Page 87 - STAV broj 221-222

Ponajviše patim zbog zaludnih gubitaka ljudskih života. I ničim se
to izgubljeno ne da nadoknaditi. Na sreću, komunikacijske veze
sve su bolje među ljudima, a pride još ako imaš šta da pokažeš
i kažeš, lagodno je biti s njima. Bez ljudi, drugih i drugačijih, čak
i da je cio naš svijet ovdje, u ovoj hapsani, sve to ne bi značilo
ništa. Dosadno je biti isti. I mračno je biti isto

ŠARENKAPIĆ: Ne to, čovjek čita uvi- istine” za ličnu hrabrost pojedincima. STAV: Šta bi, po Vama, mogao da bude
jek onoliko koliko treba. Postoje za to u Pero su dobili: Milika Pavlović, Huse- objedinjujući faktor za bošnjačku kul-
društvima pametni sistemi. Najbolje je in Bašić, Nataša Kandić, Almir Zalihić, turu u tzv. domovinskim zemljama, od-
kada svako radi svoj posao, od škole do Borka Pavićević i Džengis Redžepagić. nosno zemljama u okruženju Bosne i
obdaništa. Cilj nam je bio drugo, oslo- Hercegovine?
boditi čovjeka straha od sebe i straha od STAV: Da li ste zadovoljni odnosom ma- ŠARENKAPIĆ: Hajde, neka vlasti naprave
drugog. Strah je bila bolest tog vremena. tice prema bošnjačkim pjesnicima i pis- ozbiljne projekte za kulturu i neka izdvoje,
Trebalo je samo okuražiti ljude da misle cima izvan Bosne i Hercegovine? Šta bi za početak, stalne pare samo za književni
svojom glavom, da se ne plaše reći i da konkretno tu trebalo promijeniti? časopis, onda će vrijediti o tome pričati, o
se ne plaše onoga koji to sluša ili čita. Pa ŠARENKAPIĆ: Pisci, i uopće umjetnici, relacijama tih svebošnjačkih interesa. Ča-
makar i da špija. Doći do škole, bibliote- najkomotnije se osjećaju samo tamo gdje sopis je mjesto gdje kultura stasava, bez
ke, do doma, doći do radnika i profesora ih se razumije. Stani-pani, svako svije ili toga, u kulturi bilježimo samo nagli po-
i, najvažnije, dosegnuti do mladih, jer su nađe svoje za stvaranje gnijezdo. Bio sam rast djela, književnih sirotana bez osnov-
oni najranjiviji i najnemoćniji. Pomoći im član Udruženja pisaca Srbije, a to 1991. ne njege, jer toliko se toga naštampalo, a
da porastu. Umjetnost i istina djecu paze. ili 1992. godine prestao biti. Kada sam o svemu ni traga, bar kad se ozbiljne časo-
Čuvaju ih bolje od staratelja. počeo živjeti i u Sarajevu, u Društvo pi- pisne kritike tiče. Ne računam u ozbiljne
saca BiH primljen sam po pozivu, kao i činioce nosioce mikrofona i njihove jalo-
STAV: Kakav je odnos bošnjačkih usta- Vidosav Stevanović. Ja, kad se ovdje na- ve medijske raporte, ni one hvalospjevne
nova u Sandžaku prema ovdašnjim kahrim, trknem u Sarajevo ili nekud gdje novinare koji napabirče po koju izjavu,
stvaraocima? me familija povede. Dobro mi je gdje god načine nešto na licu mjesta i odu prije
ŠARENKAPIĆ: Ne znam sad da li sam ne zavisim od sadake nečije ili neke po- kraja predstave. Inicirao sam prije neko-
najbolje upućen u to. Ako ih ima, dobro je litičke elite, od njihove (ne)volje. Hva- liko godina održavanje simpozija o pisci-
što ih ima, još ako rade, sreća naša velika. la Bogu, živim kako mogu i ničeg se ne ma ovog kraja i započeli “Novopazarske
Ali u ono vrijeme, naprimjer, na Radiju stidim. A prijatelja na sve strane. Šta ćeš književne susrete”. Održana su tri, s pis-
Novi Pazar ni reklamu plaćenu za Mak više!? Puno je pisaca porijeklom iz San- cima iz zemalja nastalih iz Jugoslavije. U
nisu htjeli ili smjeli da prime od nas, zbog džaka u Bosni, to im je sada domovina, saradnji s Centrom za kulturu u Rožajama
sumnjivog im “Soroša”, sponzora. Promo- kao jezik. I trebalo bi osluhnuti šta za opći održan je simpozij posvećen rožajskom i
cije knjiga i časopisa održavali smo uglav- boljitak oni misle učiniti, ali najvažnije beogradskom piscu Ibrahimu Hadžiću.
nom u kafani ili u hladovitom Hanu, pa je znati šta politike naše hoće ili žele za Potom s centrom u Raški, simpozij o Mi-
se sa strane, za potrebe razne, tamo bilje- kulturu uraditi u dvije zemlje. To se ne lisavu Saviću i, naravno, prije ovih, sim-
žilo ko je ili nije bio nama u gostima. A postiže za noć. Potrebni su valjani, održi- pozij posvećen djelu Ismeta Rebronje. Sve
ko su bili naši prijatelji, želim ih ovom vi kulturni projekti i istrajni dalekovidi je to trajalo tri godine, dok je u biblioteci
prilikom spomenuti, sa strane: Almir Za- ljudi, a iza svega ozbiljni budžeti. Deceni- direktor bio moj prijatelj i profesor Kosta
lihić, Husein Bašić, Milika Pavlović, Olga jama već tapkamo u mjestu, istrošili smo Jovanović. Kad je on otišao u penziju, tu
Zirojević, Ejub Štitkovac, Šeki Radončić, i vrijeme i snagu njegujući folkloristiku se stalo. Napravili smo bili projekt za knji-
Dragan Banjac, Borka Pavićević, Miodrag i estradu. U škole su nam ušli loši udž- ževne novine, čak i dobili u obećanju gra-
Stanisavljević; domaći: Senko Rašljanin, benici i programi, kadrovici, nastavnici donačelnika sredstva za štampanje. To je
Enes Dazdarević, Safet Bandžović, Sinan i još lošiji pisci koji neumorno promo- bio dobar početak da kultura dobije i da
Gudžević i Refik Ličina. I oni koji nika- viraju i veličaju samizdatske porodične kultura dadne. Ali ukletstvo prati i bije
ko nisu mogli biti ovdje, a kojih smo se sage, knjižurke koje nikad nije ni dotakla male sredine, a one trpe. A kada vidim
držali: Abdulah Sidran, Marko Vešović, hladna urednička ruka. To je naša buduća i čujem čemu mlade laterate podučavaju
Miljenko Jergović, Semezdin Mehme- lektira: prvo se samoobjavi knjiga pa tek dok stasavaju, dođe mi da vrisnem: dalje
dinović, Ferida Duraković. “DamaD” je onda, možda, nekakav iz knjige izvadak od kalema i pisanja, djeco draga. Bestraga
dodjeljivao svojevremeno plaketu “Pero osvane u nekom lokalnom listu. nam historije, sačuvajte zdravu glavu. n

STAV 30/5/2019 87