Page 97 - STAV broj 221-222
P. 97

Vijećnicom, koja je akustički dobra, ali bez
          potrebitog mobilijarija, dok gostoprimljivi
          Bošnjački institut – Fondacija Adil-bega
          Zulfikarpašića tek djelomično akustički
          može odgovoriti potrebama rafiniranijeg
          komornog muziciranja. Sala Srednje mu-
          zičke škole u Sarajevu je malena, ali kom-
          paktna i često u upotrebi, dok su se neki
          dosjetili da bi se moglo svirati i u obnov-
          ljenim prostorima bivšeg kina “Imperijal”
          / “Romanija”, koje je prvotno i bilo gra-
          đeno i smišljeno kao koncertni prostor, u
          vrijeme kada je palača HKD “Napredak” i
          građena, pa čitajući povijest tog nacional-
          nog kulturnog društva, pamtimo i da su
          tu dvoranu pohodili i neki velikani glaz-
          bene reprodukcije, recimo veliki hrvatski
          violinist Zlatko Baloković.

          NA SVE SE NE MOŽE STIĆI
            Dakako, to ponovo podstiče neke dis-
          kusije i dileme obnovljene ovih dana: Da
          li graditi ogromnu koncertnu dvoranu u
          Sarajevu, što skoro shizofreno otvara kul-
          turni pregalac Ibro Spahić Pahuljica, ali
          autor ovih redaka ima debele argumente
          koji govore da tako veliki prostor, i kad bi
          se izgradio, teško da bi ova sredina mogla
          izdržati – i po kapacitetima reproduktiv-
          nih snaga i glazbenih tijela, i po potenci-
          jalnoj publici, a i finansijski – naprosto,
          to je pregolem i pregrandiozan poduhvat
          za našu sredinu. I točka. Slični prostori i
          koncertne dvorane u Ljubljani (Cankar-
          jev dom) i u Zagrebu (KD “Vatroslav Li-
          sinski”) i same imaju problema da svoje
          prostore napune kvalitetnim programi-
          ma i dovoljnim brojem publike. S tim da
          u tim gradovima bilježimo da se svakih
          nekoliko godina ili obnovi ili otvori novi
          prostor za glazbu – bilo jazz klubova, bilo
          malih dvorana ili nešto treće.
            Mi smo bili prisiljeni da idemo u pre-
          krasno sređenu Crkvu svetog Josipa na
          Marijin-Dvoru, odakle nas je jedan dan
          hladnoća otjerala pa smo se morali seli-
          ti u manji, ali topliji Bošnjački institut.
          Ogromna količina festivala uvjetovala je
          preklapanje programa, pa smo u kratkom
          razmaku u dva navrata gledali i sluša-
          li slovenskog klasičnog gitaristu Jureta
          Cerkovnika, potom sjajnu žensku vokal-
          nu grupu “Corona”, koju maestralno vodi
          dirigentica (i pjevačica) Tijana Vignjević,
          koja se na scenu penjala i u drugim prigo-
          dama, recimo, kad smo slavili 99 godina
          Srednje muzičke škole.
             Evo, dakle, kako su išli festivali. Prvo
          je došao SUNEMUS, održan od 15. do 17.
          travnja, festival suvremene glazbe koji je
          nakon uvodnih koncerata finiširao s tri
          važna nastupa – dva održana u kinu “Im-
          perijal”, a jedan u Domu Armije Bosne
          i Hercegovine, najljepšem koncertnom
          prostoru u gradu, ali nažalost u žalosnom


                                                                                                   STAV 30/5/2019  97
   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102