Page 10 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

NA MJESTU DOGAĐAJA

informacije nisu mogle dobiti telefonom, dodaje da dolaze i pacijenti iz drugih gra- Turska vojna misija u Bosni
ponovo je došao u Sarajevo da provjeri je li dova da bi ih on liječio. i Hercegovini djeluje od
primljen. Kada su mu u studentskoj službi Pojašnjava da su mještani sela jako
rekli da se može upisati, nije im vjerovao, vrijedni ljudi, ali da ih nije uvijek lahko 1994. godine i od tada su
te je tražio da vidi papir sa svojim imenom pokrenuti. Prije pet godina počeli su se oz- realizirali projekata poput
i prezimenom. “Možete li misliti taj ponos biljno baviti uzgojem malina, borovnica, ovoga u vrijednosti od tri
što sam opravdao povjerenje svojih rodi- jagoda i gljiva. Pokazuje nam kroz prozor miliona eura. Prioritet im je
telja, ja iz Banovića, dijete rudarske po- plantaže i govori kako se tone i tone bo-
rodice, da upišem medicinu, pa to je bilo rovnica, malina i gljiva izveze upravo iz obrazovanje i zdravstvo u
nezamislivo. Kada je počeo rat, bio sam ovog sela. “Najljepše maline i borovni- Bosni i Hercegovini, te će
četvrta godina fakulteta i zbog rata sam ca ovdje uspijevaju. Morate doći da vidi- tako Dom zdravlja Šćipe,
morao prekinuti studiranje. Nakon rata, te kad je berba, da probate, sigurno niste
završio sam medicinu i specijalizirao neu- bolje maline jeli. Ovdje je novac u zemlji, između ostaloga, dobiti EKG
rologiju i psihijatriju. Tada počinju muke samo ga treba pobrati kada dođe vrijeme. aparat, zatim ultrazvučni
s pronalaskom posla”, prisjeća se doktor. I treba prepoznati potencijal.” dopler-aparat, kao i opremu
Posao je počeo tražiti u Sarajevu, za- Dok razgovaramo s doktorom Ušćupli-
tim pitao prijatelje u Konjicu i Stocu tre- ćem, zvoni telefon na koji se javlja za obradu analiza
ba li gdje doktor, ali bezuspješno. Imao je
tridesetak godina kada je na poziv jednog
prijatelja otišao u Prozor i upoznao se sa
selom Šćipe. Dobro se sjeća snijega koji
je padao 15. marta 2000. godine, kada je
došao u selo pitajući se šta tu radi. Prije
njega, uposlenici Doma zdravlja Šćipe
nisu primili plaću četiri mjeseca, jer nije
bilo doktora pa nije moglo biti ni isplate.
“Mislio sam kako što prije da pobjegnem.
U Domu nije bilo ništa, bile su slušalice,
tlakomjer i paket od pet hiljada baktrima
i to iz ratne zalihe. Čim sam stigao, upo-
slenicima su uplaćene četiri plate. Onda
sam sebi rekao: ‘Neka me sedam dana da
vidim’”, kaže doktor i dodaje da je, sedam
po sedam dana, napunio petnaest godina.
Pojašnjava kako mu je lahko raditi jer
su ljudi zdravi, djeca pristojna, kulturna,
nema zloupotrebe, odgoj porodice na pr-
vom je mjestu. Ali postoje drugi problemi.
Sljedeća prva ambulanta udaljena je 60 km,
bolnica u Konjicu 70 km, ona u Mostaru
110 km, pa je Dom zdravlja za stanovni-
ke Šćipa i okolice izuzetno važan. Kada je
počeo raditi, bilo je, prisjeća se, entuzijaz-
ma, želio je nešto ostvariti. I zaista, za ovu
deceniju i po napravljena su čuda. Napo-
minje da je u selo došao kada ljudi tu nisu
imali ni lične karte, a kamoli zdravstvene
knjižice. Danas u Domu zdravlja Šćipe
ima devet uposlenika, koji se brinu za oko
1.100 pacijenata iz sela Šćipe, Here i Kute.

UZ DONACIJU TURSKE VOJNE MISIJE
BOLJA ZDRAVSTVENA USLUGA
Na spomen porodice spušta glavu i uz
uzdah govori kako suprugu i kćerke koje
žive u Mostaru viđa samo vikendom. Djeca
mu ondje pohađaju školu. “Kako da napu-
stim ambulantu? Šta ako bude neki hitni
slučaj? Pa ja nisam bio petnaest godina na
godišnjem odmoru, vjerujete li mi?! Ne
mogu napustiti ovaj narod. Mi idemo i u
kućne posjete. Ponekad mi mještani daju
krompira, paradajza, ali novac nikada ne
uzimam. Ne želim da kruži takva priča o
meni, ne d’o mi Bog”, kaže Ušćuplić, te

10 7/1/2016 STAV