Page 76 - STAV broj 327
P. 76

KULTURA




                                                   Kad u zrnu pijeska prepoznaš jezgro

                                                                       SINTAKSA




                                               RASTAKANJA ILI



                                                            STIHOVI KOJI




                                                                      SE HRANE




                                                                             TIŠINOM





                                                                       Suzana Lovrić, “Samo Tišina: crtice
                                                                             s Puta promjene”, “Klepsidra”,
                                                                                              Kreševo, 2020.












          Piše: Željko GRAHOVAC             autoricama unutar najnovije pjesničke   ovih stihova: kao da me, tekst po tekst,
                                            produkcije)...                     zasipaju bešumni šamari!
                                                                                  “zrak // ti treba / sad je jasno / on će
                                               Tim je žešći udar za njega (za potpi-  jedino pomoći da iz naučenih uvjerenja
         S                                  kod prvog čitanja knjige kojoj je posve-  / uđeš opet u svoje male/ lakirane cipele
                                            snika ovih redova) bio dominantni dojam
                 tri objavljene knjige poezije od
                 2007. do 2014. godine (Pisma iz
                                                                               za igru / a gdje će te odvesti / to još ne
                                            ćen ovaj skromni tekst: tako malo nečega,
                 uzaludnosti, Tumačenje nesanice
                                            a tako mnogo ničega stani se i zadržava
                                                                               znaš / za početak najpametnije / što dalje
                 i Usporeno pravolinijsko kreta-
          nje), Suzana Lovrić je stišanim i nena-  u ovim stihovima – da je to, neizbježno,   od sebe” (“zrak”, str. 61.)
                                            pravi šok! Već u narednoj turi “prepliva-
                                                                                  Ovo je prvi tekst kojim započinje ci-
          metljivim, a istovremeno sugestivnim   vanja” tih mahom kratkih (nisu uzalud   klus pod naslovom Indija. Sva je knjiga
          i suverenim pjesničkim glasom zauzela   u podnaslovu crtice!), ali neobjašnjivo   “podijeljena”, tj. strukturirana kao niz
          svoje mjesto u samom vrhu književne   istovremeno ispražnjenih i zgusnutih   “putopisa”, ili bljeskova s putovanja po
          produkcije u BiH. Zrelost duhovnopo-  tekstova “iskočilo” je adekvatno pore-  raznim svjetskim destinacijama. Prvi ci-
          etičkog postava, autentičnost i perfek-  đenje (kojim se slikovito predstavlja taj   klus Zanzibar ima 17 tekstova, Kuba ima
          cionizam u izražajnostilističkom smislu   prvi dojam): Vitomir Lukić u romanu   13, Kina, zamalo samo jedan, potom Vijet-
          naknadno su “opravdali” njen relativno   Hodnici svijetloga praha na spektakularan   nam osam, Indija 14 i, napokon, posljed-
          kasni autorski ulazak u svijet književ-  način jezički je artikulirao prisjećanje   nji (Putovanje u mjestu – Fojnicatrans) 10
          nosti (prva knjiga sa skoro ispunjenom   snoviđenje glavnog lika Mihovila Jerga   tekstova. Recenzenti ove knjige (Ferida
          četvrtom decenijom života). Potpisnik   (o tome kako je isljeđivan i mučen od   Duraković i Edin Pobrić) uočili su, narav-
          ovih redova, naravno, iz svog ugla gle-  predstavnika nove vlasti nakon Drugog   no, i izdvojili to o čemu se ovdje pokušava
          danja na stvari, na tim raskošnim ža-  svjetskog rata), spominjući “bešumne ša-  govoriti: “Suzana Lovrić u ovim pjesma-
          lima ili posve ublizu njima naslutio je   mare” kojima su povremeno bila ispunje-  ma prelazi granicu običnog zemaljskog
          prisustvo poezije Jozefine Dautbego-  na “prazna mjesta” u dijalogu isljednika   i s radošću ulazi među ‘uvenulo lišće što
          vić, Dare Sekulić, Bisere Alikadić, reci-  i isljeđivanog... Upravo o tome govorim   se došaptava poput duša’…” (F. D.) – te i
          mo, pa i Seide Beganović (ako je riječ o   kad govorim o prvom dojmu u iščitavanju   ovo: “S poezijom Suzane Lovrić dobivamo


         76  11/6/2021 STAV
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81