Page 62 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

KULTURA

te opsade. Našao sam vremena da budem kulturu koja bi utemeljila kulturu u držav-
predsjednik organizacije “Naša djeca”. nost BiH, kao što to čine Hrvati, Slovenci
Zamolila me Razija Lagumdžija. Pa sam i Srbi. To je pitanje identiteta. Sjećam se
s grupom umjetnika išao u bolnice djeci i truda nekih ljudi, npr., Alije Isakovića, pa
pravio izložbe. E, time se ponosim. evo i Selmanovića, Kasima Prohića. Ne-
kad pomisliš da je sve to u vjetar otišlo.
STAV: Kako je umjetnost tada izlazila iz Takvi životi. A onda se desi, kao nedavno
Sarajeva? Možete li nam ispričati kako u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adil
ste iz kabineta tadašnjeg predsjednika Zulfikarpašić, naučni skup o Selmanovi-
BiH Alije Izetbegovića dogovarali učešće ću. Očito je da nam fali sistem i kulturna
na Bijenalu u Veneciji? strategija. Doveli smo poslije rata najvećeg
NUMANKADIĆ: Miro Purivatra me “Nije teško danas napraviti eksperta iz Londona za kulturne strategi-
zamolio, pošto sam bio dobar prijatelj s dobru sliku. Stotine studenata je. Napravio je projekt koji nikad niko od
direktorom Obalne galerije u Piranu An- nošenih ljubavlju naprave političara nije uzeo.
drejom Medvedom, koji je dovodio tamo Ali da vam kažem: zar ne mislite da je već
Achillea Bonita Olivau, direktora Veneci- dobru izložbu. Ali stvoriti puno u jednom životu baviti se kulturnom
janskog bijenala i jednog od najpoznatijih cjelovitu poetiku, autentičan politikom i slikati? Osjećam zamor. Jer ovo
historičara umjetnosti Evrope. Odveli su odnos spram iskustva – trajati, prvo mogao je obaviti svako, ali svoje slike
me da telefoniram sa satelitskog telefo- sam mogao samo ja naslikati. Najvažniji
na iz kabineta Alije Izetbegovića. Rekao mislim da je tu nezamjenjiva je umjetnik, jer imate mnogo kulturnih
sam im: “Pomozite! Bosna mora biti za- iskustvena dimenzija. menadžera i crvenih tepiha, festivala...
stupljena na Bijenalu u Veneciji 1994. go- Možeš aranžirati i fantazirati I sve to funkcionira na osnovu umjetni-
dine.” Uspjeli smo preko nekog novinara genijalno, ali ako iza tebe ka – i tu su sada pomjereni kriteriji jer je
poslati kasetu. Onda je Andrej s Milanom važniji formalni marketing, nego formal-
Kučanom organizirao prezentaciju Bosne ne stoji životno iskustvo i na vrijednost.
i Hercegovine na Bijenalu u Veneciji. Od- obrazovanje, ne mogu se
štampali su katalog. To je bila jedna od dotaći te važne stvari što STAV: Družili ste se sa Selmanovićem,
prvih promocija BiH u ratu – bez našeg Zukom Džumhurom, Micom Todorović,
prisustva. Isto je bilo i prilikom izložbe u umjetnost čini umjetnošću” Ivom Andrićem, Selimovićem... Koliko
New Yorku. Skopljak i ja dobili smo fak- smo svjesni umjetničkih veličina koje
som naslovnice Art in America, gdje je bio Sarajevu sedamdesetih godina bila je li- se živjele na ovim prostorima kada ih
rad Mustafe Skopljaka, a moj u The New kovna umjetnost. Onda smo mi 1992. go- svako malo ocjenjujemo, mjerimo pa i
York Times. Možeš misliti tog apsurda dok dine, nas pet-šest, pokrenuli tu inicijativu. odbacujemo?
se boriš za preživljavanje. To su male satis- Nismo znali hoćemo li sutra biti živi, ali NUMANKADIĆ: Opet se vraćamo na
fakcije da je u toj muci čovjek uspio stvo- smo to izgurali. Sjećam se da smo 1984. ono: mi smo mala zemlja i narod. Kad se
