Page 90 - STAV broj 221-222

STAJALIŠTA

Autobiografski fragmenti (2)

PJESNIKINJA U

KASARNI I PJESNIK

POD “NESTABILNIM

EKSPLOZIVIMA”
Piše:
Ibrahim KAJAN

Krajem godine 1968. sjedio sam u “Tingl-Tanglu” s Josipom Prudeusom
kad se pojaviše Ružica Orešković s Ðiđijem, za kojeg nikad nisam
shvatio čime se zapravo bavi, i Salih Alić, o kojem tek zadnjih mjeseci
saznajem ko je i što je nekoć bio. Bio je, ukratko, jedan od onih
“uništenih i odbačenih pjesnika”, koji je tumarao po Zagrebu potpuno
osamljen i tužan. I za njega su rijetki, koji su ga nekoć poznavali kao
pjesnika, vjerovali da je davno otputovao na onu stranu svijeta

TAMARA VOJNIKU U stolom. Činilo se da lista neku reviju i Kroz misli mi munjevitom brzinom pro-
ZAGREB ZATRANDALA da ne čuje moj ulazak. Približih se toj tutnjaše “slikopisi” bezbrojnih susreta koje
Leškario sam u vojničkom krevetu zagonetnoj prilici i zaprepastih se: preda smo mi, pjesnički poletarci, imali u domu
u slatkoj osamljenosti – jer su svi “na mnom je sjedila Tamara Ðedović, jedna njezine gostoljubiće majke Ljubice, ličke
izlasku”! – pa je u spavaonici neki oma- od mojih pjesničkih drugarica iz Mosta- udovice doseljene nakon strašne ratne ka-
mljujući mir pogodan za zanosne i oma- ra. Sjedila je za grubim vojničkim stolom taklizme, u mali, ratom poharani Mostar.
mljujuće vizije svake vrste. U to neko s i listala, potpuno okupirana, prve jugo- Koliko sam puta u tom udovičkom stanu
treskom otvori vrata i drekne iz sveg gla- slavenske novine s primjesom soft porno- bio ugošćen, uz pjesnike Ivana Kordića,
sa: Kajan! Posjeta! grafije, “čuveni vojnički ČIK”! Radu Budalića, Mišu Marića, glumca Goj-
Otrčao sam na portirnicu glavnog ulaza “Tamara!?”, kliknuh u nevjerici, ali ka Šantića, slikare Krešu Ledića ili Tiho-
u kasarnu. Bio sam iznenađen jer nikoga ona me ne pogleda, nego mi mahnu ru- mira Cucu Stajčića, koji je umro 2016. u
nisam očekivao, niko mi se nije najavio, kom govoreći: “Gledam obaj Cik! Poslat Italiji u izbjeglištvu. Pozivali su u goste
a u Zagrebu nisam poznavao nikog ko bi ću im onu svoju Zeno, zeno, prokleto ti deseto – goste Mostara. To što Tamara Ðedović
me mogao posjetiti, osim, možda, Gorana koleno!” Tamara je imala govornu manu. usred Mostara piše pjesme čistom eka-
Babića. Baš me zanima njegovo mišljenje Bila je lijepa, ali i nesretna. Jedna joj je vicom bilo je manje čudno od “poplave
o Arabiji ljubavi, koju sam mu darovao još noga bila poprilično kraća, da je u hodu ekavskih pjesnika” i u Sarajevu i u Mo-
u Dugom Selu. Prošlo je gotovo pola go- uočljivo šepala. staru, pa čak i u malom Konjicu! Pevali
dine od njezina izlaska. Doživjela je lijep Gledao sam je ne vjerujući očima i slu- su i Bošnjaci, Safet Burina, Izet Sarajlić,
odjek u štampi (Lica su joj posvetila du- šao ne vjerujući ušima! Tamara Ðedović Husein Tahmiščić, Meho Rizvanbegović...,
plericu, s dva briljantna esejistička teksta mlada je mostarska pjesnikinja, a pozna- a Alija Isaković jednom je zapisao da se
Džemaludina Alića i Stevana Tontića, u jemo se od dana kad sam kao 15-godišnji u Sarajevu nakon 1945. “više Muslimana
Oslobođenju odlična kritika, a zabilježena dječak ušao u Debatni klub mladih pisaca, pisaca opredijelilo za ekavicu nego Srba”!
je u Delu i Mladosti). Ne temelju nje sam koji je osnovao i dugo vodio Alija Kebo, Tamara mi je donijela Život, ljetni broj
primljen i u Društvo pisaca Hrvatske. Ra- legendarni mostarski novinar, boem, knji- 8/9, 1967. godina, koji se, kasneći, pojavio
čunao sam da ću, čim se vratim u “civilni ževnik i ribolovac. kad sam ja već dobrano gazio strojevim
život”, jednostavno prenijeti svoje član- korakom u Dugom Selu. Hvala joj. Unu-
stvo u matično staleško udruženje Bosne KUĆA MLADIH UMJETNIKA tra su bile tri moje pjesme. Mak je podr-
i Hercegovine, što je inače i bilo pravilo: “Vidiš odakle sam ja zatrandala da žavao mladog pjesnika, pa sam u Životu
pripadaš udruženju republike u kojoj živiš. dođem do tebe!?”, govorila je (iz torbice već “stekao neko malo ime” i u ranijim
Ulazeći u sobu za posjetioce, sleđa izvadila neku knjigu), vraćajući me svo- godinama, kad su mi objavljene prve pje-
sam spazio žensku figuru nagnutu nad jim mostarskim akcentom u rodni grad. sme, 1964. i 1965. godine.

90 30/5/2019 STAV