Page 7 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

to glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz govo-
reći 10. decembra pred Vijećem sigurnosti UN-a. “Tokom
moje posjete Sarajevu u maju ove godine glavni tužilac mi je
pružio uvjeravanja da će do kraja ove godine tužilačke odlu-
ke biti donesene u svim preostalim predmetima iz Katego-
rije II. Zadovoljstvo mi je što mogu da izvijestim da je ovo
obećanje u velikoj mjeri ispunjeno”, izjavio je Brammertz.
Žrtve zločina počinjenih u BiH možda ne bi ovoliko dugo
čekale na pravdu da su tužioci Haškog tribunala ranije
pribjegli Brammertzovim metodama. Ili se ni Tribunalu
nije previše žurilo da se podvuče crta utvrđivanjem krivice
najodgovornijih među potencijalnim ratnim zločincima.
Ironija je da su 9. marta 2005. godine svečanosti otvorenja
odjeljenja za ratne zločine Suda BiH i Tužilaštva BiH pri-
sustvovali tadašnja glavna haška tužiteljica Carla del Ponte,
predsjednik Tribunala Theodor Meron i Borislav Paravac,
kao predsjedavajući Predsjedništva BiH. “Samo” deceniju
kasnije, optužnicom protiv Paravca Tužilaštvo BiH poru-
čuje da je završilo rad na predmetima koje im je proslije-
dila UN-ova pravosudna institucija sa sjedištem u Hagu.
Zvaničnici ove institucije tokom posjeta BiH u više navra-
ta razgovarali su s članom Predsjedništva BiH Borislavom
zločina, usvojene 2008. godine, ali je svejedno probijena ve- Paravcem. Ili nisu znali da se Paravčevo ime provlači kroz
ćina rokova iz ovog dokumenta. Šta je onda Tužilaštvo BiH njihove evidencije ili jednostavno nisu očekivali da će neki
i njegove zaposlenike natjeralo da u decembru rade u tri tužilac u BiH početi analizirati te haške spise pa za ratne
smjene? Očigledno pritisak “stranog faktora”. Potvrdio je zločine optužiti bivšeg predsjednika svoje države.

KAKO DJECU

ZAŠTITITI OD ŽIVOTA

Vršnjačkog nasilja uvijek je bilo. Nismo znali da se to zove bu-
llying, ali ga je svako ko je odrastao i prije rata manje-više osje-
tio na svojoj koži. Ali nije bilo silovanja, ili barem za to nismo
znali. Nije bilo ubijanja po tramvajima pred svjedocima koji ni
ne pokušavaju pomoći žrtvi. Nasilja kakvog trpe današnja dje-
ca i zbog kojeg sebi oduzimaju živote. Da, bilo je samoubistava.
Ali se ne pamti da je neko zbog vršnjačkog zlostavljanja skočio
sa 8. sprata zgrade u kojoj živi. Ovih dana gore internetski fo-
rumi, prave se tematske emisije, štampaju naslovnice zbog sa-
moubistva dječaka kojeg su u smrt otjerali vršnjaci. Maltretiran, jer će nas sutra zaintrigirati neka druga šokantna vijest. Pitamo
tučen. Silovan! Njegova majka i očuh tvrde da su za zločin nad li se uopće ko su i čija su ta djeca koja siluju? I ona koja se smi-
dječakom krivi učenici škole koja važi za elitnu. Majku dodatno ju dok gledaju kako im jarani siluju školskog druga? U kakvim
boli što je sin u smrt skočio skoro pred očima susjeda iz hausto- kućama odrastaju, šta iz njih nose, imaju li ikakve postulate,
ra. Onih komšija koji iste sekunde saznaju ko je s kim pošao na ikakve vrijednosti pod kožom? Moguće je da su ta djeca sirovi-
kafu i šta nosi u cekeru, ali ih nije briga kad dijete satima sjedi ja i surovija verzija svojih očeva i ostalih životnih im uzora. Ali
na stepenicama i spaljuje svoju školsku torbu... Svi imamo nešto su, ipak, samo djeca kojima uzori u porodici nisu znali ili nisu
pametno reći, pozivamo na akcije, konsultiramo psihologe, ču- imali vremena objasniti da “slabijem” od sebe treba pomoći, a
dimo se kako majka na vrijeme nije znala kroz kakve joj muke nikako ga ismijavati i zlostavljati. Jesu li to zauvijek izgubljena
dijete prolazi u školi. Psujemo sistem kojem svake četiri godine djeca? Je li i za njih prekasno kao za malog Mahira? Šta mogu
svojim glasovima potvrđujemo legitimitet. Ali sve to iz duboke učiniti roditelji mališana (još) nesklonih nasilju? Mogu još jače
anonimnosti foruma ili polujavno na profilima na Facebooku zagrliti svoju djecu i Boga moliti da se ona kroz život vode samo
s kojih nerijetko i sami pozivamo na nasilje tražeći objavljiva- onim lekcijama koje čuju u svom domu. I da ne dođu u dodir s
nje identiteta nasilnika pa da im mi udijelimo pravdu. Statusi djecom koja su već otrgnuta iz zagrljaja svojih majki, očeva, uči-
će biti “mudri” još koji dan, brzo će dosaditi priča o Mahiru, telja i pedagoga. Ili u tom zagrljaju nikad nisu ni bila.

piše: Nihada Hasić

STAV 7/1/2016 7