Page 71 - STAV broj 168
P. 71
“Nije slučajno što su se u Siriji u 8. stoljeću po Hidžri
mogli čuti stavovi koji su izražavali ono što se danas
podrazumijeva: u sunijskom islamu postoje dvije
priznate metodologije kelama, jedna je doktrina
Eš‘arīja, a druga je maturidijska doktrina iz daleke
Transoksijane. Tako je Maturidi napokon stekao opće
priznanje, u mjeri u kojoj je dato svega nekolicini
islamskih teologa”
tog svijeta. maturijdija i ešarija, ali su se te ne- stoljeća smatrali da je Maturidijev udio u
U to su područje suglasice izgladile. Zengijski vladar toj tradiciji veoma značajan. Takav utisak
pristizale ideje iz drugih Nuruddin utrijet će put na kojem stječe se iz svjedočenja Ebu l-Jusra el-Pez-
regija, ali lokalni intelektualni će sunizam u cjelini jačati, a to po- devīja (u. 493/1100), naprimjer, te njego-
razvoj nije interesirao nikog dalje na za- drazumijeva toleranciju razlika koje vog mlađeg savremenika Ebu l-Mu‘īna
padu, čak ni u Bagdadu. Zbog toga Ma- postoje između pojedinih sunijskih en-Nesefīja (u. 508/1114), koji iskazuju
turidi u početku nije bio poznat i zato se škola. To što je on uveo prihvatili te iste stavove, pa i otvorenije. Nijedan
njegov utjecaj dugo vremena ograničavao su i slijedili i Ejubije (564/1169) i od njih dvojice, međutim, ne identifici-
na Semerkand i njegovu domovinu Tran- čvrsto podržavali u narednom sto- ra Maturidija kao osnivača sunijske teo-
soksaniju”, objašnjava Rudolph. ljeću, kada će na vlast doći Memluci logije u Transoksijani. Za njih je on više
Ovo se promijenilo tek sredinom (od 648/1250). “Na svojoj teritoriji jedan istaknuti predstavnik te teologije;
11. stoljeća, kada će Seldžuci, došavši sa oni će uspostaviti čvrst princip jed- ne osnivač već mislilac koji je genijalno
sjeveroistoka, uspješno proširiti svoju nakosti svih sunijskih pravnih ško- izložio i protumačio jednu već postojeću
vlast do središnjih zemalja islamskog la; ako se taj princip u početku i jest teološku doktrinu te obojica na početke
svijeta. Kako su napredovali, tako su sa odnosio samo na četiri velike škole ove škole stavljaju Ebu Hanīfu (u. 150/767).
sobom pronosili teologiju s kojom su se prava, on se suštinski može primije- Njega su pamtili kao učenjaka koji je dao
upoznali u Transoksaniji, nastojeći da niti i na teologiju. Nije slučajno što ispravne odgovore na sva presudna pita-
osiguraju, iako ne uvijek na najrazboritiji su se u Siriji u 8. stoljeću po Hidžri nja u stvarima vjere, a ono čemu je Ebu
način, da ta teologija postane poznata i u mogli čuti stavovi koji su izražavali Hanifa poučavao njegovi nasljednici u
centralnim islamskim teritorijama. To je ono što se danas podrazumijeva: u Buhari i Semerkandu trebali su preno-
u početku, piše autor, dovelo do tenzija sunijskom islamu postoje dvije pri- siti i razrađivati bez uočljivih razlika”,
između šafija i hanefija u Iranu, odnosno znate metodologije kelama, jedna je ističe Rudolph. I u Nesefijevom djelu
doktrina Eš‘arīja, a druga je maturi- se Maturidi smatra samo pripadnikom
dijska doktrina iz daleke Transoksi- – iako istaknutim – jednog homogenog
jane. Tako je Maturidi napokon ste- niza teologa. Za njegove zasluge pretpo-
kao opće priznanje, u mjeri u kojoj stavlja se da proizlaze iz toga što je tu te-
je dato svega nekolicini islamskih ološku doktrinu zagovarao na jedan po-
teologa”, ističe Rudolph. sebno mudar, briljantan način; to je bila,
međutim, ista doktrina koju su u princi-
DVIJE SLIKE O EL-MATURIDIJU pu slijedili i drugi učenjaci. Zbog ovoga,
Nesefi na nekoliko mjesta ponavlja da se
El-Maturidijev kasni utjecaj na islam- Maturidi uvijek priklanja tvrdnjama ute-
sku teološku misao učinio je na to da on meljitelja škole iz Kufe, a kada hvali Ma-
bude izostavljen iz srednjovjekovnih turidija, onda ga naziva “čovjekom koji
hereziografija, ali to ne znači da o nje- je najupućeniji u gledišta Ebu Hanife”.
mu nema relevantnih historijskih izvo-
ra. Stoga Ulrich Rudolph u dva potpo- Pa ipak, kada Pezdevi i Nesefi ukazuju
glavlja predstavlja dvije uvriježene slike na velikog Kufanca kao na pravi autoritet
o Maturidiju koje su i danas široko ra- transoksijanske teologije, smatra Rudolph,
sprostranjene i općeprihvaćene među to nije zato da odrede već proslavljeni Ebu
muslimanima. Prva ga predstavlja kao Hanifin status, to je više upereno protiv
vjernog nasljednik Ebu Hanife, velikog Maturidijevog statusa, ili protiv logične
imama islamskog prava, i tu je sliku teš- mogućnosti da on bude izabran za novog
ko osporiti. Druga u njemu vidi istočnog vođu i utemeljitelja škole. “Njegova po-
ekvivalenta Eš’ariju, osnivačku ešarijske java nije označila proboj u vjerskim uče-
teološke škole, o čemu autor opširno ra- njima; njegova doktrina ni na koji način
spravlja problematizirajući pokušaje da nije nova paradigma. Jedino što je važno
se dvije teološke škole svedu na jednu. bila je sâma tradicija i, odajući počast ovoj
tradiciji, uzdiže se lik Ebu Hanife kao osni-
“Prvo zapažanje o našem teologu lo- vača škole, s Ebu Mensūrom el-Maturidi-
gično potječe iz područja u kojem je dje- jem kao njegovim briljantnim tumačem.
lovao, a to je Transoksijana. Kada analizi- Takva njihova presuda s vremenom će biti
ramo prirodu tamošnje teološke tradicije, općeprihvaćena”, piše Rudolph. n
uočavamo da su učenjaci te regije iz 5/11.
STAV 24/5/2018 71
