Page 79 - STAV broj 168
P. 79
Zlatko Topčić: “Mi smo mala
sredina i, objektivno, nemamo
mnogo ljudi koji mogu napisati
dobar scenarij i režirati dobar
film, ali euforija koju su
donijeli međunarodni uspjesi
naših filmova, uz sve pozitivno,
na neki način sputava
mlade autore jer se od male
produkcije i malih ulaganja
očekuju isključivo, i ništa
manje, nego svjetski uspjesi i
trijumfi na velikim festivalima”
autore iz generacija najmlađih diplomana- se s tehnološkom promjenom društva MOŽE LI TELEVIZIJA ZAMIJENITI KINO
ta režije Akademije scenskih umjetnosti u cjelini. Ne radi se o pojavi TV-a, za
u Sarajevu. Alternativa ne može formira- koji su smatrali da će uništiti kino pri- “Generalno, ljudi gube naviku odlaska
ti kinematografiju jedne zemlje, ali će joj je šezdeset godina, kao što ni elektron- u kino jer su filmovi, pa i oni iz novije pro-
barem, možda, dati transfuziju vitalnosti”, ske knjige i smart telefoni nisu uništili dukcije, dostupni na internetu (piraterija
smatra Lončarević i nastavlja kako se uzrok kult printane knjige. U ovom pogledu je posebna tema) ili na kablovskim televi-
svojevrsne festivalske euforije krije upravo slažem se s Umbertom Ecom: nećemo se zijama, ali to nije samo naš fenomen, nego
u kreiranju određene atmosfere koja jed- tako lahko riješiti knjiga. Međutim, suo- je globalna tendencija”, objašnjava jedan
nostavno “poziva” ljude u kino: “SFF je čavamo se s rapidno brzom promjenom od predvodnika prve bosanskohercegovač-
konzumeristički event i taman tih neko- načina života u posljednjih pet godina, ke postratne “filmske garde”, književnik i
liko hiljada ljudi koji bi ionako pogledali koja utječe i na kinematografiju. Žanrovi scenarista Zlatko Topčić, te nudi odgovor
film dođu da ga gledaju na Festivalu. Ali u tom pogledu nisu presudni. Mješoviti na ključno pitanje: može li televizija za-
i Festival je zapravo potpuno otuđen od žanr ono je što privlači publiku u kina, mijeniti kino? “Sjećam se, Remake je tri
stvarnosti zemlje u kojoj je organiziran, ili izuzetno visokoestetski kvalitetan mjeseca igrao u svim sarajevskim kinima
što možemo vidjeti po raspadu infrastruk- autorski film. Obje forme obraćaju se ra- u svim terminima, a zatim se, kao nekada
ture koji se redovno dešava. Činjenica je zličitoj publici. Filmski autori u Bosni i Bitka na Neretvi, prikazivao na državnoj
da imamo mnogo bolji festival nego što Hercegovini trebaju malo više autorstva televiziji za Dan državnosti, Dan nezavi-
zaslužujemo i da to uz, naravno, autore s i inspiracije u narednom periodu kako snosti..., postavši tako možda naš najgle-
ovih prostora drži kakva-takva reputaci- bi se nosili s izazovima novog vremena, daniji poslijeratni film. Ipak, za prave fil-
ja naše kinematografije, ali da bez jasno a u isto vrijeme ga na pravi način pre- mofile nezamjenjivo je iskustvo gledanja
definirane kulturne politike to neće još nijeli u sadržaju svojih filmova. Film je filmova u kinu, na velikom ekranu, dok je
dugo potrajati.” prvenstveno mimetička umjetnost koja ono televizijsko sasvim druga dimenzija,
se obraća individui unutar društva i svje- i može biti više informacija nego stvarni
VIŠE KREATIVNIJE PROMOCIJE doči o društvu. Promocija filma dio je umjetnički doživljaj, poput slušanja sim-
postprodukcijske politike. Film je živa fonije preko telefona”, objašnjava Topčić i
S druge strane, filmska teoretičar- stvar koja nastavlja živjeti zahvaljujući dodaje kako je, uprkos drastičnoj promje-
ka i kritičarka te profesorica iz oblasti mehanizmima promocije. Novi multi- ni nagore, ljubav prema domaćem filmu
filmskih studija Lejla Panjeta ukazuje medijalni načini izražavanja zahtijeva- ostala konstanta. “Gledaoci vole domaći
na svjetski trend promjene načina ži- ju kreativnije promocije. Neko je bolji, film jer je to nešto što im je blisko, što ih
vota koji nije zaobišao ni bosanskoher- a neko lošiji u ovoj tehnici prodaje pro- se tiče... U glamuroznoj atmosferi SFF-a
cegovačku filmsku publiku. “Kino-dis- izvoda”, ističe Panjeta. osjećamo se kao pobjednici, jer konačno
tribucija u Bosni i Hercegovini suočava imamo nešto što možemo s ponosom po-
kazati svijetu, neki najbolji dio onog što
Faruk Lončarević: “Naša jesmo i što možemo biti, makar to bila
kinematografija, i onaj dio Potemkinova sela. Mi smo mala sredina i,
koji valja, impregnirana je so- objektivno, nemamo mnogo ljudi koji mogu
realizmom, ‘toplim ljudskim napisati dobar scenarij i režirati dobar film,
pričama’ i TV estetikom ili ali euforija koju su donijeli međunarodni
epigonstvom nekih evropskih uspjesi naših filmova, uz sve pozitivno, na
tendencija. Mi teško da živimo neki način sputava mlade autore jer se od
u takvom razdoblju, a posebno male produkcije i malih ulaganja očeku-
se to odnosi na onu generaciju ju isključivo, i ništa manje, nego svjetski
koja i najviše ide u kino, od 16 uspjesi i trijumfi na velikim festivalima.
do 26 godina” Naši susjedi ulažu neuporedivo više, a
dobiju neuporedivo manje. Bez udarničke
se ne vraćaj!, rekao bi junak jednog našeg
kultnog filma, a previsoki ciljevi su često
naprosto nerealni”, završava Topčić. n
STAV 24/5/2018 79
