Page 67 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

BOŠNJAK U NEW YORKU

Hrbinek je živio kako je htio

MNOGI U

SLOBODI NE VIDE

NIKAKVOG SMISLA

Nije mi trebalo dugo da skontam da je Hrbinek pravi
neprilagođeni. Imao je nešto pustolovno u sebi, čak i kada je
Piše:
Nebojša čistio lišće po ulici (za šta nije bio plaćen). Nije bio plaćen ni za
ŠERIĆ ŠOBA premetanje i tranžiranje smeća, što mu je, izgleda, bilo neka
vrsta hobija ili socijalne svjesnosti. Sve je to radio iz ćeifa

avne predratne godine, u druš- svakom koraku, mašu poljskim novinama bila je rezervirana za određenu aktivnost.
tvu budala poput mene, u ne- i nešto mrmljaju. U prvoj do ograde rano ujutro čita novi-
koj igri riječi iz zajebancije sam Jednom sam u prolazu bacio konzervu u ne uz čaj, u drugoj ruča, u trećoj večera. S
Dizvalio ime “Hrbinek”. Nikad smeće koje je čiča održavao. Samo što sam vremena na vrijeme napusti plac i tumara,
nisam čuo da postoji neki Hrbinek; ku- zakoračio dalje, prolomi se psovka. Iskočiv- vozi dječiji bicikl, svrati do javne kuhinje
har, fudbaler, eventualno skijaš-skakač... ši iz zasjede, čiča mi na lošem engleskom na supu. Susjedi Hrbineka dobro poznaju
Hrbinek nema nikakve veze ni s Češkom, poče držati bukvicu o tome kako i gdje se i izgleda da s njim niko nikad nije imao
kako je to eventualno ime barem meni šta treba bacati, po samo njemu logičnom problema. Štaviše, zamole ga da im sredi
zvučalo. I kako to biva, Hrbinek je čamio rasporedu. Sve su kante isto izgledale i nije baštu, prenese koješta.
desetljećima u nekom kutku moje pod- se moglo razaznati u koje bi trebale ići fla- Talas novogradnje koji je zapljusnuo
svijesti, sve dok jednog dana nije iskočio še, a u koje ostalo smeće. Čiča nije popu- New York nije mimoišao ni Greenpoint.
u punom sjaju. štao, pratio me lagano i deklamovao dok Real estate agenti razmilili su se kao pacovi
Prije nekoliko godina, ispred ateljea je bilo engleskih riječi. Kad je njih pone- kucajući na svaka vrata i pitajući vlasnike
u kojem sam tek počeo raditi, primijetih stalo, prebacio se na poljske. Rekoh sebi u jesu li kuće na prodaju. Cijene su počele
bradatog mršavog starog čiču kako rovari bradu: “Ma pusti me na miru, HRBINEK, divljati, a novi kondominiumi nicali su
po smeću, pretura boce i sav taj krš dovo- nemam se kad s tobom zamajavati.” Tog kao gljive. Ulice, koje su bile u očajnom
di u red. Iz dana u dan ponavljala se sli- je trenutka Hrbinek izašao iz moje glave stanju, odjednom su sređivane na zahtjev
ka, čiča se motao okolo radeći koješta. Na i dobio svoje ovozemaljsko otjelotvorenje. pridošlih bogataša. Odjednom su se našle
sebi je imao samo sportski šorc i patike. Nije me zanimalo pravo ime ljutog čiče. pare za popravak infrastrukture. Jednog
Nije mario za zimu. Izgledao je kao da se On je za mene Hrbinek i tačka! Dok sam dana pokucao nam je vlasnik zgrade u ko-
sprema na plažu, ali umjesto odlaska na se udaljavao s mjesta zločina, Hrbineko- joj se nalazio naš atelje. Saopćio nam da je
plažu, lopatao je snijeg. Sve vrijeme ne- vo lice ostalo mi je pred očima. Znao sam zgrada prodata i da će na njenom mjestu
što je glasno psovao na poljskom, tako da da će mi biti nekako bliži kad ga sljedeći izgraditi soliter.
sam riješio i dilemu njegovog identiteta. put vidim. Prošlo je dugo vremena otkako sam
Poljaci su počeli naseljavati Greenpo- Nije mi trebalo dugo da skontam da zadnji put bio u tom dijelu Greenpointa.
int (Brooklyn) daleke 1896. godine. Nase- je Hrbinek pravi neprilagođeni. Imao je Jednog dana prolazio sam tuda biciklom.
ljavanje je usporilo sedamdesetih prošlog nešto pustolovno u sebi, čak i kada je či- Srušena je zgrada u kojoj je bio atelje. To
stoljeća, da bi 1989. godine padom komu- stio lišće po ulici (za šta nije bio plaćen). me i nije toliko iznenadilo koliko scena
nizma u Poljskoj krenuo novi val imigra- Nije bio plaćen ni za premetanje i tranži- kojoj sam nenadano prisustvovao. Gradska
cije koji je zapečatio “poljskost” ovog di- ranje smeća, što mu je, izgleda, bilo neka služba za čistoću u pratnji policije izbaci-
jela New Yorka. Na svakom uglu možete vrsta hobija ili socijalne svjesnosti. Sve je vala je sve stvari s Hrbinekovog posjeda i
kupiti sve što se može naći i u bilo kojem to radio iz ćeifa. trpala ih u veliki kontejner. A Hrbinek je,
gradu u Poljskoj. Dovukli su čak i nekoli- Živio je na praznom placu između dvi- gol do pasa, u svojim sportskim gaćama i
ko poljskih Fiata da začine stvar, a pijanci ju zgrada, na kojem je parkirao stari kom- patikama, urlao na njih iz sveg glasa. Slo-
i po najvećim hladnoćama leže naokolo s bi i nekoliko olupina automobila. Između boda u kojoj je Hrbinek uživao okončana
praznim bocama od votke. Sve mi je to svega toga bile su gomile smeća koje je za je. Novopristigli bogataši ne žele da gle-
izgledalo neobično. Žene imaju identične njega imalo upotrebnu vrijednost. Ostali u daju Hrbinekove instalacije ispod svojih
frizure kao kod nas, u samoposluzi vas ni tome nisu vidjeli nikakvog smisla. Hrbinek prozora. Oni ih, drugačije zapakovane i
ne pogledaju, na svakoj kući visi slika pape je živio životom kakvim je htio. U kombi- ofarbane, kupuju po galerijama dajući za
Karola Wojtylea. Svađaju se o politici na ju je spavao, a svaka olupina automobila njih milione. n

STAV 7/1/2016 67