Page 75 - STAV broj 327

STRAHOVI
sandžačke), ona je unu- Strah za egzistenciju,
tarnji i svjesni prijelom. strah od bolesti,
Ironija, uglavnom paro- strah od klimatskih promjena,
dija, konkretna je, jasna, strah od toga da te ne izujedaju
komšijini psi.
i imponira svojim poseb- Strah da ti dotrajali plafon
nim efektima. Obezvre- na poslu ne padne na glavu,
đuje prisilnu prošlost, strah od pijanaca za volanom.
uniformiranu laž, Strah od same pomisli na strah,
shvatanje i zloupotrebu strah od ne znaš čega već.
slobode u svakodnevici. Svi su ti strahovi banalni,
Stvara se na razne izuzev straha od sebe samog.
načine i raznovrsnim Ne znaš kada si ga pokupio
sredstvima. Suština i kada je postao dio tebe.
stvaranja jeste otkri- Znaš samo da se njega najviše
vanje sadržaja i realne bojiš jer je neizlječiv i moraćeš
funkcije pojava proma- da ga nosiš do smrti.
tranih iz novog, kosog BEZ RAZLOGA
ugla. Otkriva se ne- Devet ti je godina,
gatorski odnos prema upravo si napravila
pojavama koje novo svoj prvi papirni
doba smatra pozitiv- brod.
nim, ili se otkriva ap- Puštaš ga
surdnost, beznačajnost da pluta po vodi.
onoga što je aktualna Nadaš se da se
vrijednost. Također, neće raspadnuti
ironija se stvara kroz i da će plutati
detaljiziranje i meta- u beskraj.
Na drugoj strani
forizme, kroz svjesno svijeta, u nekom
uproštavanje stihova, besmislenom ratu
konotacija i omalova- čovjek će stajati
žavanja semantizma, pred streljačkim
političko-društve- vodom.
nog rječnika, medi- Prekriće rukama
ja, mode, žargona lice u besmislenoj
svakodnevice. nadi da će se desiti
Potreba za ispro- neko čudo.
bavanjem raznih vr- Čovjek se uvijek
sta stilova i poetika, a najprije onih koji nada.
iluzija i okoštalih predrasuda svakodne- u bošnjačkoj poeziji ranije nisu bili česti, Uglavnom bez
vice, ali sam potpuno siguran da to čini predstavlja novinu koju treba pozdraviti. razloga.
uvjerljivo, vješto i veoma smisleno. Naravno, disperzivno, neuhvatljivo obli- MUNICIJA
Temeljno obilježje Smailovićeve po- kovanje subjekta u većoj ili manjoj mjeri Rat se završio davno
etike jeste modificirani oblik stiha za specifičnost je svakog teksta koji teži či- srećan si što oko tvoje
koji se koristi termin laki stih. Za formu sto lirskom utisku. Međutim, od želje za glave ne lete kuršumi.
tzv. lakog stiha karakteristična je sklonost ismijavanjem svijeta važnija je činjenica U hladu će do tvojega
humorističkim poentama i naoko jedno- uspostavljanja jedne prešutne aksiologije uha dopirati vijesti iz
stavnim temama iz svakodnevnog života u kojoj je prevaziđena rasna, nacionalna, Karabaha.
te oslanjanje – u jednakoj mjeri – na na- vjerska, ideološka, pa čak i polna mjera Spiker će saopštavati
rodnu i umjetničku književnu tradiciju. ovdašnjih identiteta i gdje neprestano dnevni saldo užasa
Na taj način stvara svojevrsnu sim- prisustvujemo jednako koliko latentnom, kao što računovođa
biozu “neozbiljne” zaigranosti (parodije, toliko i manifestnom trijumfu ironijske, hladno izvodi bilans
stanja.
ironije, humora, satire, šegačenja, ismi- umjetničke, tekstualne ostvarenosti (lir- Toliko mrtvih, toliko ranjenih,
javanja) i ozbiljne erudicije koja jedina i skog) subjekta. U tome se i sastoji ona toliko raseljenih, unesrećenih,
može proizvesti sva alegorijska značenja postojana semantička napetost poezije izbjeglih.
koja iz ove poezije iščitavamo. Jer, iako se Edina Smailovića: odgovoriti gdje leži Ti znaš da su uloge davno
naoko Smailovićeva poezija može učiniti identitet bića a da on nije u egzistenci- podijeljene i da će se
“lakom”, pristupačnom, banalno svakod- jalnom svijetu, u totalitarnom sistemu, u junaci na svim stranama
nevnom i neozbiljnom, treba imati na jednoumlju, u svijetu isključivosti i ne- vratiti kući u sanducima
umu da se iza te lakoće i pristupačnosti trpeljivosti. U tom smislu, pjesnik je re- prekrivenim ratnom zastavom.
često mnogo dublja značenja i opomene. alni spiritualist. Produhovljuje sve čega Ostaće jedino političari
da drže hvalospjeve
Snažnom metaforičkom senzibilnošću i se dotakne. Njegove je pjesme lahko či- i ribare dušama,
ironičkim nepriznavanjem skoro svega tati, ali ih je teško potpuno “probaviti”: oslanjajući se na narod,
što je društveno i lično, političko i aktual- padaju nam na želudac poput kamena. A taj nepotrošiv arsenal
no moralno, njegova je poezija izvan pje- tamo je negdje, kažu istočnjački mudraci, za glupost i rat.
sničke tradicije (bošnjačke, crnogorske, pravo središte našeg bića. n

STAV 11/6/2021 75