Page 76 - STAV broj 327
P. 76
KULTURA
Kad u zrnu pijeska prepoznaš jezgro
SINTAKSA
RASTAKANJA ILI
STIHOVI KOJI
SE HRANE
TIŠINOM
Suzana Lovrić, “Samo Tišina: crtice
s Puta promjene”, “Klepsidra”,
Kreševo, 2020.
Piše: Željko GRAHOVAC autoricama unutar najnovije pjesničke ovih stihova: kao da me, tekst po tekst,
produkcije)... zasipaju bešumni šamari!
“zrak // ti treba / sad je jasno / on će
Tim je žešći udar za njega (za potpi- jedino pomoći da iz naučenih uvjerenja
S kod prvog čitanja knjige kojoj je posve- / uđeš opet u svoje male/ lakirane cipele
snika ovih redova) bio dominantni dojam
tri objavljene knjige poezije od
2007. do 2014. godine (Pisma iz
za igru / a gdje će te odvesti / to još ne
ćen ovaj skromni tekst: tako malo nečega,
uzaludnosti, Tumačenje nesanice
a tako mnogo ničega stani se i zadržava
znaš / za početak najpametnije / što dalje
i Usporeno pravolinijsko kreta-
nje), Suzana Lovrić je stišanim i nena- u ovim stihovima – da je to, neizbježno, od sebe” (“zrak”, str. 61.)
pravi šok! Već u narednoj turi “prepliva-
Ovo je prvi tekst kojim započinje ci-
metljivim, a istovremeno sugestivnim vanja” tih mahom kratkih (nisu uzalud klus pod naslovom Indija. Sva je knjiga
i suverenim pjesničkim glasom zauzela u podnaslovu crtice!), ali neobjašnjivo “podijeljena”, tj. strukturirana kao niz
svoje mjesto u samom vrhu književne istovremeno ispražnjenih i zgusnutih “putopisa”, ili bljeskova s putovanja po
produkcije u BiH. Zrelost duhovnopo- tekstova “iskočilo” je adekvatno pore- raznim svjetskim destinacijama. Prvi ci-
etičkog postava, autentičnost i perfek- đenje (kojim se slikovito predstavlja taj klus Zanzibar ima 17 tekstova, Kuba ima
cionizam u izražajnostilističkom smislu prvi dojam): Vitomir Lukić u romanu 13, Kina, zamalo samo jedan, potom Vijet-
naknadno su “opravdali” njen relativno Hodnici svijetloga praha na spektakularan nam osam, Indija 14 i, napokon, posljed-
kasni autorski ulazak u svijet književ- način jezički je artikulirao prisjećanje nji (Putovanje u mjestu – Fojnicatrans) 10
nosti (prva knjiga sa skoro ispunjenom snoviđenje glavnog lika Mihovila Jerga tekstova. Recenzenti ove knjige (Ferida
četvrtom decenijom života). Potpisnik (o tome kako je isljeđivan i mučen od Duraković i Edin Pobrić) uočili su, narav-
ovih redova, naravno, iz svog ugla gle- predstavnika nove vlasti nakon Drugog no, i izdvojili to o čemu se ovdje pokušava
danja na stvari, na tim raskošnim ža- svjetskog rata), spominjući “bešumne ša- govoriti: “Suzana Lovrić u ovim pjesma-
lima ili posve ublizu njima naslutio je mare” kojima su povremeno bila ispunje- ma prelazi granicu običnog zemaljskog
prisustvo poezije Jozefine Dautbego- na “prazna mjesta” u dijalogu isljednika i s radošću ulazi među ‘uvenulo lišće što
vić, Dare Sekulić, Bisere Alikadić, reci- i isljeđivanog... Upravo o tome govorim se došaptava poput duša’…” (F. D.) – te i
mo, pa i Seide Beganović (ako je riječ o kad govorim o prvom dojmu u iščitavanju ovo: “S poezijom Suzane Lovrić dobivamo
76 11/6/2021 STAV