Page 75 - STAV broj 168
P. 75

STAJALIŠTA

                                  KRIVO SRASTANJE

             Jezik ispod jezika

 Kiša

Piše:
Sadik Ibrahimović

                         Kišonosni oblaci došli su iz pravca Majevice, a od oluje ni traga.
                         A bila je tako sigurna i samouvjerena, tako sigurna da sam skoro
                         povjerovao kako Majevica postoji samo zato da bi nam olujni
                         vjetrovi s nje skršili stabla i porušili krovove – bilo je zadnje na
                         šta sam pomislio, a potom sve oko mene naglo izgubi konture i
                         poput plašta prekri me teška tišina i uspokojavajuće magline sna

Kiša je mogla svakog trena pono-                 ističući kao nešto značajno, povremeno       – To je lijepo.
              vo pasti. Po ko zna koji put ovog  unosila u lice. Srećom, kao i obično kad     – Šta?
              dana. Stoga, pružam korak i,       bih slučajno natrapao na nju, nije mi po-    – Tvoja vizija, htijenje, ustrajno stre-
              umjesto kroz Staru ulicu, kojom    stavljala nikakva pitanja, tek je nepresta-  mljenje ka željenom cilju, to je lijepo.
 obično prolazim u povratku kući, skrenuo        no i neprestano pričala.                     – Da, da, vizija... Nego, evo, kiša je
 sam u Tabašnice, mali sokačić koji je zgod-                                                  stala! Hoćemo li?
 na, zapravo jedina kratica prema Mostu s            – Ti, ono, dobro govoriš engleski –      S prvim sumrakom ušao sam u kuću,
 kipovima i dalje ka mahali u kojoj živim.       upita ipak A.                                mokar i promrzao. Pojeo sam nešto nabr-
 Rijetko i nerado prolazim ovuda. U stoti-                                                    zinu, legao, pokrio se i sklopio oči. Vani
 njak metara, koliko je duga ova neugledna,          – Nije to neko naročito znanje. Tako,    je tutnjala nova provala kiša, ko zna koja
 siva uličica, snažno pulsira brutalno real-     dovoljno za pristojnu konverzaciju.          po redu.
 na, nepatvorena, potpuno ogoljena pro-                                                       Pomislih na trenutak da bi možda
 vincijalna Tuzla. Ona Tuzla koju, i pored           – Ti to ozbiljno?! Stvarno ne znaš do-   bilo dobro nazvati nekog od prijatelja,
 silnih nastojanja, uz konstantno osjećanje      bro govoriti engleski?!                      prošetati ispod kišobrana glavnom uli-
 prinudnog krivog srastanja s meni nepri-                                                     com, popiti nešto, porazgovarati malo
 padajućim duhom i mentalitetom, nikad               – Ma, nije da ne znam! Vidi! Lajos Zi-   o bilo čemu, ali umor je bio jači: teški
 dokraja nisam uspio zavoljeti.                  lahy kaže da se nematernji jezik ne može     očni kapci stezali su se u snažan zagrljaj,
                                                 naučiti! Taman kad pomisliš da si dobro      dobovanje kiše po prozoru dopiralo je
     Gonjen osjećanjem unutarnje nela-           ovladao određenim stranim jezikom, poja-     do mene sve tiše i tiše i, prije no što sam
 gode i kišom čije sam prve kapi osjećao         vi se neočekivani i nepremostivi problem     utonuo u san, sjetih se da me je A. sla-
 na tjemenu, brzo sam projurio kroz Ta-          – jezik ispod jezika. Taj podjezik, prema    gala, da ne zna njemački jezik, ni riječi,
 bašnice, ali dalje nisam mogao: nebo se         Zilahiyu, stranac ne može shvatiti niti      a sjetih se i da je moja majka pogriješi-
 otvorilo i, minut-dva poslije, kroz uski        naučiti i svako upinjanje u tom smjeru       la u procjeni: kišonosni oblaci došli su
 sokak protjecala je prava pravcata rijeka       potpuno je besmisleno. Razumijem šta         iz pravca Majevice, a od oluje ni traga.
 – bistra i lijepa.                              je htio reći jer nabasao sam na takvu pre-   A bila je tako sigurna i samouvjerena,
                                                 preku u perzijskom jeziku.                   tako sigurna da sam skoro povjerovao
     Sklonio sam se pod prvu nadstrešnicu                                                     kako Majevica postoji samo zato da bi
 i gurnuo promrzle ruke u džepove. Ubrzo             – Podjezik... Hm! Nisam to znala! Ni-    nam olujni vjetrovi s nje skršili stabla i
 mi se pridružila A., stara, usputna pozna-      sam to znala! A ko je Lajos Zilahy?          porušili krovove – bilo je zadnje na šta
 nica. Emfatično je potcikivala pred nava-                                                    sam pomislio, a potom sve oko mene na-
 lom kiše, pribijala se uz mene pod neveli-          – Mađarski pisac.                        glo izgubi konture i poput plašta prekri
 kom nadstrešnicom i neprestano pričala.             – Pisac, mađarski pisac kažeš... Ma      me teška tišina i uspokojavajuće magli-
                                                 vidi, sve su to, ovaj, gluposti! Podjezik,   ne sna.                                         n
     Nisam je slušao, ona to, pak, nije ni       nadjezik, ovo, ono! Ne razumijem ti ja
 primjećivala i tek sam, pristojnosti radi,      ta mudrovanja! Neki jezik govoriš ili ne
 odsutno klimao glavom kad bi mi se,             govoriš, i to je to! Ja samo želim dobro
                                                 naučiti engleski, potom i francuski, nje-
                                                 mački već znam, i raditi kao prevodilac,
                                                 to mi je životna želja.

                                                                                                                 STAV 24/5/2018 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80