Page 72 - STAV broj 398
P. 72

KULTURA



          i kolebanja kada je u pitanju njihov oblik.
          Prozori u gornjim zonama često nisu “ne-
          komunicirali” s ostalim dijelovima građevi-
          ne. Njihova profilacija je nejasna, a veličina
          ponekad iznenađujuće mala. Nedefinisanost
          prozorskih otvora u gornjim zonama i njihov
          minimalni efekat u osvjetljavanju prostora
          primjetan je kod mnogih džamija tog perio-
          da. Kod osvjetljavanja unutrašnjeg prostora
          najviše se računalo na velike provougaone
          prozore u parteru koji su bili glavni genera-
          tori svjetlosti. Najveći izazov kada je u pita-
          nju unutrašnje osvjetljenje predstavljale su
          velike ulu džamije. Riječ je o kvadratnim
          prostorima ogromne veličine koji su bili
          zasvođeni s većim brojem manjih kupola i
          premreženi stubovnim podupiračima. To je
          omogućavalo neograničeno organsko širenje
          prostora, ali isto tako i reduciralo unutrašnje   krajnje funkcionalnim dijelovima vanjskih   poimanju molitvene prakse. Ako uzmemo
          osvjetljenje. Što je džamija bila veća, to su   zidova. Do tada se prozor smatrao otvorom   primjer džamije Mehmed-paše Sokolovića
          centralni molitveni dijelovi bili manje osvi-  u zidu, da bi s novim konceptom postao ge-  na Azap kapiji, uvidjet ćemo da su bočni
          jetljeni prirodnim svjetlom, s obzirom na to   nerator svjetlosti.      zidovi u potpunosti prekriveni nizovima
          da se najviše računalo na zidne prozore i tek   Pojavom klasičnog stila dolazi do zna-  prozora koji u enterijer upuštaju velike ko-
          donekle, a što se pokazalo nedovoljnim, na   čajnog pomaka u osvjetljavanju unutrašnjeg   ličine svjetlosti, a koji svojim rasporedom i
          male prozore na tamburima. Ovaj se problem   prostora, čemu svakako doprinosi i nova flek-  izgledom vizualno olakšavaju fasadu. Mimar
          naročito uočava kod Ulu džamije u Bursi   sibilna konstruktivna matrica koja je omo-  Sinanovo stalno eksperimentisanje sa svje-
          (1399), koja je i najveća osmanska džamija   gućavala drugačiju profilaciju zidova i doda-  tlošću te konstruktivno razvijanje vanjskih
          tog tipa. Ovaj veoma ambiciozan projekat   vanje većeg broja prozora. Projektovanjem   zidova i novih prozorskih rasporeda svoju
          vjerovatno je dosegao svoj limit u glavama   tzv. bazilikalnih džamija dolazi do konačnog   kulminaciju doživljava u projektu džamije
          ondašnjih arhitekata, jer svako potencijal-  trijumfa svjetlosti kroz njeno vertikalno ra-  Mihrimah sultanije na Edirne kapiji, gdje su
          no dodatno širenje više nije imalo svoj smi-  sprostiranje. Na takav način gradnje najviše   visoke zidne površine omogućavale smješta-
          sao. Ova džamija definitivno ima problem   je utjecala Aja Sofija, ali su Osmanlije otišle i   nje velikog broja prozora sa sve četiri stra-
          s osvjetljenjem unutrašnjeg prostora, a on   nekoliko koraka dalje. Aja Sofija je trobrod-  ne objekta. Niti u jednom drugom projektu
          se očekivano u jednom trenutku pokušao   na crkva i, bez obzira na primjetnu centrali-  Mimar Sinan nije generisao toliku količinu
          zaobići otvaranjem tjemena jedne kupole i   zaciju prostora, bočni brodovi predstavljaju   svjetlosti u unutrašnjost džamije kao u tom
