Page 72 - STAV broj 398
P. 72
KULTURA
i kolebanja kada je u pitanju njihov oblik.
Prozori u gornjim zonama često nisu “ne-
komunicirali” s ostalim dijelovima građevi-
ne. Njihova profilacija je nejasna, a veličina
ponekad iznenađujuće mala. Nedefinisanost
prozorskih otvora u gornjim zonama i njihov
minimalni efekat u osvjetljavanju prostora
primjetan je kod mnogih džamija tog perio-
da. Kod osvjetljavanja unutrašnjeg prostora
najviše se računalo na velike provougaone
prozore u parteru koji su bili glavni genera-
tori svjetlosti. Najveći izazov kada je u pita-
nju unutrašnje osvjetljenje predstavljale su
velike ulu džamije. Riječ je o kvadratnim
prostorima ogromne veličine koji su bili
zasvođeni s većim brojem manjih kupola i
premreženi stubovnim podupiračima. To je
omogućavalo neograničeno organsko širenje
prostora, ali isto tako i reduciralo unutrašnje krajnje funkcionalnim dijelovima vanjskih poimanju molitvene prakse. Ako uzmemo
osvjetljenje. Što je džamija bila veća, to su zidova. Do tada se prozor smatrao otvorom primjer džamije Mehmed-paše Sokolovića
centralni molitveni dijelovi bili manje osvi- u zidu, da bi s novim konceptom postao ge- na Azap kapiji, uvidjet ćemo da su bočni
jetljeni prirodnim svjetlom, s obzirom na to nerator svjetlosti. zidovi u potpunosti prekriveni nizovima
da se najviše računalo na zidne prozore i tek Pojavom klasičnog stila dolazi do zna- prozora koji u enterijer upuštaju velike ko-
donekle, a što se pokazalo nedovoljnim, na čajnog pomaka u osvjetljavanju unutrašnjeg ličine svjetlosti, a koji svojim rasporedom i
male prozore na tamburima. Ovaj se problem prostora, čemu svakako doprinosi i nova flek- izgledom vizualno olakšavaju fasadu. Mimar
naročito uočava kod Ulu džamije u Bursi sibilna konstruktivna matrica koja je omo- Sinanovo stalno eksperimentisanje sa svje-
(1399), koja je i najveća osmanska džamija gućavala drugačiju profilaciju zidova i doda- tlošću te konstruktivno razvijanje vanjskih
tog tipa. Ovaj veoma ambiciozan projekat vanje većeg broja prozora. Projektovanjem zidova i novih prozorskih rasporeda svoju
vjerovatno je dosegao svoj limit u glavama tzv. bazilikalnih džamija dolazi do konačnog kulminaciju doživljava u projektu džamije
ondašnjih arhitekata, jer svako potencijal- trijumfa svjetlosti kroz njeno vertikalno ra- Mihrimah sultanije na Edirne kapiji, gdje su
no dodatno širenje više nije imalo svoj smi- sprostiranje. Na takav način gradnje najviše visoke zidne površine omogućavale smješta-
sao. Ova džamija definitivno ima problem je utjecala Aja Sofija, ali su Osmanlije otišle i nje velikog broja prozora sa sve četiri stra-
s osvjetljenjem unutrašnjeg prostora, a on nekoliko koraka dalje. Aja Sofija je trobrod- ne objekta. Niti u jednom drugom projektu
se očekivano u jednom trenutku pokušao na crkva i, bez obzira na primjetnu centrali- Mimar Sinan nije generisao toliku količinu
zaobići otvaranjem tjemena jedne kupole i zaciju prostora, bočni brodovi predstavljaju svjetlosti u unutrašnjost džamije kao u tom
privlačenjem vertikalne svjetlosti. Međutim, strukture za sebe, nedovoljno integrisane s primjeru. U principu formula za što bolje
tjemeni otvori nisu mogli biti trajno rješe- glavnim brodom. To je uslovilo i određene osvjetljenje svodila se na dodavanje što ve-
nje za ovu vrstu objekata (pogotovo ne na probleme s osvjetljenjem koje je prigušeno i ćeg broja prozora. Za razliku od brusanskog
svakoj kupoli), pa se kasnije više nisu niti tipično za crkve iz tog perioda. U Sulejmanija stila, klasični je definitivno više računao na
ponavljali, kao što se više nisu ni gradile ulu džamiji, naprimjer, problem bočnog osvjet- prozore u gornjim zonama.
džamije ovolikih dimenzija. U konačnici, ljenja riješen je naglašenim lučnim otvara- I svaki kasniji razvoj osmanske arhitek-
pokušala se naći mjera, a ona se našla kod njem prema galerijama i mnoštvom prozora ture podrazumijevao je veliki upliv svjetlo-
projekta Eski džamije u Edirneama (1414). upravo na tim stranama. Klasični stil težio sti. U 18, a pogotovo u 19. stoljeću prozori
I ona pripada tipu džamije s više jednakih je direktnom osvjetljavanju centralnih dije- postaju sve veći, dobijaju nove oblike i kom-
kupola iznad kvadratne osnove, ali, u ovom lova građevine. Unutrašnji zidovi i pregrade pozicijske rasporede. Arhitekti iz porodice
slučaju, ima ih samo devet. To je izgleda bio su izbjegavani upravo iz tog razloga. Vanj- Balyan uvode prozore u obliku trapeza. Sve
optimum za koliko-toliko normalno unu- ski nosivi zidovi postaju “providne zavjese” ovo nije imalo veze s klasičnom tradicijom
trašnje osvjetljenje pa je u tom smislu Eski s desetinama prozora, dematerijalizirajući na projektovanja već s jednim sasvim novim
džamija bila uspješnije rješenje. taj način ogromne kamene strukture. Viso- osjećajem za prostor i oblik koji je puno
Općenito gledajući, značajniji upliv svje- ko uzdignuti prozori u bazilikalnim dža- dugovao evropskom historicizmu. Dodu-
tlosti u osmanskoj arhitekturi vezan je za pe- mijama, zajedno s prozorima na tamburu, še, enterijerski efekat takve primjene bio je
riod poslije 1453. godine, kada se težilo sve u potpunosti su osvjetljavali kupolne zone. evidentan i veoma efikasan, ali je u kombi-
većem vertikalizmu koji je omogućio i nov Na taj način enterijer je imao ravnomjeran naciji s dekorativnim elementima iz tog pe-
način primjene svjetlosti. Tek tada se razvila raspored svjetlosti. Cilj je bio stvoriti vizu- rioda proizvodio salonsku atmosferu unutar
puna svijest o prozorima kao integralnim i alno izbalansiran prostor blizak islamskom jednog sakralnog prostora.
Klasični stil težio je direktnom osvjetljavanju centralnih dijelova građevine. Unutrašnji zidovi i
pregrade su izbjegavani upravo iz tog razloga. Vanjski nosivi zidovi postaju “providne zavjese”
s desetinama prozora, dematerijalizirajući na taj način ogromne kamene strukture. Visoko
uzdignuti prozori u bazilikalnim džamijama, zajedno s prozorima na tamburu, u potpunosti su
osvjetljavali kupolne zone. Na taj način enterijer je imao ravnomjeran raspored svjetlosti. Cilj je
bio stvoriti vizualno izbalansiran prostor blizak islamskom poimanju molitvene prakse.
72 21/10/2022 STAV