Page 43 - STAV broj 411

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Zapis o čamotinji
DOK GLEDAM KROZ

PROZOR I IŠČEKUJEM

NENADANU POSJETU

U susjednoj avliji komšija M., oskudno odjeven, prekriven mokrim
snijegom, promrzlim, kao krv crvenim rukama testerom reže
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ debelu bukovu granu. M. je demobilizirani pripadnik ARBiH i
“demobilizirani” logoraš. Živi sam, tiho, nenametljivo, jedini mu je
prihod mizerna invalidnina i, premda narušenog zdravlja, nikad se
ni na šta ne žali. Dobar, drag mi čovjek.

ada snijeg. Sitan, mokar. Gledam vodnjikavim snijegom prekrivenu ulicu, – Eto, zato!
kroz prozor u zasniježene mahal- ali, a počesto mi se to dešava, nemam do- – To nije nikakav odgovor!
ske krovove, bljuzgave avlije, opu- voljno hljeba, a kako, opet, moj sin tako- – Znam da nije, ali može mi se i to
Pstjelu ulicu, u “zimsku čaroliju” đer počesto zna nenadano navratiti, bojim s pravom! Kuću si mi usmrdio, Bog ti
koja mahaljanima, onim starijim napose, se da za ručak dovoljno hljeba za obojicu pamet dao!
unosi zebnju u srca jer ogrjeva, bezobra- neće biti. Otud dvojba. – Pa, ženo Božija, star sam, hafifan,
zno skupog, nikad dovoljno za naše teš- U susjednoj avliji komšija M., oskud- bolji se od mene ukopavaju, ništa više
ke, preduge zime, toliko teške i duge da no odjeven, prekriven mokrim snijegom, od života nemam, a ti bi i cigare da mi
u proljeće, a za nas proljeće počinje kra- promrzlim, kao krv crvenim rukama, te- ukineš?!
jem aprila, džematile duboko i s olakša- sterom reže debelu bukovu granu. M. je – A, ne, ne, neće ti to proći! Ne pali
njem othuknemo, što bi značilo – dobro demobilizirani pripadnik ARBiH i “de- to kod mene, dragi moj! Uostalom, zbog
je, Bogu hvala, dobro je, još jednom smo mobilizirani” logoraš. Živi sam, tiho, ne- čega uopće ova rasprava?! Nema više pu-
uspjeli, poteško, ali ipak uspjeli. nametljivo, jedini mu je prihod mizerna šenja u kući i tačka! Kraj priče!
Djece, pak, na ulici i bočnim, strmim invalidnina i, premda narušenog zdrav- – Pa, šta ću sad?!
sokacima, pogodnim za sankanje, ni za lja, nikad se ni na šta ne žali. Dobar, drag – Puši u avliji!
lijeka nema, otišla su odavno skupa s ro- mi čovjek. – Na ovoj studeni?!
diteljima iz mahale i besperspektivnog M. izreza bukovu granu, potom obli- – Nisam ja kriva zbog toga!
grada koji im, njihovim uglavnom viso- ce – iz kojih, jasno to vidim, curi voda – Mogu li makar u kupatilu?! Otvo-
koobrazovanim roditeljima, osim Biroa – vješto iscijepa na polovine i četvrtine rit ću prozor!
za (ne)zapošljavanje, nije ponudio ama i unese ih u kuću. Gledam sve to i pitam – Ni govora!
baš ništa, pa su se, promućurno i na vri- se kako će mu poći za rukom cjepanice – Ni to ne daš?!
jeme, tiho, bezmalo preko noći, počeli natopljene vodom zapaliti u peći. No, de- – Sušim veš u kupatilu, čovječe! Ima
iskradati, rasipati diljem svijeta i orga- setak minuta poslije iz odžaka na njegovoj sve da se usmrdi od tvojih cigara!
nizirati živote koji, u odnosu na ono što kući ugledah gust, plavičast dim. Uspio – A mogu li makar...
su ostavili iza sebe, imaju glavu i rep, u je. Ko bi znao kako. Nisam ih više slušao. N. će sigurno
najkraćem, posloženi su, a najjasnije se Vidim, M. nakratko izađe iz kuće da popustiti i dozvoliti mužu da puši u kući.
to vidi kada za ljetnih mjeseci, solventni provjeri vuče li odžak. Sasređeno gleda Uvijek tako bude, do sljedeće zabrane i
i osiljeni od bonluka, posjete “voljenu” u gusti, plavičasti dim, pa kada se valjda nove rasprave.
mahalu. Tada nekako neprirodno srdačno uvjerio da odžak vuče baš onako kako tre- Spušta se mrak.
grle i ljube ostarjele majke, presjede kao ba, protrlja ruke, od studeni ili zadovolj- Iz kuće nisam izlazio.
na iglama pet-šest dana u avlijama, a po- stva, ne znam, i vrati se unutra. Snijeg i dalje pada, sitan i mokar.
tom nakon za njih, da se i to uočiti, jako U kući tik do moje žučna, preglasna Ložim vatru i pristavljam vodu za
zamornog glumatanja vedrine i razdra- supružnička rasprava, ko zna koja po redu, kahvu.
ganosti, s olakšanjem othuknu, baš kao a povod je uvijek isti: muž puši u kući, a Bacam kratak pogled na opustjelu
i mi krajem aprila, i napuštaju sumorni ženi to smeta. ulicu.
i nepripadajući im ambijent u koji, da – Ali, dozvolila si mi, šta ti je sad Osim automobilskih, ljudskih trago-
ne moraju, nikad više ni privirili ne bi. odjednom – molećivo će E. va na njoj nema.
I dalje gledam kroz prozor. U dvojbi – Jesam, ali promijenila sam mišlje- Ni moj sin nije navratio u nenadanu
sam da li izaći iz kuće u ovaj i ovakav dan. nje – odbrusi mu N. posjetu, a moja je bojazan bila neosnovana,
Nikakva me nužda ne tjera da izlazim na – Zašto? hljeba je, ipak, bilo dovoljno, za obojicu. n

STAV 20/1/2023 43