          privlačenjem vertikalne svjetlosti. Međutim,   strukture za sebe, nedovoljno integrisane s   primjeru. U principu formula za što bolje
          tjemeni otvori nisu mogli biti trajno rješe-  glavnim brodom. To je uslovilo i određene   osvjetljenje svodila se na dodavanje što ve-
          nje za ovu vrstu objekata (pogotovo ne na   probleme s osvjetljenjem koje je prigušeno i   ćeg broja prozora. Za razliku od brusanskog
          svakoj kupoli), pa se kasnije više nisu niti   tipično za crkve iz tog perioda. U Sulejmanija   stila, klasični je definitivno više računao na
          ponavljali, kao što se više nisu ni gradile ulu   džamiji, naprimjer, problem bočnog osvjet-  prozore u gornjim zonama.
          džamije ovolikih dimenzija. U konačnici,   ljenja riješen je naglašenim lučnim otvara-  I svaki kasniji razvoj osmanske arhitek-
          pokušala se naći mjera, a ona se našla kod   njem prema galerijama i mnoštvom prozora   ture podrazumijevao je veliki upliv svjetlo-
          projekta Eski džamije u Edirneama (1414).   upravo na tim stranama. Klasični stil težio   sti. U 18, a pogotovo u 19. stoljeću prozori
          I ona pripada tipu džamije s više jednakih   je direktnom osvjetljavanju centralnih dije-  postaju sve veći, dobijaju nove oblike i kom-
          kupola iznad kvadratne osnove, ali, u ovom   lova građevine. Unutrašnji zidovi i pregrade   pozicijske rasporede. Arhitekti iz porodice
          slučaju, ima ih samo devet. To je izgleda bio   su izbjegavani upravo iz tog razloga. Vanj-  Balyan uvode prozore u obliku trapeza. Sve
          optimum za koliko-toliko normalno unu-  ski nosivi zidovi postaju “providne zavjese”   ovo nije imalo veze s klasičnom tradicijom
          trašnje osvjetljenje pa je u tom smislu Eski   s desetinama prozora, dematerijalizirajući na   projektovanja već s jednim sasvim novim
          džamija bila uspješnije rješenje.       taj način ogromne kamene strukture. Viso-  osjećajem za prostor i oblik koji je puno
            Općenito gledajući, značajniji upliv svje-  ko uzdignuti prozori u bazilikalnim dža-  dugovao evropskom historicizmu. Dodu-
          tlosti u osmanskoj arhitekturi vezan je za pe-  mijama, zajedno s prozorima na tamburu,   še, enterijerski efekat takve primjene bio je
          riod poslije 1453. godine, kada se težilo sve   u potpunosti su osvjetljavali kupolne zone.   evidentan i veoma efikasan, ali je u kombi-
          većem vertikalizmu koji je omogućio i nov   Na taj način enterijer je imao ravnomjeran   naciji s dekorativnim elementima iz tog pe-
          način primjene svjetlosti. Tek tada se razvila   raspored svjetlosti. Cilj je bio stvoriti vizu-  rioda proizvodio salonsku atmosferu unutar
          puna svijest o prozorima kao integralnim i   alno izbalansiran prostor blizak islamskom   jednog sakralnog prostora.

          Klasični stil težio je direktnom osvjetljavanju centralnih dijelova građevine. Unutrašnji zidovi i
          pregrade su izbjegavani upravo iz tog razloga. Vanjski nosivi zidovi postaju “providne zavjese”
          s desetinama prozora, dematerijalizirajući na taj način ogromne kamene strukture. Visoko
          uzdignuti prozori u bazilikalnim džamijama, zajedno s prozorima na tamburu, u potpunosti su
          osvjetljavali kupolne zone. Na taj način enterijer je imao ravnomjeran raspored svjetlosti. Cilj je
          bio stvoriti vizualno izbalansiran prostor blizak islamskom poimanju molitvene prakse.




         72  21/10/2022 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76