Page 81 - STAV broj 327

a listovima prikrile rane što ih hrđa načini bijelom tijelu nišana i čuvati uspomenu na njim, na tri strane rasijani su ukrasi, a na
na željezima zelene ograde. rodnu godinu sve dok je ne speru jesenje četvrtoj prazan uokviren prostor. Kao da
Okolo cvrkuću vrapci sve snažnije, sve kiše. Tada dolijeću gavranovi. Oni kupe je klesar ostavio mjesto za ime i ime oca i
više ih je, bjesomučno, kao da hoće sitnim otpale orahe, grčevito ih stišću u kljunu i ostalo što se piše, a onda se predomislio,
svojim glasovima da nadglasaju buku gra- lete visoko. Gore, na nebu, nišane poput ili mu je neko došapnuo da se kane ćora-
đevinskih mašina s jedne od zgrada koje iskusnih ratnih pilota. Zvižde orasi zrakom va posla i da se njima, toj i toj familiji, ni-
su u posljednjih deset godina opkolile ovo kao avionske bombe i razbijaju se od kame- kakav natpis ne uklesuje, ili su se članovi
mezarje, pa bi se sada ovaj komad zemlje no tjemenje. Za njima obrušavaju se crni porodice sukobili i podijelili na one koji
slobodno mogao nazvati velika zgradeta. pernati aeroplani i dugo skakuću po travi se tvrdoglavo drže tradicije i one koji bi
Ne odustaju te ptičije grude. Ima u tom drobeći kljunovima masne jezgre. Rastjerat da je presjeku, ili naprosto nije priličilo
njihovom nastojanju da nadjačaju bru- će ih tek prvi snjegovi i tiho, cijele zime, da se po nišanima uklesuje bosančica, a
janje mašina, tako jakih da se i mramor uporna će voda tražiti i najtanju pukoti- tog novog pisma, te arapštine, još se niko
cijepa pod njihovim oštricama, neke du- nicu. Pod njenim sleđenim tijelom drobit u ovom kraju prihvatio nije...
boke svjesnosti vojnika koji vojuje bitku, će se kamen. I tako ukrug, još pet stotina Nema sumnje, centar iz kojeg je kre-
a zna da je unaprijed osuđen na poraz, ali godina, i još, sve dok svaka tvar u naruč- nulo ovo greblje zasigurno je ovdje, pod
isto tako zna da je neko mora vojevati, jer ju Božije pravde ne bude stucana u prah. dvjema mladim lipama, gdje su se uspra-
ako bi se predalo, sve bi se, i cijeli bi se Ovdje, na ovom mezarju, koje datira vile dvije najšire i najveće stele. Sa svih
svemir prevratio. još iz 1480. godine, kako to piše na ulazu, strana označene jabukama što im se u pra-
najjasnije se vidi kako je jedna Bosna ušla vilnim niscima redaju niz tijelo, izgledaju
PLES JABUKA u drugu. Kažu historičari da nigdje na ci- one kao stećci kojima je dosadilo stoljetno
U najavi večeri, kada se sunce nagne jelom Balkanu nije bilo bržeg i masovnijeg ležanje pa se iznenada uspravili. Prva, de-
nad Igman, a mašine zgasnu i promukli prelaska na islam kao ovdje, u srednjovje- blja i visočija, završava se s jasno naznače-
vrapci utihnu negdje u krošnjama, kao kovnim župama Vrhbosni i Hodidjedu. nim sljemenom, a sa svake strane iskaču
iz otčepljene boce po cijelom počivalištu Neki tvrde da je razlog tome što crkvena joj iz tijela po dvije jabuke. Je li tu, pred
pljusne huka automobila sa Stupske pet- organizacija nigdje nije bila slabija nego ovim uspravljenim stećkom, sahranjen ro-
lje. To je brujanja stalno, kao da je u blizini ovdje i da je ovamo slabo dopiralo djelo- donačelnik ove bezimene porodice? Je li
korito kojim huči nabujala rijeka. I taman vanje franjevaca okupljenih u manastire on bio prvi među bogumilima iz stupskih
kada se učini da se, nošen bjelinom nišana uz trgovačke i rudne centre. U prilog toj sela koji je uzeo islam? Je li nužno da je
i debelim sjenama krošnji koje grade prve tvrdnji idu i podaci prvih popisa stanov- umro kao musliman? Je li nužno da je bio
zidove pomračine, taj zvuk udaljuje, odjed- ništva koje su činile osmanske vlasti, pa bogumil, mirski čovjek, sljedbenik Crkve
nom, cijeli se svijet zdrobi pod treskom se tamo vidi, kazuju nam oni koji su ih bosanske... Druga stela, gotovo iste širine,
šina po kojima, prvi put još od Baščaršije proučavali, da se masovnije i brže islamu ali malo tanja i nježnija, polovinom tijela
oslobođeni od svakog saobraćajnog mete- prilazilo po selima. potonula je u zemlju pa se na svakoj nje-
ža, stupskom ravnicom jurnu teški tram- Porodica koja se sahranjivala ovdje noj strani vidi po jedna jabuka. Je li ovdje,
vaji ka Ilidži. u vrijeme kada je Bosna mijenjala oklop možda, sahranjena supruga rodonačelnika
Miriše orahovo lišće. Razbija ga mi- o sebi nije ostavila ni slova. Ni jedan od ove porodice? Nema odgovora. Ukopani u
ris origana koji vjetar u naletima svrati iz ovih dvadeset nišana nema na sebi nika- svojoj tišini, tvrdoglavo šute ovi uspravlje-
italijanskog restorana s druge stane ulice. kvog natpisa. Kao da su odlučili da ne osta- ni stećci. Tek jabuke, kamene, kotrljaju se
Uskoro će im se pridružiti i lipa. Čvorci ne iza njih čak ni ime, ni ime oca, ništa, na sve strane.
već šalju svoje predstraže. Sasvim je blizu a onda se tvrdoglavo držali te odluke. O Pa ipak, vidi se da se greblje širilo ka
dan kada će u ovakva predvečerja prekri- tome bi ponajbolje mogla kazivati ta ste- istoku i svakim narednim korakom gasio
ti cijelu krošnju i travu pod njom zakrva- la u sredini, ukrašena kao ni jedna u cije- se stećak i sve jasnije bivao nišanom. Slje-
viti trešnjovom krvlju koja će im kapati s lom greblju i sužena, u nišan, a nad gla- deća stela već je uža, a sljemeni nad njom
kljunova. Poneka kap rascvjetat će se i na vom joj i dalje krov u dva sljemena. Pod tek su naznačeni i u tački gdje se sastaju

STAV 11/6/2021 81