Page 71 - BROJ 44/GODINA II/SARAJEVO 7.1.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Neraspoznatljive misli

POHVALA JUNAKU

NAŠEG DOBA

Ko je junak našeg doba? I koliko se mijenja od mjesta

Piše: do mjesta gdje živi? Možemo o tom razmišljati čim ga
Irfan HOROZOVIĆ prepoznamo. A to je moguće u svakom trenutku i na
svakom mjestu. I romantičari i dadaisti vole jaja na oko.
I pečenje. Vjerovatno

rimijećeno je: okružuju nas su- kletvi: “Imao pa nemao!” U njoj, narav- Nađosmo se u kafiću i pokazah mu
višni ljudi. Kao da su pokuljali no, nije riječ samo o novcu. Opelješio ih novine. Očekivao sam nervozu i tjeskob-
iz Književnosti i napunili ulice, je rat. Rat koji je imao oči i uši, ali prije nu reakciju. Nasuprot tome, on reče:
Ptrgove i sva druga mjesta gdje se svega ruke, ruke, ruke... - Moja će unuka biti oduševljena kad
ljudi mogu sresti. Nije to dosjetka. I ne Ko je junak našeg doba? I koliko se vidi sliku.
samo oni. Nego i njihovi dobro poznati mijenja od mjesta do mjesta gdje živi? Mo- Bio sam zaista zatečen.
saputnici i sapatnici. žemo o tom razmišljati čim ga prepozna- - A kad vidi ovo oko slike?
Uvijek znamo ono što pisci koji su mo. A to je moguće u svakom trenutku i - Mala je ona. Njoj je važna samo
nešto opisali nisu znali. Samo su slutili. I na svakom mjestu. I romantičari i dadai- slika.
osjećali. Zašto? Zato što su oni opisali, a sti vole jaja na oko. I pečenje. Vjerovatno. Uronih na ulici u skupinu suvišnih
mi čitamo ono što su filozofi, sociolozi i Moguća je sličnost u karakteru i po- i ravnodušnih ljudi, nijednog arivista
psiholozi pročitali. Tako to valjda biva, od našanju, kao što je zarazno bilo opisivanje među njima, i počeh nehotice razmišljati
najstarijih tekstova do najnovijih. Kako u tjelesnih sličnosti u vezi s nekadašnjim i o samome sebi, svrstavati se čas u jednu
svemu tome prepoznati junaka našeg doba današnjim svjetskim filmskim zvijezdama čas u drugu grupu. Sve dok ne ugledah
(jedan od najboljih naslova koji sam ikad (“Nalik je na Marinu Vlady, kao da je ona jednog kojeg sam nekad zaista poznavao.
pročitao i vječna zahvala Ljermontovu na lično”, ili “Kad te pogleda kao da te pogle- Išao je prema meni i činilo se kao da je i
njemu)? Iako ponekad nije nimalo jedno- da Marilyn Monroe”. Naravno, uvijek je on mene prepoznao.
stavno prepoznati junaka našeg doba. bio neko ko je govorio otprilike: “A moja - Ti li si?
Suvišni čovjek. cura liči na Dženanu...” “Koju Dženanu?!” - Koliko znam – jesam.
Ravnodušni. “Dženanu Hidić! Na sebe!”). Nije to samo - Koliko se samo nismo vidjeli?!
Dadaistički igrač. muška igre. I žene su u njoj sudjelovale. - Čitav jedan novi život. Stari smo
Apsurdni, tj. besmisleni (iliti egzisten- Itekako! I sudjeluju zahvaljujući neprola- zaboravili.
cijalistički čovjek apsurda koji živi od ap- znoj epidemiji televizijskih serijala. - Nikad.
surdistana do apsurdistana). Dadaistička Neki populistički istraživač mogao bi - Nikad?
projekcija završava se ispaljivanjem pra- sve to zgodno kategorizirati, kao što su - Nikad se stari ne može zaboraviti.
vih metaka. I tako se svijet Ljermonto- istraživači književnosti već učinili. Jer, nije Osim toga on je i zapisan.
va, Turgenjeva i Gončarova uobličava u ekscentrična dosjetka, nego život doista - Gdje?
svijet Kafke, Camusa i Sartrea... Modeli imitira književnost, odnosno film, odno- - U knjizi.
u kojima živimo zaista su fleksibilni i u sno medijski i virtualni svijet. Ipak, reagi- - Kojoj knjizi?
njima možemo pronaći čak i sami sebe. ra ponekad nepredvidivo. Na svoj način. - Onoj istoj kojoj i ja živim.
Sretnem neki dan bivšeg Pečorina Koliko je zaista sve relativno pokazu- I ode tako junak našeg doba utonuo
(svjedočim da je zaista bio takav), a on ne je sljedeći primjer. Kupio sam nedavno u svoje neraspoznatljive misli. Za njim
prepoznaje više sebe, drhturi od nervoze novine i vidio u njima, na dvjema strani- se okrenuo neko poznat, a zatim je i on
šta će mu neko birokratsko lice odgovo- cama, izvještaj o jednom žiriju u kojemu zamaknuo. U trenucima dok smo se
riti na njegov opravdani upit. I Oblomov sam i sam bio, ali njegov je predsjednik gledali nisam znao hoće li učiniti nešto
se podigao iz svog kreveta i pošao da vidi žestoko optužen, s mnoštvom laži i neu- kao da je čitao Danila Harmsa ili je raz-
zašto ga više niko ne poziva na raznora- vjerljivih konstrukcija. Međutim, napad mišljao o sahanu čorbe. Nije to ni važno
zne važne događaje na koje nikad nije ni je bio žestok i ozbiljan. Objavljena je i uostalom. Važno je samo da je on junak,
odlazio. Izgubili su se kao u onoj strašnoj njegova velika slika. Kao na potjernici. makar toga bio i nesvjestan. n

STAV 7/1/2016 71