Page 12 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

NA MJESTU DOGAĐAJA

a sjeveru Hercegovine, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu,
nalazi se selo Šćipe. Prema popisu stanovništva iz 1991. go-
dine, u ovom selu, smještenom nedaleko od Prozora, živjelo je Skender-pašina
N297 mještana. Bošnjaka je bilo 83,84 posto, odnosno 249, Srba
1,34 posto, odnosno četvero, a Hrvata 14,48 posto, odnosno 43. Danas džamija kod Prozora
u ovom mjestu živi oko 185 stanovnika u samo pedeset domaćinstava. Ve-
ćina prijeratnih stanovnika potražila je nakon rata budućnost negdje drugo.
Glavni imam općine Prozor Safet-efendija Pozder ističe da su većina
današnjih prozorskih Bošnjaka povratnici. Kao i u drugim mjestima, kaže
Pozder, bore se za egzistenciju i opstanak. Ekonomska situacija nije na za- Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI
vidnom nivou, prijeratne fabrike, koje su upošljavale i stanovnike drugih op- amina@stav.ba
ćina, odavno su ugašene. Zaposleni uglavnom rade u privatnom sektoru. “U
javnom sektoru Bošnjaci ne participiraju u omjeru u kojem žive na području Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ
naše općine. Perspektiva za mlade i obrazovane ljude sve je lošija, tako da
sreću najčešće traže negdje drugo. Svijetla tačka jeste nekolicina privatnih
poduzetnika koji se bave otkupom šumskih plodova te tako, barem sezon-
ski, ljudi imaju priliku zaraditi nešto novca. Treba istaći i to da je u ekspanziji
plantažni uzgoj određenih vrsta, poput maline, borovnice, aronije ili jagode.
Sve to poprilično popravlja ekonomsku sliku ovdašnjih povratnika, ali i uz to
situacija nije na zadovoljavajućem nivou”, kaže efendija Pozder.
Selo Šćipe jedno je od rijetkih u Prozoru koje nije povratničko, ali su,
uprkos tome, iskusili gorčinu rata, a posljedice se još osjećaju. Sve je ma-
nje djece i sklapanja novih brakova, mladi odlaze za boljom perspektivom,
a tome doprinosi i slaba cestovna komunikacija Šćipa s Prozorom. Efen-
dija Pozder vjeruje da bi završetak putne komunikacije Prozor – Šćipe, a
ima naznaka da će se to uskoro realizirati, barem donekle zaustavio ise-
ljavanje. “Slaba ili gotovo nikakva mogućnost zaposlenja glavni je problem
naših mještana. Nekolicina njih radi u osnovnoj školi i u domu zdravlja, a
svi ostali prisiljeni su se snalaziti kako znaju i umiju. Kako rekoh, plantažni
uzgoj određenih voćnih vrsta pokazuje se posljednjih godina vrlo prima-
mljivim i isplativim, i to je nešto čemu se ljudi u Šćipama sve više okreću”,
još je jednom istaknuo Pozder.
Glavni prozorski imam kazao je da postoje podaci o ovdašnjoj Sken-
der-pašinoj džamiji, koji svjedoče o njenom značaju u prošlosti. Kaže da
još ima živih svjedoka koji pamte vakat kada su na džumu u Šćipe dolazili
konjanici čak i iz okolice Travnika. “Vjerujem da je ljubav Bošnjaka pre-
ma džamiji te poseban osjećaj koji mi kao narod imamo spram šehidskog
mezarja – a u gornjem dijelu Šćipa veliko je šehidsko mezarje koje datira
iz posljednje agresije na našu zemlju – jedan od razloga što u Šćipama
još uvijek ima života. Isto tako, vjerujem da će upravo to presuditi da će
Bošnjaci Šćipa, ali i okolnih Kuta i Hera, opstati na svojoj rodnoj grudi”,
rekao je Pozder.
Glavni imam Skender-pašine džamije u Šćipama Selvedin-efendija
Imamović, koji je i rođen u ovom selu, objasnio nam je da nema preciznih
podataka o tome kada je džamija izgrađena, ali je istaknuo da postoji ploča
na ulazu na kojoj je napisana “1498. godina”. Džamija je specifična i po
tome što su njen centralni dio i munara odvojeni. “Postoje o tome dvije pri-
če. Jedna legenda kaže da se munara pomjerala, a druga, vjerodostojnija,
da su dimenzije džamije s vremenom skraćene, o čemu svjedoče i ostaci
temelja koje smo pronašli. Poslije rata građena je nova munara na istom
mjestu kao i prošla, nismo je spajali”, objašnjava efendija Imamović, koji
je ujedno i imam u džamijama u selima Here i Kute. Nije, kaže, lahko biti
zadužen za tri džamije, svake je sedmice u drugoj, ali veli da svoj posao
radi u ime Allaha pa mu to olakšava. Efendija Imamović u Šćipama živi sa
ženom i dvoje djece. Naglašava da su Šćipe za njega dom, njegov zavičaj
i da, iako je imao prilika, nije mogao napustiti rodno mjesto. “Dosta kuća
danas je prazno. Većina onih koji su otišli, učinili su to poslije rata. Nije
lahko, odvojeni smo od svega, zaboravljeni od svih. Srednja škola mnogo
je udaljena, pa ljudi odlaze i zbog svoje djece, a neki jednostavno žele u
grad”, smatra glavni imam sela Šćipe.
Efendija Imamović ističe primjer ovdašnjeg liječnika, doktora Ušćupli-
ća, kojem treba zahvaliti za poslijeratni razvitak ovog mjesta. “Doktor dođe
i u džamiju te održi predavanje o zdravlju, dođe i u mekteb pa razgovara s
djecom. Mogu reći da nam je ovdje popravio perspektivu života”, kazuje
Imamović. n

12 7/1/2016 STAV