, on te neće di- sanska ako svi odemo, grade moj? Hoće li Kuda to ja idem? Kuda to ja idem, gra-
rati sve dok ti ne pokušaš da ga povrijediš. ih se iko sjetiti? de moj? n

STAV 11/6/2021 79