Page 85 - STAV broj 221-222
P. 85
Razgovarala: Amela BAJROVIĆ
jesnik, prozaik i izdavač Šaban
Šarenkapić rođen je 1956. godine
u Novom Pazaru. Osnivač je Kul-
Pturnog centra “DamaD”, pokre-
tač književnog časopisa Mak i magazina
Has. Član je Udruženja pisaca BiH. Živi
u Sarajevu i u Novom Pazaru. Objavio
je 11 knjiga poezije: Kućna nega, Učena
voda, Imperija hleba, Zemna snaga, Stam-
bolska sprema, Memorijalne ploče, Lirika
manjinstva, Maternji geto, Izabrane pjesme,
Zemna ostavština i Crvene kuće. Napisao je
i tri knjige proze: Bukvica, Pazarska tri-
logija i Mazija. Za knjigu Mazija dobio
je nagradu “Ćamil Sijarić” 2009. godine
na konkursu Izdavačke kuće “Zalihica”
iz Sarajeva. Ovih dana radi na dva pro-
zna teksta, pet novela pod nazivom Pa-
zarnama i kratke proze Teksture. Završio
je i 12. knjigu pjesama, a kako sam kaže,
pjesme su iz raznih godina došle na red
za iščitavanje.
“Pisci, i uopće umjetnici, STAV: Ko je na Vas presudno utjecao, kada
najkomotnije se osjećaju samo ste se počeli prepoznavati u književnosti?
ŠARENKAPIĆ: Svi oni koje ću u razgo-
tamo gdje ih se razumije. Stani- voru spomenuti tačke su mog oslonca i
-pani, svako svije ili nađe svoje nisam trpio utjecaje njihove, nego njiho-
vih djela, uglavnom rijetkih. Prvi meni
za stvaranje gnijezda. Bio sam drag pisac, onaj mimo škole i lektire, bio
je Faulkner, pa svi izreda svjetski drama-
član Udruženja pisaca Srbije, a tičari. Mnogo sam volio dramu i jadio i
to 1991. ili 1992. godine prestao tužio što Novi Pazar nema pozorište. Pje-
snika Segalena svuda nosim, a prozaistu
biti. Kada sam počeo živjeti i Borherta nježno volim. Prvu pjesmu obja-
u Sarajevu, u Društvo pisaca vio sam 1971. godine u Beogradu, a prvu
knjigu, koja se zove Kućna nega, kod Slo-
BiH primljen sam po pozivu, bodana Mašića, u nezavisnim izdanjima
1989. godine u ediciji “Nova”.
kao i Vidosav Stevanović. Ja,
kad se ovdje nakahrim, trknem STAV: S obzirom na to da živite na relaciji
Sarajevo – Novi Pazar, kako pomirujete
u Sarajevo ili nekud gdje me u sebi dva različita prostora, ili ih možda
osjećate kao jedan?
familija povede. Dobro mi je gdje ŠARENKAPIĆ: Oni su svakako jedan i
god ne zavisim od sadake nečije gotovo isti historijski okvir. Dakle, oni
za mene postoje svaki na svoj način, ali u
ili neke političke elite, od njihove jednom. Kad sam u Pazaru, živim Saraje-
(ne)volje. Hvala Bogu, živim kako vo i pišem poeziju, a kad sam u Sarajevu,
pišem o Pazaru. Sjetih se ovoga – napisao
mogu i ničeg se ne stidim, a sam prvu knjigu pjesama Kućnu negu dok
sam studirao u Prištini. Ti nemiri me on-
prijatelja na sve strane. Šta ćeš dašnji cijelog vijeka uznemiruju, ranjava-
više!? Puno je pisaca porijeklom ju, unizuju. Poezija me naučila da se sve
na svijetu zbog nje dešava, da bi u njoj
iz Sandžaka u Bosni, to im je sada nešto lijepo ostalo iza nas i poslije kraja
svijeta. Opet spominjem moje prijatelje;
domovina, kao jezik” Sinan Gudžević je, uz sve ovo odavde,
na svoju dušu natovario cio Rim i pola
svijeta, Refik Ličina hladnu i vodoliku
STAV 30/5/2019 85
