Page 99 - STAV broj 221-222

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Zapis iz sjećanja

PJEVAČ PRIČA

U VOĆNJAKU

Najednom je, u arhivu, s jedne Junačkih pjesama Luke
od knjiga ili časopisa koje sam Marjanovića. U predgovoru se
Piše: prelistavao iskočilo ime mog govori i o domaćinima susreta s
Irfan HOROZOVIĆ
pradjeda po ocu. Gotovo ništa o pjevačima. Na moje iznenađenje,
njemu do tog trenutka nisam znao i kao jednog od najvažnijih, pojavilo
taj mi se podatak o pomoći koju je se ime mog pradjeda. Bio je to kao
dao ljudima postradalima od požara neki ritual koji se redovno održavao.
učinio vrlo značajnim. Tad sam valjda vidio čitav prizor.
Potom sam pročitao zbirku Gotovo da sam čuo dok sam čitao

oliko sam ih puta vidio?! Zbirka Luke Marjanovića donosi i gra- i zapisivanje pjesama), sjećam se, s mnogo
Vidio sam ih u svom voćnjaku, fičke portrete pjevača. sam uvjerenja pisao u Kalfi. Pronašao sam
voćnjaku u kojem sam odrastao, Izgledaju, naravno, kako su izgledali u mjesto gdje se sve događalo, s publikom,
Kvidio sam ih sa svoje kruške na tom trenutku. kao neka vrsta nepoznatog teatra. Knjiga
kojoj sam pročitao toliko knjiga. Od prvog pogleda mi se učinio posebno pjevačkih vremena, međutim, o kojoj je
Taj pričin me nikad nije posve napustio. zanimljivim Salko Vojniković-Pezić. Kad bila riječ mnogo je veća od onog što je ušlo
To je bio teatar, čitanje književnog djela sam pročitao što je zabilježeno o njemu, ta u korice objavljene knjige.
i ko zna šta sve još. Ljudi su slušali, razmiš- je prisnost postala još dublja. Kazivač u svojoj odjeći (čalma, prsluk,
ljali i zamišljali svijet koji im se ukazivao Vojniković je vojnikovao. čakšire), a slušači u svojoj (polucilindar,
dramatikom pjevačeva jezika. Neki su do- Kao što zna – koji zna. odijela, krinoline, monokl...).
lazili samo zbog određenog pjevača, drugi Uz Mehmeda Kolakovića, on je sigurno Pomislio sam tad, pamtim, kako bih taj
ne bi li nešto novo čuli, jer priče iz netom i najvažniji u tom vremenu. prizor mogao upravo tako napisati.
minulog vremena činile su se neiscrpnim. Tu su još Ibro Topić, Bećir Islamović i Pjevač, međutim, koji i sad, za ostale
Neki od slušalaca imali su prezimena svi drugi čije su pjesme u rukopisima-knji- nevidljiv, stoji u mom voćnjaku ne slaže se
koja su podsjećala na mjesta i krajeve u ko- gama zapisane bilo da su ispjevane ili po s tom idejom. Neki su naši pisci i predstav-
jima se pjevana priča zbiva. sjećanju kazivane. ljači u toj golemoj živoj knjizi prepoznali
A sve se dogodilo gotovo slučajno. Pokušavao sam ih pronaći, svakodnev- upečatljive dramske prizore i nastojali su ih
Istraživao sam rast i sudbinu svog rod- no, čitajući njihove pjesme. oblikovati. Tako se Tale s Kaimijom, zahva-
nog grada još kao dječak. Bila je u tom neka Bile su to govoreće knjige koje su ljujući Dervišu Sušiću, našao na daskama, a
privlačnost koju ne mogu objasniti, kao da putovale. potom se preobrazio u lik iz novog vreme-
ću otkriti neki svoj nepoznati život. Jer, u I s njima je putovala njihova pivačka tam- na, novog ratnog i poratnog vremena. Našao
porodici se o bivšem malo pričalo. Samo bura, ritmička pratiteljica kazivanja stihova. zapravo svoje mjesto pored likova iz balada
ponešto o tek minulom ratu. Velikom svjet- Zabilježeno je, kažu, da je dolazio i Filip Hasanaginice ili Omera i Merime.
skom ratu koji nas je, kao što se zna i što je Višnjić, što je podatak koji govori dovoljno Nije Talahan jedini.
gotovo uobičajeno, krvavo poklopio. Najed- sam za sebe. O književnom životu drugih likova bo-
nom je, u arhivu, s jedne od knjiga ili časo- Avdo Međedović sa svojim guslama lje je i ne govoriti.
pisa koje sam prelistavao iskočilo ime mog dovde nije stigao. Budalina Tale svejedno Bilo da vire iz pjesme, pripovijesti ili
pradjeda po ocu. Gotovo ništa o njemu do zapetljava i otpetljava čvorove u njegovu drame.
tog trenutka nisam znao i taj mi se podatak dragocjenu epu. Naravno, knjiga je i dalje otvorena. I živa.
o pomoći koju je dao ljudima postradalima Stigli su zato do njeg Milman Parry Jedino drveće u mom voćnjaku, znam,
od požara učinio vrlo značajnim. i Albert Lord (čiji je potonji naslov Pje- pamti te dane.
Potom sam pročitao zbirku Junačkih pje- vač priča) i snimili za Harvard jedinstve- I glasove.
sama Luke Marjanovića. U predgovoru se nu zbirku od oko 80.000 stihova. Snimali Svako drvo.
govori i o domaćinima susreta s pjevačima. su ga za ramazanskih noći. Taj harvardski Orah.
Na moje iznenađenje, kao jednog od najvaž- arhiv “balkanskog Homera” kao odgovor Kruška.
nijih, pojavilo se ime mog pradjeda. Bio je na homersko pitanje predmet je istraživa- Dud.
to kao neki ritual koji se redovno održavao. nja i danas. Ili džanarika.
Tad sam valjda vidio čitav prizor. O jednom kasnijem detalju iz te priče I moj pradjed Alija, koji se sad, ko zna
Gotovo da sam čuo dok sam čitao. o pjevačima (boravak u Zagrebu, snimanje gdje – osmjehuje. n

STAV 30/5/2019 99