Page 95 - STAV broj 221-222

posebnu pažnju posvetivši baladama o knjige Kulturni identitet bosanskih muslimana (osmanskom), arapskom i perzijskom. “Pi-
tragičnoj ljubavi Omera i Merime, te naročitu pažnju posvećuje i bošnjačkim sana književnost bosanskih muslimana,
baladi o pogibiji braće Morića. “Najzna- epskim pjesmama i usmenoj prozi, kao i nastajala u četiri stoljeća osmanske vlada-
menitija, pak, iz te skupine bošnjačkih dramskoj pučkoj književnosti Bošnjaka. vine na ovim prostorima, može se okvirno
balada specifičnog lokalnog obilježja, a promatrati u tri usporedna toka poznata u
po mnogima i najljepša južnoslavenska PISANA KNJIŽEVNOST BOŠNJAKA književnoj historiografiji kao: bošnjačka
balada općenito, svakako je Hasanagini- Ako pretpostavimo da je islamizacija književnost na orijentalnim jezicima, alha-
ca. Objavljena 1774. godine u putopisnoj Bosne i Hercegovine bila povijesna prekret- mijado literatura pisana arapskim pismom
knjizi talijanskog opata, filologa i puto- nica koja je Bošnjake dovela na evropsku i (arebicom) na narodnom jeziku Bošnjaka,
pisca Alberta Fortisa (1741–1803) Puto- svjetsku političku scenu, piše Zekić, onda i krajiška epistolarna književnost nastajala
vanja u Dalmaciju pod naslovom Žalosna ne treba prešutjeti ni to da bošnjačka pisa- od 16. do 18. stoljeća, pisana na narodnom
pjesanca plemenite Asanaginice, ta balada na književnost nastaje i razvija se u kon- jeziku i bosančicom”, ističe autor.
bila je ujedno i prvi kontakt Europe uop- tinuitetu dužem od pet stoljeća. Važno je Zekić, za razliku od nekih drugih, sa-
će s pučkim umjetničkim stvaralaštvom istaknuti da Zekić ne spominje bošnjačku svim prirodno smješta divansku pisme-
bosanskih muslimana”, piše Zekić, navo- srednjovjekovnu književnost, niti natpi- nost u korpus bošnjačke književnosti. On
deći podatke o prijevodima Hasanaginice se na stećcima, već poglavlje o bošnjačkoj divansku književnost pisanu na orijen-
na evropske jezike. Autor pritom citira i pisanoj književnosti dijahrono počinje pa- talnim jezicima uspoređuje s latinitetom
prominentne književne historičare, ka- dom Bosne pod osmansku vlast. Ulazeći u baštini bosanskohercegovačkih Hrvata
kvi su Alija Isaković, Ðenana Buturović i u krug potpuno nove civilizacije, piše Ze- – književnošću franjevaca pisanoj na la-
Hatidža Krnjević, te donosi cio tekst ove kić, s činom primanja islama Bošnjaci su tinskom jeziku. Zekić poimenice navo-
reprezentativne balade bošnjačke usmene morali usvajati i nove vrijednosti islamske di više od dvadeset autora bošnjačke di-
književnosti. Treba spomenuti da autor kulture, što se na polju književnosti ogle- vanske književnosti s godinama rođenja
dalo i u ovladavanju jezicima na kojima i smrti (gdje su one dostupne), plastično
je ona stvarana: turskom ilustrirajući vremenski raspon u kojem je
nastajala ta književnost. “Drugi, po svo-
jim umjetničkim dostignućima znatno
slabiji, ali kulturno-historijski važniji tok
izvornog književnog stvaranja bosanskih
muslimana u razdoblju osmanske vladavi-
ne predstavlja alhamijado književnost, tj.
književnost oblikovana na narodnom je-
ziku Bošnjaka, a pisana arapskim pismom
(arabicom) prilagođenom bosanskom jezi-
ku”, piše Zekić, navodeći da je ovaj oblik
pismenosti bio prijelazna forma između
orijentalno-islamskog i zapadnoevrop-
skog kulturnog kruga, te da je kao takav
egzistirao i u drugim krajevima u kojima
su vladali Arapi i Osmanlije (u islamskoj
Andaluziji, naprimjer).
Zekić posebnu pažnju posvećuje boš-
njačkoj književnosti pisanoj od dolaska
Austro-Ugarske do danas, u književnoj
historiji nazvanoj novijom bošnjačkom
književnošću. Autor ističe da je austrou-
garska okupacija Bosne označila radikalan
prekid književnog stvaralaštva njegovanog
u vrijeme osmanskog prisustva, te iznje-
drila pojavu prve generacije bošnjačkih
pisaca koji su pisali latiničnim pismom
na narodnom jeziku. Zekić opširnije piše
o Ljubušaku, Bašagiću, Mulabdiću i Nuri
Hadžiću, Ćatiću i Ðikiću, kao i drugim važ-
nim imenima koja su obilježila bošnjač-
ku književnost austrougarskog perioda.
Također, autor posvećuje nužnu pažnju i
piscima nakon Prvog svjetskog rata, kao
što su Humo, Kikić, Dizdarević i drugi,
a najopširnije piše o generaciji istaknutih
pisaca novije bošnjačke književnosti: Diz-
daru, Selimoviću, Ibrišimoviću, Sijariću,
Isakoviću, Sušiću, Nametku i drugima, ni-
jednog trenutka ne dovodeći u pitanje nji-
hovu pripadnost bošnjačkoj književnosti.
(Kraj feljtona)

STAV 30/5/2019 95