riti nešto važno. godine putovali po dvanaest sati do Ve- rodi nešto dobro, trebamo to mnogo više
necije da vidimo djela Boysa, Kounellisa cijeniti. Uzmimo opet sve to oko Selma-
STAV: Kada ste iznosili izložbu iz Sara- itd. Danas su oni u kolekciji “Ars Aevija”. novića, sve te muke koje je on prošao, na
jeva kroz tunel? To je velika stvar. Danas naša djeca rastu kraju je opet to pobjeda. I ne samo on, i
NUMANKADIĆ: Imali smo izložbu i educiraju se uz takvu kolekciju koja go- neki drugi.
1994. godine u Ljubljani koja je bila jako vori o umjetnosti i duhovnosti dvadesetog Tu je još jedno neriješeno političko pitanje
posjećena (dvanaest paketa slika iznijeli vijeka. I sretan sam zbog toga. Isto je i sa prema BiH. Ti strašni etnonacionalizmi
smo kroz Tunel spasa). Znate, gdje politi- ovim programom “Arka”. razaraju njeno biće. Dok mi ne shvatimo
ka nije mogla neke stvari, umjetnost je to da su te razlike bogatstvo i vrijednost. Ne
šarmantno radila. Ljudi vjeruju umjetni- STAV: Malo se u široj javnosti zna o “Colle- rađa se iz istog nešto. Iz suprotnosti se
ku. Možete sto riječi propagandno govo- giumu Artisticumu”, koji je djelovao od rađa nešto. Iz tih razlika raznih civilizacija.
riti, ali efektnije je kada dođu djela koja 1939. do 1941. godine. Taj umjetnički “in- Razgovarao sam s jednim od direktora
svjedoče o autentičnom iskustvu. cident” mudro je umjetnošću djelovao na UNESCO-a i pitao ga zašto voli BiH.
prosvjećenju mase. Da li je kasnije bio Odgovorio mi je: “Volim taj prirodni
STAV: Dva važna projekta za savremenu prepoznatljiv utjecaj tog doba? multietnički sastav koji rađa kvalitet.”
umjetnost u kojima ste učestvovali jesu NUMANKADIĆ: Što bude vrijeme više Sjetite se samo sedamdesetih godina –
“Ars Aevi” i “Arka – Titov bunker u Ko- odmicalo, to će biti sve značajnije kao dio kakvu mi literaturu imamo i muziku iz
njicu”. Je li sve to produžetak priče koju jedne evropske baštine. To je bio angaži- tog vremena; sve je to nastalo na tome da
ste počeli sedamdesetih godina proš- rani i antifašistički pokret. imaš razlog da nešto stvaraš. Nije nastalo
log stoljeća? iz hedonizma, već iz unutrašnje potrebe
NUMANKADIĆ: Iz hronologije stvari STAV: Ali mi nemamo nijednog djela na- da artikuliraš sebe i svijet i pogled na svi-
bilo je uvijek paradoksalno da Sarajevo, pisanog o tome. Nije to jedinstven slučaj. jet. Moramo naučiti artikulirati sebe u
koje je imalo Salon, “Collegium Artisti- Vrlo često važne stvari koje se dogode u duhu vremena. I važno je da to nije ko-
cum”, nema muzej savremene umjetnosti. kulturi BiH funkcioniraju kao “incident” mercijalno ulagivanje za prodaju slike.
I kroz jugoslavenske dokumente sazrela pojedinca ili grupe. Znam da smo svi u teškim ekonomskim
je ta ideja. Sjećam se da sam se prepirao NUMANKADIĆ: Nažalost, nemamo. problemima. Ali, da sam htio biti bogat
s nekima u ministarstvu i da su mi rekli: Nemamo historiju savremene umjetno- čovjek, bio bih mesar, a ne slikar. Opre-
“Šta će Sarajevu muzej umjetnosti? Ima- sti u BiH. To je paradoksalno. Pogledajte dijelio sam se da služim duhovnosti, a
mo u Beogradu i u Zagrebu.” Kako ne šta se sve sada izdaje. Nikada nismo ima- u svakom slučaju mislim da ta sinteza
treba? Najreprezentativniji dio kulture u li neku kulturnu strategiju, katedru za emocije i intelekta stvara čudo. n

62 7/1/2016 STAV