Page 61 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

STAV: Nije Selmanović usamljen dokaz
našeg zaborava.
NUMANKADIĆ: Tako je.

STAV: Unatoč tome, u Bosni je bilo do-
brih slikara čija je izuzetnost nerijetko
više bila primijećena u globalnim nego
u lokalnim okvirima. Zbog čega je tako?
NUMANKADIĆ: Mala smo zemlja i mali
narod. Pravo je čudo da imamo i to što ima-
mo. Nemamo infrastrukturu velikih država,
velikih nacija koje svoje vrijednosti njegu-
ju, razvijaju, utemeljuju u biće identiteta
i zemlje i naroda. S druge strane, postoji
i vrlo karakterističan moment: sijeci sve
što izviri izvan tarabe. Teško podnosimo
autoritete i vrijednosti.
Vrlo rijetko nađem kolegu koji se raduje
uspjehu drugog kolege. To je to u menta-
litetu. Znam da mi niko ne može oduze-
ti vrijednost mene i moje slike. Radujem
se kada drugi ima uspjeh, jer to je uspjeh
profesije, naše duhovnosti, a time i moj
uspjeh. Uvijek sam se tome radovao, na-
ročito kod mladih ljudi.
Naš je problem da budemo egoistični, da
budemo individualisti, da pretjerujemo.
Kada gledate historiju umjetnosti, vidite
da je teško bilo te sujete dovesti u razu-
mnu mjeru. Živimo duhovne vrhove koji
su natopljeni narcisoidnošću i egoizmom.
Negacija je, kaže Krleža, familijarni oblik
umjetnika. Iz negacije se rađa. Ali, mora-
mo shvatiti da smo jako mali i da su svaka
slika i doprinos posebna vrijednost i du-
hovna emancipacija. Trebamo poštovati i
onu ženu koja goblen veze. I to je početak
tog procesa.

STAV: Bili ste dio grupe koja se početkom
rata organizirala i svojim djelima poka-
zala otpor. Sa strane to izgleda malo ap-
surdno. Šta je bila ideja tih vaših radova?
NUMANKADIĆ: Učestvovao sam u tom
duhovnom otporu, na nekoliko izložbi koje
su ostale značajne. Jednu od njih, Svjedoci
postojanja, organizirao je Mirsad Puriva-
tra. Imao sam 1993. godine izložbu u kinu
Sutjeska. Poslije je ta izložba otišla u New
York, Edinburg, Prag, Innsbruck. Sada je
taj eksponat – kuhinjski sto – u stalnoj po-
stavci Umjetničke galerije. Pravo da kažem,
pravili smo to za komšije, prijatelje i kole-
ge – ljubitelje umjetnosti. U onom haosu
rata, bio je izazov sačuvati neku normal-
nost, kreativni duh i smisao. Učestvovao
sam i u projektu mapa grafika, koji je važ-
na hronologija ratnog. Pravio sam izlož-
bu i u Kamernom teatru 55. Mene je rat
jako obilježio: živiš normalno, zaokupljen
umjetničkim problemima, u jednom tre-
nutku vidiš da je sam život fascinantniji od
svake umjetnosti. Tu sam rečenicu napisao
na svom stolu 1992. godine. Ne govorim o
političkom i ideološkom, već o realnosti
Fotografije: Almin Zrno

STAV 7/1/2016 61